Dva tjedna prije izbora, istraživanja javnog mnijenja pokazivala su vrlo tijesnu utrku. Glagoljivi, slatkorječivi Romney, nastupajući odjednom s umjerenom platformom, imao je ozbiljne šanse uvjeriti neodlučne da bolje razumije ekonomiju od Obame i da je zbog toga bolji kandidat. Što Obama zna o porezima? Zar nije upravo Romney osoba koja godinama zarađuje za život savjetujući korporacije kako da izbjegnu plaćanje poreza? Tako je stranka koja poriče znanstveno dokazane istine, stranka koja smatra da je nejednakost osnova prosperiteta, najednom ponovno postala nakratko atraktivna.
Dok je Obama slušao i zadovoljavao potrebe naroda, Romney je a priori otpisao 47 posto biračkog tijela kao parazite koji žive na državnoj sisi
No, kao što je onaj stari indijanski poglavica, Chief Seattle, jednom rekao - zemlja ne pripada nama, mi pripadamo zemlji - i priroda (ili Bog, prema Spinozi) se uzjogunila protiv takvog političkog razvoja događaja. U predsjedničkim debatama, sramotno, uopće nije bilo riječi o klimatskoj promjeni. Kandidati su se natjecali u podilaženju "čistom ugljenu", naftnoj industriji i graditeljima plinovoda. Činilo se da će političari, uvjereni da je Bog obećao Noi da neće ponovno poplaviti planetu, odnijeti pobjedu.
No, nisu čitali između redova. Nigdje u Bibliji Bog ne kaže da neće potopiti par gradova i pobiti nekoliko stotina ljudi ne bi li prizvao grješne političare razumu, ne? A ako uzmemo u obzir da su prirodne nepogode ipak samo prirodne nepogode, a ne nužno i znak postojanja Boga, opet moramo zaključiti da je uragan Sandy bio dovoljno jasan u svojoj poruci američkom biračkom tijelu, da bi, kako je gradonačelnik New Yorka, Michael Bloomberg primijetio, čak i kad ljudskom aktivnošću uzrokovana klimatska promjena zaista ne bi postojala, bila totalna ludost ignorirati bilo koju hipotezu u svjetlu enormne štete koju je Sandy počinio: 63 milijarde dolara štete.
Jednom kad je voda preplavila grad, odmah se zavukla u njegovo podzemlje: tuneli podzemne željeznice bili su preplavljeni, automobilski tuneli ispod rijeke Hudson i tjesnaca East River bili su pod vodom od ulaza do ulaza, podzemne garaže pune plutajućih automobila, prizemlja zgrada poplavljena do stropova, podrumi gdje se nalaze sustavi grijanja, električnog napajanja, opskrbe vode, rezervoari goriva na benzinskim stanicama puni mrtvih riba. U roku nekoliko sati tisuće ljudi ostale su bez krova nad glavom u dijelovima grada uz ocean, gdje je more odnijelo kuće, kao da su kutije šibica, a milijuni ljudi ostali su zatočeni u svojim neboderima bez javnog prijevoza, struje, vode, hrane, goriva.
I opet je sirotinja najgore prošla - ostajući služiti interno razmještene "izbjeglice" s juga Manhattana u hotelima sjevernije na istom otoku, bez da se stižu brinuti o sudbini vlastitih kuća i obitelji van grada, dok je zgrada Goldman Sachsa neko vrijeme ostala jedina zgrada s upaljenim (svim) svjetlima u donjem Manhattanu, demonstrirajući svoju nadmoć kako nad ljudskim tako i nad božjim zakonima. U ovoj, ipak nedvojbenoj, pobjedi znanosti nad praznovjerjem, pokazalo se koliko je naša civilizacija lomljiva i koliko je velika opasnost sjediti skrštenih ruku i praviti se kao da klimatske promjene nema, oslanjajući se na ono sto piše u Genezi. čak je i vodeći američki teleevanđelist Pat Robertson bogobojazno nakon svega zaključio da je planet ipak stariji od 6000 godina, pozivajući se na bogohulne radio-carbon testove.
Sve što je Romney do tada rekao, otpuhao je vjetar. Njegovu kampanju je zatim doslovce potopio republikanski guverner najteže pogođene države, New Jerseya, Chris Christie, koji je još prije dva mjeseca održao uvodni govor na Republikanskoj konvenciji u Tampi, nakon što se, kao i gradonačelnik New Yorka (i sam bivši republikanac) svrstao iza Obame. Obamu je podržao i Colin Powell, dok je Romneya podržao Dick Cheney (što je otprilike toliko korisno kao da Karamarko dobije podršku Sanadera). Tako je u ovim najskupljim izborima u američkoj i svjetskoj povijesti (6 milijardi dolara) ipak pobijedio Obama, i to s takvom prednosti da nije ni trebalo čekati da se prebroje svi glasovi na Floridi (koja je ponovno brojala glasove još tjedan dana nakon što su sve druge države završile, baš kao i tijekom izbora između George W Busha i Al Gorea, jedino, ovaj puta, nije bila relevantna jer je Obama pobijedio i bez nje).
