Narod protiv oligarhije

Negdje u isto vrijeme kad su prošle srijede navijači hrvatske nogometne reprezentacije na škotskom stadionu sipali sočne uvrede u smjeru tadašnjeg izbornika Igora Štimca, na kvalifikacijskoj utakmici Bugarska - Češka, koja se igrala u Sofiji, iz domaćeg dijela stadiona dopirali su zaglušujući povici: "Ostavka, ostavka!" Prvi put u 14. minuti prvog poluvremena a drugi u 14. minuti drugog. No, poruka, za razliku od utakmice Škotska-Hrvatska, nije bila usmjerena na izbornika niti na pripadajuću nogometnu igru, već se ostavka tražila od aktualnog bugarskog premijera. Tim je apelom, inače unaprijed dogovorenim na društvenim mrežama, obilježen 124. uzastopni dan pobune bugarskog publikuma protiv političke nomenklature na vlasti.

Foto: SofiaGlobe.com

Stotinu dvadeset i četiri dana prije ovog događaja, točno tog referentnog, stadionskog 14. lipnja, u ranim popodnevnim satima započela je serija događaja koje će naknadno u The Washington Postu nazvati "pobunom bugarske srednje klase" a u The Economistu "rađanjem civilnog društva" u Bugarskoj.

Tog je dana, naime, aktualna vlada na mjesto šefa ureda bugarske Državne agencije za nacionalnu sigurnost imenovala Deliana Peevskog, jednog od najbogatijih bugarskih oligarha, nekadašnjeg osumnjičenika za korupciju i vlasnika dobrog dijela tamošnjih medija iza kojeg - premda to demantira - navodno stoji Cvetan Vasiljev, moćni bankar koji ima najlukrativnije ugovore upravo s državnim institucijama. Vlada koja ga je imenovala, predvođena Bugarskom socijalističkom partijom premijera Plamena Orešarskog i nekoliko manjih koalicijskih stranaka, na vlast je došla samo dva tjedna prije same odluke, pobijedivši konzervativnu opciju bivšeg gradonačelnika Sofije Bojka Borisova koji je zemlju ostavio u ekonomskom rasulu i pod optužbama za povezanost s organiziranim kriminalom i tamošnjim podzemnim polusvijetom. Izrazi revolta i nevjerice odlukom da kontroverzni bugarski tajkun postane tamošnji pandan hrvatskom hibridu Tomislava Karamarka i Miroslava Tuđmana - uz dodatak nemjerljive ekonomske moći - najprije su se počeli širiti društvenim mrežama; Facebook i Twitter bili su u samo nekoliko sati preplavljeni porukama ogorčenosti.

Asen Genov, nagrađivani bugarski bloger, suosnivač fack-checking stranice PolitiKat.net i dugogodišnji aktivist u domeni demokratskih sloboda i zaštite okoliša, potom je na Facebooku organizirao "događaj" u kojem je pozvao na prosvjed u centru Sofije.

Asen Genov

"Ta je odluka možda bila onaj inicijalni plamen koji je potpalio kasnije prosvjede, ali je istina da je pravo pogonsko gorivo za ove višemjesečne događaje bilo nezadovoljstvo bugarskih građana načinom na koji se ova zemlja vodi", kaže Genov za H-Alter. Glavna meta prosvjeda od prvog je dana bio premijer Orešarski i njegova vlada, čiju je ostavku prvih nekoliko dana svakodnevno tražilo više tisuća ljudi, da bi situacija potom eskalirala u masovni društveni pokret, okupljajući u nekim danima i više od 50 do 60 tisuća ljudi na ulicama Sofije i drugih bugarskih gradova. Mirni prosvjedi u jednom su se trenutku pretvorili u nasilne sukobe s policijom i opsadom tamošnjeg nacionalnog parlamenta, ali prosvjednici nisu odustali od svakodnevnog izlaženja na ulice i traženja odlaska premijera. Sve zbog jednog političkog imenovanja, koje je, doduše, bilo samo povod za revolt, budući da je ta odluka povučena i Peevski nikad nije zasjeo na ovu poziciju. "Korupcija, mafija i snažna povezanost između izvršne i zakonodavne vlasti i oligarhije, koji dominiraju ekonomskim, političkim i društvenim životom, glavni su razlozi zašto ljudi i dalje izlaze na ulice i traže ostavku premijera. Ovi se problemi sve više prepoznaju kao takvi i mislim da će se ovaj puta morati razriješiti!", uvjeren je Genov.

