Država uopće ne bi bila na šteti, dapače, bila bi na ogromnom financijskom dobitku kad bi i prepolovila broj saborskih zastupnika. Što će joj 151!?
Tresla se brda, rodio se miš! Nije sigurno uče li još i današnja indigo i kristalna djeca u vrtićima i školama tu mudro-šaljivu prispodobu, ali baš bi se ona ovih dana mogla lijepo zakotrljati tragom "uzbune" zbog najavljene velike jesenje berbe slasnih plodova, sazrelih na stablu osnovne plaće blizu 250 000 državnih činovnika svih vrsta i rangova. Jednostavno, proračun se raspao, Bijednoj Našoj za vratom sve nepodnošljivije sjedi "pretili" Bruxelles sa svojim članarinama i ultimatumima, NATO traži više novca za vojsku, a svježa ulagačka kešovina nekako otječe mimo gospodarski najgore države u Uniji.
Okrutni statističari upravo su stavili točku na i općeg bankrota: BDP je nastavio padati već 11. kvartal uzastopno i šestogodišnja se recesija produbljuje! Drugi ovogodišnji kvartal završio je minusom od 0,8 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Europa nije vidjela takav strmoglavi pad BDP-a u prošlih 60 godina, a ekonomist Željko Lovrinčević čak tvrdi da takve krize nije bilo u cijeloj ekonomskoj povijesti. Državnom blagajniku Borisu Lalovcu sada je na umu samo jedna čvrsta nakana: u predstojećem rebalansu proračuna uštedjeti makar milijardu kuna na masi državnih plaća. Komu, kako i koliko uzeti?
Jesu li "mušterije" za državnu "operaciju štednja" opet liječnici i medicinske sestre, učitelji, znanstvenici, policija, branitelji, možda umirovljenici...? Ili i državni dužnosnici najvišeg ranga i suci? Je li uopće moguće sada poštedjeti bilo koju kategoriju proračunskih "sisavaca"? Vlada se brže-bolje dozvala pameti, pa na zadnjoj sjednici ipak odustala od uskrate 90 milijuna kuna za 75-postotno, odnosno 100-postotno (socijala, poplave) sufinanciranje prijevoza na nastavu srednjoškolcima putnicima. Ali, to je neznatna zakrpa za golemu rupu.
Pod oštrim sitnozorom financijskih operativaca premijera Zorana Milanovića našli su se dodaci na plaće, i tu predstoji uistinu "vruća jesen". Tih je dodataka čak 367! Neki su logični i opravdani, ali ima i krajnje apsurdnih. Računa se da će restrikcijske škare zahvatiti sve plaće više od 7 000 kuna, pa bi se plaće nekih državnih i javnih službenika otopile i do 15 posto. Ministar Lalovac tvrdi kako država više ne može podnijeti teret od oko šest milijardi kuna za 367 tih dodataka. Međutim, presudnu će riječ u tom problemu imati - Bruxelles, kojem je Bijedna Naša lani predala svoj financijski suverenitet. O moćnoj trojici u Uniji, zapravo, ovisi koliko će novčani ministar Boris Lalovac i šef mu Milanović imati slobodne ruke u predviđenoj "operaciji štednja".
Predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko je 45. na listi od 100 visokih plaća s proračunskih jasala, a predsjednik Vlade Zoran Milanović 94. Premoćno vode liječnici - čak ih je 86! - a slijede suci
Državnom "operacijom štednja" predviđen je udar na godišnju masu plaća nešto veću od 20 milijardi kuna. Bez dijela kolača za policiju i vojsku. Elementi za gađanje, kazali bi vojnici, uzeti su iz sustava Centralne obrade podataka (COP), upravo kompletiranog u Fini obuhvatom i posljednje velike skupine na državnim jaslama (oko 25 700 policajaca i radnika MUP-a), a znak za paljbu čeka se iz EU-a. COP je, po riječima ministra uprave Arsena Bauka, omogućio državi upravljanje ljudskim potencijalima i troškovima za zaposlene: "S dva klika možemo saznati koliko nas košta određeno pravo iz kolektivnog ugovora ili zakona." Novinari su ga zaboravili pitati zašto oko 6 000 bivših računovođa u državnim i javnim službama i dalje primaju plaće, a njihov posao obavlja COP!
