Površni promatrač ovogodišnjeg proslave Dana antifašističke borbe mogao bi zaključiti da Hrvatska nema bitnih problema u osudi fašizma, kao i u priznanju značaja i veličine antifašističke borbe. Nedavno je bilo iskrenja između predsjednika Vlade i predsjednika Republike, ali ono se odnosilo na stupanj osude komunističkih pokolja zarobljenika i političkih protivnika poslije rata, a ne na ustaški režim koji mu je prethodio. Istovremeno, čak je i kardinal Josip Bozanić najavio posjetu spomen-području Jasenovac. Nakon HDZ-a, ustašonostalgičari gube oslonac i u Crkvi, na koju su tradicionalno računali.
Nažalost, stvari nisu tako jednostavne. Otprilike početkom prošle godine započela je ofanziva povijesnih revizionista, koji opsesivnim inzistiranjem na Bleiburgu žele poništiti značaj Jasenovca.
Istog dana, održana je komemoracija kod jame Jazovka u koju su pobjednički komunisti bacili pobijene zarobljenike i političke protivnike. Imali smo prilike čuti kako je u takvim prilikama uobičajeno, ne samo ogorčenje, jer nitko za te zločine nije odgovarao, nego i žalopojke zbog isticanja "navodnih" ustaških zločina.
Radikalna nacionalistička desnica agresivno nudi svoju koncepciju uređenja države. Druge snage su konfuzne, nacionalistička desnica ima inicijativu, iako je politički još neorganizirana
U televizijskim izvještajima, državna proslava u Brezovici i ova komemoracija dobili su gotovo jednak tretman. Na taj dan prikazivani su i američki ratni filmovi. K tome se i gradonačelnik Zadra pobrinuo za skandal, odbijajući položiti vijenac na spomenik poginulim antifašistima.
Nedavno je održana komemoracija ustaškim žrtvama logora Jadovno na Velebitu. Milorad Pupovac je tada rekao kako ovo nije pokušaj takmičenja u "brojenju kostiju". Međutim, u datom kontekstu, upravo se o tome radilo.
Oni koji ističu komunističke zločine uspjeli su podići veliku medijsku prašinu oko istraživanja nekih masovnih poslijeratnih grobnica, kao što je Huda jama, osobito u Sloveniji. Nastoji se stvoriti utisak kako se radi o nečuvenim novim otkrićima, o grobištima kojima se prije nije znalo pa se znatno povećava procjena ukupnog broja žrtava. Riječ je, međutim, o istraživanjima koja se već godinama sustavno provode.
Godine 1989. radio sam u časopisu "Start", dvotjedniku koji se prodavao u više od 200 tisuća primjeraka, koji je tada počeo objavljivati seriju napisao o Bleiburgu i Križnom putu. Napisi su izlazili tijekom cijele godine i kasnije objavljeni u knjizi.
"Večernji list" je u ljeto 1990. objavio niz članaka o Jazovki, te je, također, ubrzo objavljena knjiga. Desetak drugih knjiga na tu temu objavljeno je tijekom 1990. i 1991. godine. Sve bitno bilo je već tada poznato svakome, tko je želio znati. Masovno su ubijani zarobljenici i politički protivnici: gnjusni čin terora i najave novog totalitarnog sustava.
Sadašnji val propagande vezan je uz morbidnu opsesiju iskapanjem kostiju, uz medijsku i estradnu zloupotrebu žrtava, na isti način kako je to prije dvadeset godina činila velikosrpska propaganda sa srpskim žrtvama. Onima koji tu propagandu vode nije stalo do povijesne istine, pa niti do puke osude tada počinjenih zločina. Cilj je diskreditacija Narodnooslobodilačkog pokreta i jugoslavenskog i hrvatskog antifašizma u cjelini, te rehabilitacija ustaškoga režima. NDH se ne pokušava direktno rehabilitirati, jer to je nemoguće: izabrana je suptilnija, obilazna taktika.
Hrvatska ljevica mora razvijati i ponuditi svoju viziju i svoju alternativu, koja neće biti zasnovana na pukom "anti"
Utjecaj ove propagande na mlade bitno je olakšan time što se u hrvatskim školama na satima povijesti vrlo malo uči o herojskoj borbi, koju je NOP vodio u izrazito nepovoljim uvjetima. Iz udžbenika se dobiva utisak da komunisti bili nekakva grupa spletkaroša, koji su došli na vlast podlim trikovima. Ne ističe se pravi povijesni značaj pojma "antifašizam" na kojem se temelji moderna Europa: antifašisti su bili svi oni, koji su se otvoreno borili protiv fašizma riskrirajući svoje živote.
Diskusije oko antifašizma i antikomunizma bjesne stvarnim i virtualnim prostorom. Racionalni, građanski, liberalni odgovor, koji se često čuje, jest: "Pa zašto gubiti vrijeme na te stare teme, danas imamo druge probleme, to nije relevantno!"
Nažalost, nije tako. Nacionalna zajednica mora razmatrati svoja osnovna vrijednosna opredjeljenja i povijesno utemeljenje, osobito u vrijeme koncepcijske krize. Ne može se orijentirati na puki dnevni pragmatizam. Nažalost, to nije samo diskusija o prošlosti, nego o projektima budućnosti.
Hrvatski politički lideri mogu se nositi s našom unutrašnjom krizom, dok još mogu ukazivati na neki mitski cilj "euroatlanskih integracija" kao izbavljenja. Ali, kad je cijeli svijet u dubokoj koncepcijskoj krizi, cijela politička kasta gubi legitimitet. Stvara se prazan prostor političkog diskursa, postoji potreba za alternativom.
Osobito je lako oštricu napada od pripadnika drugih nacija preusmjeriti na "loše" pripadnike vlastite nacije (pa makar oni bili u većini)
Radikalna nacionalistička desnica agresivno nudi svoju koncepciju uređenja države. Druge snage su konfuzne, nacionalistička desnica ima inicijativu, iako je politički još neorganizirana.
Tisuće mladih ljudi, koji urlaju "Ubij, ubij Srbina!" (ali i "Ubij, ubij Dalmoša/Purgera" i slično, tko naleti) sami su za sebe problem koji policija može držati pod kontrolom. Ali mogu postati vrlo opasni, ako ih netko organizira i uvjeri da su sa svojom mržnjom i destruktivnošću na strani Pravde i Istine. (Taj sam potencijal imao prilike osjetiti, kad sam u svibnju 1990. posjetio Novu Pazovu u Vojvodini. Seoski badavadžije, članovi Srpske narodne obrane s kojima sam tada razgovarao, u slijedećim su godinama, organizirani od srbijanske vlasti, postali ratni zločinci.)
Osobito je lako oštricu napada od pripadnika drugih nacija preusmjeriti na "loše" pripadnike vlastite nacije (pa makar oni bili u većini).
Radi se zasad još marginalnoj pojavi, ali njihova "osma ofanziva" latentna je opasnost, povijest nas je toliko ipak naučila. Zato je antifašizam nužan. Ali naravno nije i dovoljan. Hrvatska ljevica mora razvijati i ponuditi svoju viziju i svoju alternativu, koja neće biti zasnovana na pukom "anti".