Tammy Baldwin
badwin.jpg
Obama je osvojio 62 posto glasova elektora (332:206), i 51 posto ukupnih glasova birača, 93 posto glasova crnaca i 71 posto glasova hispanika, kao i natprosječni broj glasova žena i mladih. Još važnije je da niti jedan od šovinističkih kandidata za Zastupnički dom (poricatelja silovanja i zagovornika nižih plaća za žene za isti posao) nije izabran, nego su u senat izabrani ljudi kao progresivka Elizabeth Warren iz Massachussetsa i lezbijka Tammy Baldwin iz Wisconsina. Također, zločinac protiv prirode, John Raese, izgubio je u Zapadnoj Virdžiniji - lokalni industrijalac kamena porušio je dva brda i premjestio korita nekoliko rijeka i potoka, bez potrebnih dozvola, kako bi izgradio luksuzni golf klub, a potom se kandidirao za senat, ne bi li mogao predložiti donošenje zakona koji bi njegov postupak učinili legalnim. U državama Montana i Massachussets većina je glasala na referendumima da se dozvoli korištenje marihuane u medicinske svrhe, a u državama Colorado i Washington izglasana je i potpuna legalizacija duvanja.
elizabeth-warren.jpg
Birači su rekli jasno NE desničarskom pseudo-moralu i izvojevali, kako je to Žarko Puhovski napisao, pobjedu autonomije nad autoritarizmom.
Romney tvrdi da je Obama pobijedio zato što je "dao poklone" svojim biračkim grupama - ženama, crncima, mladima, imigrantima - aludirajući na to da ih je podmitio: "Obećajte nekome tko prima 25 ili 35 tisuća dolara godišnje, da će imati besplatno zdravstveno, to je velika ušteda za njih... dati državljanstvo djeci ilegalnih imigranata, to je bio velik poklon populaciji imigranata." Romney napokon govori istinu: Obama je pobijedio jer je u zadnji čas donio nekoliko dobrih i popularnih mjera - kao da se izjednači plaća muškarcima i ženama za isti posao, da se dade državljanstvo djeci imigranata, koja su ovdje odrasla, kako bi mogla dobiti zajmove da završe fakultete, da se oproste studentima kamate na te zajmove, kako bi im se olakšala otplata i da se omogući roditeljima da zdravstveno osiguraju svoju djecu do 26. godine.
To nije mito, nego dobra politika. Dok je Obama slušao i zadovoljavao potrebe naroda, Romney je a priori otpisao 47 posto biračkog tijela kao parazite koji žive na državnoj sisi, zaboravivši da u demokraciji ne glasaju samo oni koji privređuju milijune dolara godišnje i koje jedino zanima kako da izbjegnu plaćanje poreza. Guverner Bob Jindal iz Louisianne, jedan od popularnijih mlađih republikanskih kadrova poručuje Romneyu da mu je najbolje da šuti, da je dosta štete već učinio, te da Republikanska stranka mora pokušati biti atraktivna svim građanima.
Obama je pobijedio usprkos republikanskoj ofenzivi protiv imaginarnih fantomskih birača, usprkos pritiscima na manjine da ne izađu na birališta i zahtjevima da se svatko mora legitimirati, usprkos ilegalnoj prijetnji tužioca iz Texasa, koji je valjda umislio da je Ratko Mladić, da će uhapsiti OSCE promatrače, usprkos predizbornog nasilja, usprkos brojnih peticija za secesiju ukoliko Obama pobijedi, usprkos otvorenog rasizma na jugu zemlje i paljenja Obaminih izbornih slogana, usprkos glasačkim mašinama u Ohiou, proizvedenim u kompaniji koju Romney kontrolira, a koje su isporučene sa izvjesnom "spontanom greškom", koja bolje pristaje u Simpsons crtani film, nego u ozbiljnu političku borbu i usprkos stotinama milijuna dolara koje je vlasnik najvećih svjetskih kockarnica, Sheldon Adelson, prokockao na osam kandidata čije je kampanje financirao (svi su izgubili). Zasluženo je pobijedio bolji kandidat, iako bi bilo još znatno bolje da se šest milijardi dolara utučenih u ove izbore potrošilo na izgradnju plimnih barijera koje bi zaštitile New York od poplave.