Svaka četvrta kuna u plaći dodatak je na osnovicu. Da, kaže vječni Vladin optimist i loš matematičar, potpredsjednik Branko Grčić - ali ta je kuna zacementirana kolektivnim ugovorom! Ništa zato, poklopit će ga stranački kolega iz ministarske fotelje poduzetništva i obrta, Gordan Maras: o svemu se može razgovarati. Poanta: dok smo na vlasti, možemo uzeti svaku kunu. Kolektivni ugovori nisu Sveto pismo! A i da jesu...
Međutim, gdje god se dirne i komu se god nakani uskratiti makar jednu lipu, ofenziva Ministarstva financija na plaće sudarit će se s neprobojnim zidom sindikalne i političko-oporbene pobune. Ne može tako, početni je gard. Stoji činjenica da ta vrst novčane amputacije ima negativne posljedice i za državu i za zaposlenike. Republika Hrvatska je diktatom međunarodnih vjerovnika prisiljena uštedjeti radi vraćanja dugova, a velik dio zaposlenih u državnim i javnim službama past će time još niže prema dnu siromaštva te smanjiti za koji promil ili postotak proračunske prihode s važne stavke - osobne potrošnje građana.
arsen_bauk_uprava.hr.jpg
Vrlo jednostavna računica, ne treba tu biti Đuro Njavro ili Ante Babić: manje šuške u novčaniku, manje kuna za potrošiti u trgovini, manje PDV-a i na koncu - manje novca u Lalovčevoj kasici-prasici! A Vlada se odnedavno pročula novom ekonomističkom mantrom: povećat ćemo plaće i time osobnu potrošnju građana! "Malo morgen", kazao bi Štef iz matičnog ureda, "mojih 56 kuna što će mi ih država 'prepustiti' iz bruto plaće, neće me izvući ni iz crvenog na bankovnom računu. A kad mi uzme dodatak za '"gay vjenčanja' izvan radnog vremena, više neću moći ni otplaćivati kredit u 'švicarcima'." Njegovi znatno bolje plaćeni referenti i načelnici, kojima će Vlada ostaviti 100-200 kuna svaki mjesec, naći će se u istoj vrućoj kaši. Koji god prazan džep izvrneš, ništa neće ispasti.
Prema RTL-ovoj računici, najviše dodataka na plaću pojede minuli rad (101 milijun kuna mjesečno), a slijede posebni uvjeti rada (56,8 milijuna), dodatak po sporazmu (48,2 milijuna), rad u drugoj smjeni (blizu 40 milijuna)... Ukupno, 302 dodatka na plaću (bez policije i vojske), odnese mjesečno iz državnog proračuna 483 milijuna kuna ili godišnje 5,8 milijardi! Najvišu plaću - 67 128 kuna mjesečno - zaradio je liječnik jedne zagrebačke bolnice. Među top 10 vrhunskih plaća još je sedam liječnika (56 668 kuna, 56 117 kuna, 53 304 kune, 53 299 kuna...) iz zagrebačkih i županijskih bolnica te dvojica djelatnika Agencije za korištenje službenih zrakoplova. Slijede suci s oko 40 000 kuna bruto, a čelnici izvršne i zakonodavne vlasti izdaleka im gledaju u leđa.
