U nedavnoj izjavi za sarajevski Dnevni avaz novi ministar kulture Zlatko Hasanbegović zalaže se za uspostavu novog nacionalnog obrasca kojim bi se integrirala cijela nacija i prekinuli ideološki sukobi.
Hasanbegovićeva ideja o intergraciji jedne nacije pokazuje smjer prema zatiranju klasnih suprotnosti u društvu, kao i prema integraciji mnogih manjinskih skupina (nacionalnih, vjerskih, seksualnih...) pod jedan nacionalni obrazac koji bi po svojim parametrima oblikovala politička elita. Ideja o prekidu ideoloških sukoba ide u prilog povijesnom revizionizmu koji nastoji izjednačiti fašističku i komunističku ideju, iako prva počiva na mržnji na etničkoj osnovi, a druga na radničkom internacionalizmu i besklasnom društvu.
Istaknuti pripadnici domaće kulturne i civilnodruštvene scene odgovaraju na H-Alterovo pitanje: Kako komentirate izjavu novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića kako je "ključno pitanje konsolidacije i stvaranja nove nacionalne paradigme kojom će se nova Hrvatska konačno rasteretiti duhova prošlosti i uspostaviti jedan novi nacionalni obrazac koji će integrirati cijelu naciju i prekinuti ideološke sukobe", i u kojem bi se obliku takav plan mogao manifestirati na području kulture? (l.r.)
Oliver Frljić, intendant HNK Ivana pl. Zajca: S druge srane barikade
Nije mi jasno zašto bi se ideološki sukobi trebali prekidati. U Hrvatskoj imamo dio građana i političkih partija koje zagovaraju i provode fašizaciju. Naravo da u odnosu na njih želim biti s druge strane ideološke barikade. Što se tiče duhova prošlosti, Hrvatska se posljednih 25 godina Novi ministar je pun općih mjesta kroz koja reproducira ideološku matricu koja bi zadržala postojeću socijalnu nejednakost i nepravdurasterećivala od svoje antifašističke tradicije, pa je logično da danas imamo društvo koje na svaki način pokušava amnestirati onu državnu tvorevinu i ideološku platformu koji su sustavno ubijala ljude zbog njihove nacionalnosti ili vjeroispovijesti. Također mi nije jasno zašto bi trebalo doći do integriranja cijele nacije. Na koji se način mogu integrirati oni kojima je hrvatska država i nacija služila isključivo kao sredstvo bogaćenja i ona velika većina koja je imala bolji životni standard u Jugoslaviji nego danas? Sve u svemu, novi ministar je pun općih mjesta kroz koja reproducira ideološku matricu koja bi zadržala postojeću socijalnu nejednakost i nepravdu. Iskoristit ću ovu priliku da uputim jedno pitanje gospodinu ministru: "Smatra li da bi i druga nacionalna kazališta trebala, kao što riječko ima Talijansku dramu, imati i drame ostalih nacionalnih manjina?"
Mima Simić, književnica: Najava fašizacije kulture
Izjava novog ministra, kao i njegov životopis, pojednostavljenim rječnikom najava su fašizacije kulture. Koncept "konsolidacije kulture" oksimoronska je mentalna i ideološka tvorba; kultivacija (zemlje, društva), koja je u korijenu kulture, podrazumijeva razvoj, rast, grananje; bogatstvo i Jedini način da se "prekinu ideološki sukobi" jest da se dokine i zatre polemička i propitivalačka dimenzija kulturne proizvodnjeraznolikost plodova iz kulturnog uzgoja, dok je Hasanbegović - također u agrikulturnom ključu – tumači isključivo kroz dimenziju plijevljenja svega što se ne uklapa u proskribiranu genetski modificiranu paradigmu. Nadalje, i onima s krivotvorenom diplomom mora biti jasno da u trenutačnoj iznimno zaoštrenoj domaćoj političkoj (a tako i društvenoj) klimi jedini način da se "prekinu ideološki sukobi" jest da se dokine i zatre polemička i propitivalačka dimenzija kulturne proizvodnje - odnosno, da se ušutkaju svi glasovi (umjetnički, novinarski, medijski itd.) koji odstupaju od proskribiranog "nacionalnog obrasca" i kritičko-analitičkom proizvodnjom usuđuju se suprotstaviti uniformiranju govora i misli. Uspostavi li se takav obrazac, prvi će, dakako, stradati neprofitni mediji, ključni i najistureniji kritičari nepravilnosti i nepravdi u sustavu - i to u smislu rezanja (ionako nestabilnih i mršavih) financijskih potpora, a moguće i kroz druge, maštovitije metode (hvala bogu pa ih je povijest puna). Kao i u primjeru novog ministra, autorske kompetencije i uspjesi na području kulture bit će daleko manje važni od partijske pripadnosti i pravovjerja, pa tako očekujem promicanje svih oblika kulture i umjetnosti koji će ići niz dlaku i uz anus nove vlasti.