Sada je, međutim, pitanje da li će se zaista nešto promijeniti, ili smo opet glasali za promjenu, a dobili sve po starom. U svom govoru nakon izbora, Obama nam je poručio da "najbolje tek dolazi" - jer to je ono što populacija odgojena na ideji da su čuda moguća, i razmažena standardom i komforom, i očekuje da će se dogoditi, bez obzira na povremene intruzije realnosti, poput uragana Sandy, u koncept njihove gotovo mitološke izuzetnosti. Greenpeace poručuje Obami da bi trebao iskoristiti mandat dobiven na ovim izborima s velikom premoći, a posebno što se to dogodilo djelomično kao direktna posljedica uragana Sandy, da postavi rješavanje pitanja globalnog zagrijavanja kao glavni prioritet u sljedeće četiri godine.
Drugi originalni progresivni glasovi tvrde da dizanje poreza bogatima, iako nužno, nikako nije dovoljno za uspostavu ekonomske pravde, već da treba izbrisati dugove srednje klase (postoji kompletno legitiman način da se to uradi unutar okvira kapitalističkog sustava, putem jedne nevladine grupe nastale iz pokreta Occupy). Osvježavajuće je čuti i da će se ponovno prionuti operaciji zatvaranja zatvora Guantanamo, tog prvog obećanja iz prvog mandata, i da će se uskoro napokon sudski riješiti i situacija Bradley Manninga, te da će se donijeti pravila o upotrebi bespilotnih letjelica (koje se danas upotrebljavaju prekomjerno, uz nedopustive civilne žrtve i štetu američkom ugledu).
romney.jpg
Nakratko je euforiju oko Obaminog reizbora zasjenila shakespearijanska tragikomedija u američkom vojno-obavještajnom vrhu. Šef CIA-e, David Petraeus nije razriješen dužnosti zbog vanbračne afere sa svojom biografkinjom, već zbog toga sto je dozvolio da ta afera postane javna nesmotrenom e-mail komunikacijom, na koju je gotovo slučajno nabasao niži protuobavještajni službenik (otprilike kao što je prije njega šef SOA-e, Josip Buljević, tako nadrapao zbog svoje nepažnje): od šefova tajnih službi se ipak očekuje da će vlastiti život biti u stanju držati u boljoj tajnosti, ne? Skandal je ubrzo obuhvatio ljubomornu suparnicu (kojoj je biografkinja slala prijeteće e-mailove) i njenog skrivenog e-mail obožavatelja, glavnog komandanta američke vojske u Afganistanu, Petraeusovog nasljednika i sada već bivšeg kandidata za budućeg šefa američke vojne komande, Johna Bella.
Obama je pobijedio jer je u zadnji čas donio nekoliko dobrih i popularnih mjera - da se izjednači plaća muškarcima i ženama, da se dade državljanstvo djeci imigranata koja su ovdje odrasla, da se studentima oproste kamate na te zajmove i da se omogući roditeljima da zdravstveno osiguraju svoju djecu do 26. godine
Poruka je da, dok vojska pogiba i dalje u raznim ratovima, kojima se ne nazire kraj, njihovi komandanti provode vrijeme u preljubima i romantičnom dopisivanju. Osim toga, Republikanci su pritisli Obamu da njegova administracija nije pružila adekvatnu zaštitu misiji u Libiji, te da su stoga teroristi u Benghaziju uspjeli ubiti američkog ambasadora Stevensa. Ne vidim razloga zašto Obama ne bi taj skandal iskoristio da počisti svoj vojno-obavještajni vrh u stilu Vladimira Putina i oduzme Republikancima argumente.
Republikanci se, međutim, naročito u Zastupničkom domu, gdje su zadržali većinu, uslijed procesa koji ovdje zovu gerrymandering (2/3 država ima republikanske guvernere, koji onda upravnim postupkom redizajniraju granice zastupničkih izbornih okruga u svojim državama, tako da osiguraju pobjedu što je više moguće republikanaca), ponašaju kao da nisu izgubili izbore, ne popuštajući ni centimetar na ekonomskim pitanjima: glasnogovornik Zastupničkog doma, John Boehner, tako i dalje ponavlja republikansku mantru da se ekonomska kriza mora riješiti rezanjem potrošnje i da dizanje poreza nikako nije prihvatljivo. Taj ekonomski "plan" smo već čuli: predložio ga je kandidat koji je upravo izgubio izbore! Jedini predsjednički kandidat koji je u povijesti SAD-a dobio manje glasova u svojoj matičnoj državi nego Romney u Massachussetsu, bio je John Fremont 1856. i to nakon što ga je oporba optužila da je - kanibal.
