"Knjige su besplatne i namijenjene svima. Mogu se uzeti i ostaviti sebi, pročitati pa vratiti ili ostaviti neku novu knjigu. Cilj je pojačati zajedništvo ovim načinom razmjene znanja i informacija i poticati čitanje", napisano je na staklenim vratima slobodne knjižnice u Jarnovićevoj ulici u kvartu sa zagrebačke periferije, Prečkom. Slobodna knjižnica sastoji se od ormara punog knjiga koji je pričvršćen uz drvo uz pločnik između stambenih zgrada. Ova neobična knjižnica ima čak i ime, zove se Franz.
"Na internetu postoji mnoštvo stranica koje se bave kulturom čitanja pa sam tako naišao i na opis kako su u Engleskoj preradili staru telefonsku govornicu u knjižnicu. Pretraživajući sam pronašao još mnoge slične projekte po svijetu. Tako postoji pokret malih slobodnih knjižnica, u New Yorku su također prerađivali stare govornice, Occupy Wall Street je imao knjižnicu, a sada su svoju napravili i prosvjednici u Istanbulu. Takvi su nas projekti inspirirali. Pokušali smo napraviti knjižnicu u suradnji s gradskim službama. Međutim, tamo su nas slali su iz jednog ureda u drugi, nisu znali čija bi to bila nadležnost, pa smo odustali i jednostavno sami napravili i postavili knjižnicu", opisuje Marko Štrok koji je napravio knjižnicu zajedno sa svojim djedom Franjom i djevojkom Ivonom Komorčec.
Ormar u kojem su smještene knjige napravili su prošloga ljeta od recikliranih materijala u Županji, uz pomoć djeda Franje koji je u međuvremenu preminuo. Po njemu je knjižnica i nazvana, a postavljena je prije nešto više od mjesec dana. Prve knjige u zbirci bile su njihove ili dobivene kao donacije od prijatelja.
"Mi smo postavili Franza, ali sada to pripada svima i svi se moraju brinuti za knjižnicu. U zgradama se ljudi uglavnom ne poznaju, iako stanuju jako blizu jedni drugima. Zato je svaka mogućnost da se susretnu u knjižnici ili u vrtu već pomak na bolje u građenju međuljudskih odnosa. Također, ovakvi projekti mogu ljude potaknuti da sudjeluju u kreiranju javnog prostora, prostora koji je zapravo njihov. Ovakva razmjena i dijeljenje knjiga je i oblik komunikacije. Naime, dijeljenjem knjiga ljudi otkrivaju sebe drugima. Neki ljude ne vole pokazivati što čitaju jer se boje kritike. Netko će ostaviti ovdje neku knjigu jer mu se nije svidjela, netko drugi će ostaviti knjigu baš zato što ju voli pa ju želi podijeliti s drugima. Tako je čitanje, iako nije roštiljada, također oblik druženja", kaže Marko koji i radno vrijeme dijeli s knjigama kao knjižničar u Osnovnoj školi Izidora Kršnjavoga te smatra kako su "tvrdnje o smrti čitanja preuranjene".
"Uvijek je postojao neki balans čitača i nečitača. I prije je bilo nečitača isto kao što sada ima i djece čitača. Razlika je u tome što se danas djeca s nekim knjigama više ne mogu poistovjetiti. Koliko god se ljudi ne slagali s tim, Harry Potter i Sumrak saga vratili su puno djece čitanju. Djeca se često zaustavljaju i pred našom knjižnicom kojom su oduševljena", dodaje.
Stanovnici Prečkog su se pokazali spremnima na ovakav način dijeljenja, a autori knjižnice dobivaju pohvale sa svih strana i već planiraju napraviti još jednu knjižnicu.