Zvonimir Dobrović, umjetnički direktor Queer Zagreb Sezone: Nepoštivanje kulture
Ova izjava ministra, kao i ostale izjave kojih smo se ovih dana naslušali u javnosti, potvrđuju vrlo usko razumijevanje kulture tek kao političkog instrumenta sa ciljem zatvaranja društva u sebe.
Kultura i umjetnost su živo tkivo koje se hrani slobodom umjetničkog izražavanja bez ostatka na podobnost i nepodobnost, što ministar HasanbeSuvremena kultura u Hrvatskoj je beskrajno jača od uske dnevne politike kojoj ministar služi i kroz koju je on želi silom provućigović ne vidi. Upravo je njegovo postavljanje na važnom mjestu ministra kulture doprinos nove Vlade svemu suprotnom što hrvatskoj kulturi treba.
Suvremena kultura u Hrvatskoj je beskrajno jača od uske dnevne politike kojoj ministar služi i kroz koju je on želi silom provući, unatoč velikom otporu djelatnika u kulturi. Žao mi je da premijer i Vlada koja je Hasanbegovića postavila na mjesto ministra nedovoljno cijene hrvatsku kulturu i sve njezine izazove u vremenu u kojem kulturu ispravnije treba gledati kao temelj slobode i humanizma.
Da ministar ima imalo poštovanja prema hrvatskoj kulturi i da ima i trunke samokritičnosti, bilo bi mu odmah jasno da na mjestu koje trenutno zauzima nema što tražiti i najbolje što za hrvatsku kulturu može učiniti je da odstupi zbog očitog manjka profesionalnog kapaciteta i čak, što je ironično, političke osjetljivosti za taj posao.
Morana Komljenović, producentica i redateljica / Fade In: Prazna izjava
Držim da ministar ovom izjavom nije rekao ništa. Njegova se izjava može interpretirati i na iznimno pozitivan i na iznimno negativan način (ovisno o tome koje gledište želite zauzeti). S jedne strane, stvoriti pozitivno okružje u kojemu će se pomiriti različite društvene skupine te rasterećene ideologijama i podjelama, krenuti graditi zdravo i progresivno društvo, može biti nacionalni interes par excellence. Opet, nacionalni interes (u ovakvoj formulaciji) može biti ideološka uravnilovka pod krinkom "nacionalnog pomirenja". Čini se da je, u ovom slučaju (da parafraziram poznati izraz) - značenje izrečenog u oku čitatelja. Bez obzira na sve, pričekajmo ministra da nam pokaže sam s koje je strane Sile.
Slaven Tolj, vizualni umjetnik: Suprotno od slobode
Poziv na konsolidaciju i uspostavljanje novog nacionalnog obrasca u suprotnosti je s idejom slobode kao pretpostavke svakog umjetničkog djelovanja. Umjetnost prezire obrazce, osobito nacionalne. Ideje koje nam pokušavaju nametnuti vode nas u izolaciju i nasilje. Sukobi će se rasplamsati, a zli duhovi prošlosti razmahati.
Sanja Sarnavka, B.a.b.e: Antifašizam i fašizam zajedno?