Proračun se raspao, Bijednoj Našoj za vratom sve nepodnošljivije sjedi "pretili" Bruxelles sa svojim članarinama i ultimatumima, NATO traži više novca za vojsku, a svježa ulagačka kešovina nekako otječe mimo gospodarski najgore države u Uniji
Predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko je 45. na listi od 100 visokih plaća s proračunskih jasala, a predsjednik Vlade Zoran Milanović 94. Premoćno vode liječnici - čak ih je 86! - a slijede suci. I onda "novi HDZ" aktivira svog spavača među bijelim kutama, sindikalnog predsjednika Ivicu Babića, pa se bolnički liječnici dižu na štrajk, jer su "potplaćeni" i prijete odlaskom u inozemstvo. Nitko ne spori da nisu zaradili svoje visoke plaće, više od svih ostalih, ali Bijedna Naša objektivno nema novca za - još više. U čemu je kvaka? Recimo, platna lista liječnika županijske bolnice (peti na rang-listi top 10 plaća), koji mjesečno pospremi u džep 53 000 kuna bruto, otkriva da mu je osnovna plaća 22 000 kuna, a 33 000 se nakupi dodacima.
Je li ministar financija Boris Lalovac dovoljno Slavko Linić, pa će sve državne platne liste staviti na stol i - ni po babu ni po stričevima - razdvojiti žito od kukolja? Uštedjeti se može, itekako, ako postoji kritična masa političke spremnosti vladajućih izložiti se javnom linču. U realnim okolnostima, teško je u to povjerovati. Koncem godine su predsjednički izbori na kojima vladajući tipuju na svog kandidata Ivu Josipovića, a koncem sljedeće - parlamentarni, na kojima će se pokušati održati u sedlu! Je li uputno baš sada zamjerati se biračima!? Samo liječnici i prosvjetari zajedno raspolažu s oko 150 000 glasova, pa...
Stoga bi ona uvodna mudro-šaljiva prispodoba o mišu i brdima ipak bila najbliža procjena ishoda državne "operacije štednja"? Nesposobna Milanovićeva momčad, svjesna prepune mreže i najbezveznijih autogolova, ipak nije toliko šašava da pristaje platiti ceh za dvije-tri prethodne vlade, koje su udarile temelj i gradile krizne kule od karata. Također, nije ni sastavljena od državnički svjesnih i politički zrelih pojedinaca, koji će u najkritičnijim trenucima općeg potopa, recimo, prepoloviti plaće svih najviših dužnosnika te čelnika državnih i javnih ustanova (od Ustavnog suda i državnih poduzeća i agencija do sveučilišnih rektora). To su već proglasili demagogijom i populizmom kad je laburistički saborski zastupnik Dragutin Lesar nedavno predložio smanjenje tih plaća za 21 posto.
Vlada očito ni u ostatku mandata, baveći se već slaganjem izborne Rubikove kocke, neće biti kadra ni (uštedjeti) dovesti u red javnu nabavu na svim razinama, nabildane plaće u lokalnoj (regionalnoj) samoupravi, preskupu mrežu od 566 teritorijalnih jedinica, rasipnost na intelektualnim uslugama, obustaviti glupu naviku bahatih ministara da (za milijunske svote poreznih obveznika) naručuju kojekakve (najčešće nepotrebne) studije u inozemstvu koje bi upola jeftinije i najmanje jednako kvalitetno izradila domaća pamet...
Država uopće ne bi bila na šteti, dapače, bila bi na ogromnom financijskom dobitku kad bi i prepolovila broj saborskih zastupnika. Što će joj 151!? S obzirom na to koliko (110 dana godišnje, a "obični" radnici i više od 300!) i kako rade (sabornica redovito poluprazna; zasjedanje u trajanju samo 9,21 minutu, pa trotjedni odmor!) i koliko su kraljevski plaćeni (17 000 kuna neto, do 45 000 bruto) uz brojne dodatne povlastice (povlaštena mirovina, dodaci na plaću, plaćeni najam stana u Zagrebu, besplatan prijevoz, naknada za odvojeni život...), tu bi klasu feudalaca u našem politički neozbiljnom društvu sasvim solidno mogli zamijeniti japanski roboti koje će vođe parlamentarnih stranaka i koalicija daljinski programirati za - dizanje ruku! Ti trbuhozborci svojih političkih šefova ni ne moraju dolaziti na zasjedanja, a kada i dođu, udovoljavaju njihovoj, ne volji svojih birača.
Što će nam takvi "zlatni zastupnici" za toliki novac!? A kaže Burxelles: "Morate štedjeti!"