Iako su prve reakcije susjeda uglavnom odavale sumnjičavost, zasad knjižnica nije pretrpjela nikakve štete. Najčešće su komentari, naime, bili kako to neće izdržati, da će netko razbiti ormar i pokrasti knjige, odnijeti ih u antikvarijat. Međutim, stanovnici Prečkog su se pokazali spremnima na ovakav način dijeljenja, a autori knjižnice dobivaju pohvale sa svih strana i već planiraju napraviti još jednu knjižnicu. Postavit će ju u neki drugi dio svoga kvarta ili neki drugi kvart ako se u njemu pronađe netko tko će preuzeti brigu o knjižnici i povremeno posložiti knjige i slično. Nova mala slobodna knjižnica mogla bi se smjestiti i u drugom novom dnevnom boravku stanovnika Prečkog, društvenom vrtu, kojeg od Franza dijeli tek kratka šetnja. Na ulazu u vrtove, uz natpis "Organski vrt EkoEkipa Prečko" dopisano je i "A zakaj niš nije kocakasto?". I uistinu parcele kojih sada već ima blizu četrdeset, nisu uobičajenog oblika već šesterokutnog, slijede dizajn koji su pčele izumile po permakulturnoj filozofiji.
"Posadila sam papriku, paradajz, salatu, blitvu naravno, krastavac, mrkvu i nema boljeg nego vidjeti plodove svojeg rada. Svaki drugi dan sam u vrtu, zalijevam i okopavam. Vrt me potiče na veću fizičku aktivnost, boravim u prirodi, ali utjecao je i na moje odnose sa drugim ljudima. Po prvi put sam upoznala susjede", ispričala nam je Nadalina Kurtov, jedna od prečkih vrtlarica.
Vrtnu inicijativu su pokrenule Nikolina Turčinović Dupor i Romana Krstenakić koje su nakon potrage po kvartu odabrale parcele u gradskom vlasništvu zarasle u šikaru i na kojima nije planirana gradnja u bližoj budućnosti. Uputile su molbe raznim gradskim uredima, a kako je na predstavljanju Studije mogućih lokacija za uređenje javnih gradskih vrtovana području Zagreba rečeno da će im trebati udruga, osnovale su i udrugu pod imenom Zeleni klik. Osim gradske zemlje, dio se parcela danas nalazi i na zemljištu koje je ustupio na korištenje jedan od privatnih vlasnika. Nakon više akcija čišćenja, postavljanja ograde te uređenja samih vrtova, i dalje traje proces uređivanja zajedničkih prostora.
Nikolina Turčinović Dupor: Danas je 62 ljudi aktivno uključeno u rad u vrtovima. Zajednički radimo kompost, zajednički smo kupili pumpu za vodu, slamu, sadnice smo također zajednički nabavljali.
"Danas je 62 ljudi aktivno uključeno u rad u vrtovima. Zajednički radimo kompost, zajednički smo kupili pumpu za vodu, slamu, sadnice smo također zajednički nabavljali. Danas, na primjer, farbamo ogradu", kaže Nikolina.
Obavijest o parcelama i o nastanku vrtova širila se preko Facebooka, ali i preko letaka koje su Nikolina i Romana podijelile po kvartu. "Jedini je uvjet zapravo bio da se hrana uzgaja organski te da su ljudi spremni odnositi se jedni prema drugima s poštovanjem. Danas se tu stalno zaustavljaju prolaznici i razmjenjuju iskustva. Tete iz vrtića dovele su djecu s kojima smo sadili krumpire, a dolaze iz učiteljice s kojima planiramo suradnju", opisuje.
I vrt je kao i knjižnica izrastao na temeljima entuzijazma pojedinih stanovnika kvarta, ali pomoću ovakvih inicijativa od susjeda koji se ne poznaju nastaju susjedi koji razmjenjuju znanja i vještine i pomažu jedni drugima. U svijetu koji je suočen s brojnim izazovima poput socijalne krize, krize medija, klimatskih promjena i krize hrane, lokalizacija proizvodnje, izgradnja društva solidarnosti i razmjena znanja bez medijskog posredovanja put su prema kvalitetnijem životu.
"Još je Ciceron rekao 'Čovjeku koji ima biblioteku i vrt, ne treba ništa više'. Vrt nam daje hranu za tijelo dok knjige omogućuju hranu za razvijanje kritičkog mišljenja. Naravno, nije svaka knjiga dobra, isto kao što nije svaka biljka jestiva ali to je u redu. Svako preuzimanje stvari u svoje ruke je put prema emancipaciji ljudi. Ako uzgajaš svoju hranu, postižeš neovisnost na jednom polju, a knjige nas opet oslobađaju na svoj način", zaključuje Marko Štrok.