Ovu izjavu doživljavam kao besmislenu floskulu kojom se želi maknuti fokus s priče o kompetencijama i svjetonazorskim polazištima novopečenog ministra kulture koju je otvorio dio civilnog društva (i to onaj koji u i od kulture ne živi) i dijela kulturne scene koji se s netolerantnim Hasanbegović će stvarati "novu nacionalnu paradigmu"?! Ježim se pri pomisli što bi to po njemu trebalo značitistavovima ministra, vrlo jasno artikuliranim u medijskim istupima prije imenovanja, nikada neće moći složiti. Hasanbegović će stvarati "novu nacionalnu paradigmu"?! Ježim se pri pomisli što bi to po njemu trebalo značiti. Povratak u mračnu prošlost, pretpostavljam. Preduvjet svakog kreativnog umjetničkog čina jest sloboda mišljenja i stvaranja - on je nužno individualan i ne smije podlijegati nikakvim paradigmama a pogotovo ne onim nacionalnim. Integriranje cijele nacije? Ni mene niti ijedno slobodnomisleće biće, bili to umjetnici ili ne, nitko neće integrirati ni u što, a pogotovo ne u neki "novi nacionalni obrazac". Crnoja i ja integrirani i bez ideoloških, moralnih ili inih sukobljavanja - nema šanse. Antifašizam i fašizam zajedno?! Da ne nabrajam dalje. Takva integracija zahtijevala bi kvalitetno i temeljito pranje mozgova. Možda će se ministar i njih poduhvatiti. Ne bi me čudilo. Jedini pravi odgovor na ove opasne nebuloze jest pružanje otpora njemu i inim rigidnim ideolozima koji besramno preuzimaju resore s kojim ni bliže ni dalje veze nikada do sada nisu imali. No pasaran!
Tajana Broz, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) / Libela: Crno nam se piše
Mogu samo reći da ovo zvuči užasno totalitaristički jer pluralistička i otvorena društva se sigurno ne mogu svesti pod "jedan nacionalni obrazac" i dokidanje "ideoloških sukoba". Pri čemu mi nije točno jasno što pod ideološkim sukobima misli jer se danas već pod ideologiju trpa svašta, od ljudskih prava do rodne ravnopravnosti. Ako pritom misli da se on više nikad neće angažirati u inicijativi kojoj je primarni cilj poniziti jednu društvenu grupu i uskratiti joj prava kao što je bio slučaj s U ime obitelji, tada bih tu ideju mogla pozdraviti. No obzirom na Hasanbegovićevu mladenačku zanesenost HČSP-om i razne izjave i intervjue, duboko sumnjam da je na to mislio. Sve u svemu - mislim da nam se crno piše.
Nada Beroš, povjesničarka umjetnosti i muzejska savjetnica: Ministar je možda kriptokomunist?
Teško je sa sigurnošću znati što točno Zlatko Hasanbegović misli pod sintagmama "nova nacionalna paradigma", "novi nacionalni obrazac" i "nova Hrvatska". Čini se kako on misli da će "nova Hrvatska" započeti 2016. Oni koji misle da sve otpočinje s njima, a da je sve što je bilo prije Ministar i ovom izjavom ponajprije potvrđuje svoju nevjerodostojnost, nedosljednost, pa i nekompetentnost da se uhvati u koštac s kompleksnim pitanjima kulturnog sektoranjih bezvrijedno, podsjećaju zapravo na boljševičko-komunistički diskurs, od kojeg se Hasanbegović tako zdušno ograđuje i nad kojim se zgraža. Već smo čuli od premijera da je Hasanbegović antifašist, no možda je on zapravo kriptokomunist, a da ni sam toga nije svjestan? I ovom izjavom ponajprije potvrđuje svoju nevjerodostojnost, nedosljednost, pa i nekompetentnost da se uhvati u koštac s kompleksnim pitanjima kulturnog sektora. Prazno gomilanje atributa "novo" samo je krinka za sakrivanje duboko tradicionalnih i konzervativnih stajališta jer, u očima Hasanbegovića i onih koji su ga postavili na mjesto ministra kulture, uloga kulture u prvom je redu reprezentacijska, a nikako kritička i propitivačka. Kultura postaje sumnjivom čim se identificira s kritičkim stavovima, a nepovjerenje prema intelektualnom svijetu, uvijek je bio simptom fašizma, tvrdi Umberto Eco. Ali koga briga za Eca, sad kad smo mi dobili svoje ideologe i teoretičare novog hrvatskog društva i kulture.
Rada Borić, Centar za ženske studije (CŽS): Potrebna nam je građanska paradigma
Nažalost, ponovo slušamo o "novim nacionalnim paradigmama", posebno onima vezanim uz "duhove prošlosti", tj. naslušali smo se govora o pomirbama "Hrvata s Hrvatima", najčešće kako bi se pomirili, spojili na razdjelnici koja je uspostavljena podjelom na ustaše i partizane. Trebamo Pomirba bi trebala biti uspostavljena pravednom kompenzacijom žrtvama rata i onima koji su izgubili radna mjesta u privatizaciji li takvu "pomirnicu na razdjelnici"? Mislim da je ta ponuđena paradigma ne samo zastarjela već i posve neproduktivna i da nam treba građanska paradigma u kojoj će privatizacijski i ratni zločini biti precesuirani do kraja, a pomirba uspostavljena pravednom kompenzacijom žrtvama rata i onima koji su izgubili radna mjesta u privatizaciji, te naravno - oduzimanjem u ratu i miru nelegalno stečene dobiti (u oko 80 posto nelegalnih privatizacija, kako je još u 2000-tima utvrdio Državni ured za reviziju). Takva bi nas građanska paradigma najuspješnije "rasteretila duhova prošlosti" i uspostavila obrazac koji će integrirati sve građane i građanke te prekinuti ovakve ideološke sukobe. Tek bi takav građanski obrazac učinio Hrvatsku zemljom u kojoj bi kultura imala smisla.
Katarina Pavić, koordinatorica Saveza udruga Klubtura / mreže Clubture: Nacionalna i etnička homogenizacija
Bojimo se da se ovdje radi o demagoškim proklamacijama o jedinstvu iza kakvih vrlo često stoji namjera da se sve one koji se ne daju homogenizirati dodatno antagonizira. Tako se govori o "prekidu ideoloških sukoba", a zapravo se hoće isključiti svjetonazorske protivnike te time pojačati vlastite pozicije u ideološkom sukobu na račun suprotstavljenih pozicija. Izjave ministra nisu spojive sa suvremenim razumijevanjem kulture kao prostora artikulacije različitih umjetničkih, društvenih, pa i ideoloških pozicija, već kulturu instrumentalistički svode na funkciju nacionalne pa i etničke homogenizacije.
Tomislav Medak, Multimedijalni institut (MaMa): Naše Skopje 2014.
Paradigma nacionalne kulture koja bi iza sebe ostavila ideologiju i podjele nespojiva je s pluralnim karakterom kulture općenito. Bilo da se radi o nasljeđu, tradicijskoj ili suvremenoj kulturi, kultura je uvijek izričaj i refleksija heterogenih društvenih konteksta u kojima nastaje i specifičnih okolnosti stvaralačke proizvodnje. Jedinstven hrvatski identitet, kao uostalom i svaki nacionalni identitet, društveni je konstrukt u kojemu se spajaju Isprazno prizivanje bauka titoizma, totalitarizma ili diktature manjina ima cilj simboličkim sukobima bez referenta odvratiti pažnju javnosti i marginalizirati opoziciju oko najavljenih mjera kao što su rasprodaja javnih poduzeća, racionalizacija zdravstva, fleksibilizacija radaheterogeni i suprotstavljeni elementi. Već prvi pogled na kulturno stvaralaštvo u našem društvu govori nam da oko niza pitanja koja se prelamaju kroz kulturu, pa eto i oko pitanja nacionalnog identiteta, postoje nepomirljive pozicije. Stoga, čim više nositelji kulturne politike naglašavaju homogenost kulture, tim veći segment stvarne kulturno-umjetničke proizvodnje istiskuju iz okvira kulturne politike, iako bi im zadatak (primjerice, temeljem UNESCO-ve Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja kojoj je pristupila i Republika Hrvatska) trebao biti poticanje raznovrsnosti kulture koja dolazi iz društva.
Želja za konačnim stvaranjem jednog obrasca nacionalne kulture signalizira, međutim, funkciju ministra Hasanbegovića unutar političke „podjele rada“ nove vlade i potrebe održanja na vlasti. Prvo, novoj vladi je stalo do prežvakavanja priče oko nacionalnog identiteta jer joj treba legitimacija za prisvajanje ključnih poluga medijskog polja, kao što su Hrvatska radiotelevizija, Fond za pluralizam pod Agencijom za elektroničke medije i sredstva Hrvatske lutrije namijenjena razvoju neprofitnih medija. Ministarstvo kulture, kao vladino tijelo nadležno za medije, tu očigledno igra presudnu političku ulogu. Drugo, isprazno prizivanje bauka titoizma, totalitarizma ili diktature manjina ima cilj simboličkim sukobima bez referenta odvratiti pažnju javnosti i marginalizirati opoziciju oko najavljenih mjera kao što su rasprodaja javnih poduzeća, racionalizacija zdravstva, fleksibilizacija rada i općenito daljnje rastakanje javnog interesa.
Naš kulturni sistem, kojim u operativnom i materijalnom smislu dominiraju problemi ustanova u kulturi i očuvanja baštine, u protekla dva desetljeća prošao je kroz dvije faze. Faza u kojoj se njime upravljalo temeljem političke podobnosti ne bi li se nekako proizveo taj jedan obrazac naNovoj vladi je stalo do prežvakavanja priče oko nacionalnog identiteta jer joj treba legitimacija za prisvajanje ključnih poluga medijskog polja cionalne kulture koja je tobože ostavila sve povijesne nesloge iza sebe. A onda nakon 2000. faza u kojoj se njime upravljalo uglavnom temeljem menadžerske sposobnosti da se održavaju institucionalni odnosi u kulturi bez velikog uzburkavanja. To je rezultiralo jednom beskičmenom i bezidejnom kulturom, a ono što je u njoj bilo inovativno, različito i društveno-životno uglavnom je tavorilo na margini. Njeni problemi nisu u prošlosti, već u sadašnjosti. No, izgleda da se sada vraćamo u prvu fazu ne bi li se pokušao dovršiti nemogući zadatak iz 1990-ih.
S obzirom na socio-ekonomske probleme u čije rješavanje vlada ne želi preveliko miješanje javnosti, instrumentalni značaj ove vizije kulturnog razvoja je očigledno takav da je vlada to spremna platiti i povećanjem kulturnog budžeta. S obzirom da novi ministar ne poznaje probleme kulturnog sistema, ne možemo očekivati neke kvalitativne pomake. No, možemo očekivati da ćemo imati puno simboličkih gesta, da će se graditi puno spomenika, da ćemo imati naše Skopje 2014.
Dragan Markovina, povjesničar: Manifestacija totalitarnog refleksa
Mislim da bilo kakva ideja stvaranja nekakve nove paradigme, koja u podtekstu uvijek ima i prešućeni dio o tome kako bi se svi te propisane paradigme trebali pridržavati, predstavlja izravnu manifestaciju totalitarnog refleksa, protiv kojeg se dotični frenetično bore. Posebno je pak zabavan onaj dio u kojem ministar zaziva napuštanje duhova prošlosti, kojih se sam ne može riješiti. Što ga sve navodi na konstantno falsificiranje Zbog čega bismo imali jednu paradigmu, ako živimo u demokratskom društvu?činjenica, kad ih već ne može promijeniti. Govorim naravno o tome da Hrvatska svoju državnost zapravo duguje partizanskoj borbi i Ustavu SFRJ iz 1974. godine, zahvaljujući čemu je i međunarodno priznata uostalom. No da se vratim na potrebu za integriranjem nacije i stvaranje jedne nacionalne paradigme. Čak i kada, naime, ne bismo znali kako se tu radi o isključivoj želji da svi usvoje nacionalistički diskurs, ostaje pitanje zbog čega bismo imali jednu paradigmu, ako živimo u demokratskom društvu. Zbog čega bismo izbjegavali ideološke rasprave? Naravno, gledano s pozicije ministra i njegove politike, isključivo zbog toga da nitko ne bi dovodio u pitanje dogme i mitove suvremene Hrvatske, zahvaljujući čemu bismo živjeli u nekakvoj klerikalnoj Arkadiji, s jasno definiranim odnosima između muškarca i žene. Čudi me uostalom kako je moguće da netko tko je čitav život proveo u razgradnji jednoumlja misli da će uspjet uspostavit novo jednoumlje samo s novim predznakom. Ako to nije uspio ni Tuđman, doista ne vidim kako će Karamarko i Hasanbegović.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