Premda u prosvjedima sudjeluju pripadnici svih društvenih slojeva, a prema recentnim istraživanjima javnog mnijenja 76 posto bugarskih građana podržava prosvjede i traži ostavku premijera, analitičari i sami sudionici protestnih aktivnosti složit će se kako su okosnica pobune mladi obrazovani ljudi, pripadnici bugarske srednje klase. Slično kao i u građanskim  pobunama koje su obilježile ljetne mjesece diljem svijeta i Europe, poput onih u Turskoj, Bosni i Hercegovini, Brazilu... "Radi se o prosvjedima koji su motivirani potpuno različitim razlozima - pokušajem devastacije parka, visokim cijenama javnog prijevoza, imenovanjem mafijaša na javne funkcije - ali u biti je riječ o istim težnjama građana: žele sudjelovati u procesu demokratskog odlučivanja na svakodnevnoj razini, a ne jednom u četiri ili pet godina na izborima. Sada je postalo moguće da se glas građanstva čuje svaki dan. Zahvaljujući socijalnim mrežama svaka je osoba danas "informativna agencija" i ima mogućnost da se njezin glas jednostavno i brzo raspiri među tisuće drugih ljudi. Prosvjedi u Bugarskoj nemaju vođe, već  svaki dan različite osobe stvaraju promjenu. Promjena će, dakako, biti spora i teška, ali proces je svakako započeo", ističe Samuil Petkanov, vlasnik internetske stranice Ne!Novinite (Ne!Vijesti), koji je u prosvjede unio brojne satiričke performanse, dajući im zabavnu notu uz snažne političke poruke.

Među prosvjednike su se, dakako, uvukli i predstavnici opozicijskih stranaka i neparlamentarnih političkih opcija koji bi, prema nekim analitičarima, mogli "profitirati" od ovih prosvjeda, bilo da je riječ o prijevremenim ili redovnim izborima u Bugarskoj. Jedan od takvih je i Radan Kanev, jedan od vođa desno orijentiranog Reformističkog bloka i predsjednik konzervativne stranke Demokrati za jaku Bugarsku.

Njega se nerijetko može vidjeti kako zajedno s ostalim prosvjednicima maršira po centru Sofije i traži odlazak aktualne vlade. "Stranke Reformističkog bloka tradicionalno se oslanjaju na urbanu srednju klasu i visokoobrazovano glasačko tijelo u Sofiji i velikim gradovima, dakle trenutno najaktivnijim prosvjednicima. Međutim, upravo ovaj profil građanstva poprilično je malen s obzirom na ostatak društva, a uz to je i godinama bio politički pasivan. To samo znači da Blok mora proširiti svoju glasačku bazu na birače iz malih gradova i ruralnih područja, malih i srednjih poduzetništva, farmera, manjinskih birača", ističe za H-Alter Kanev, dodajući, međutim, kako su prosvjednici i dalje jasno distancirani od političkih opcija koje su im se pridružile u prosvjedima, suprotno optužbama iz vladajuće koalicije da, uz vanjske utjecaje, opozicija stoji iza pokušaja njihovog  rušenja. "Prosvjednici nisu neprijateljski naspoloženi prema opozicijskim liderima koji sudjeluju u mitinzima, premda ih, generalno gledajući, nisu voljni prihvatiti kao vođe, iako je dio prosvjednika motiviran izjavama što dolaze iz tih stranaka. Njihova glavna motivacija je prijezir prema sadašnjoj i nekim bivšim vladama", kaže Kanev.

Samuil Petkanov: "Prosvjedi u Bugarskoj nemaju vođe, već  svaki dan različite osobe stvaraju promjenu. Promjena će, dakako, biti spora i teška, ali proces je svakako započeo"

Svi navedeni problemi, koji bugarsko društvo tište već godinama, ako ne i desetljećima, nisu se odveć rješili ulaskom ove zemlje u EU. "Bugarska je doista profitirala od članstva u EU kada je riječ o financijskom aspektu i demokratskim promjenama u kontekstu elementarnih ljudskih prava i sloboda. S druge pak strane, ovo članstvo nije doprinijelo povećanju borbe protiv korupcije, mafije i organiziranog kriminala. Bugarski političari nisu u ovom kontekstu tražili pomoć Europe, ali ni EU nije previše insistirala na rješavanju ovih problema. Tako da je moj savjet hrvatskoj javnosti, budući da ste nedavno postali članica EU, da očekujete manje i zahtjevate više od europskih političkih organizacija - liberala, pučana i socijalista - i nikad im ne vjerujte u potpunosti. Čini se kako je, nažalost, politički integritet u nacionalnim zemjama interni problem koji se razrješava isključivo u nacionalnim okvirima, što će reći da na njega ne utječu politike iz Bruxellesa", ističe Kanev.

Zadnjih su mjeseci u tamošnjim medijima prisutne tvrdnje, dominantno plasirane iz aktualne vlade, da su višemjesečni prosvjedi financirani iz inozemstva, prvenstveno Bruxellesa. "Članovi parlamenta i neki ministri također javno i opetovano lažu, pokušavajući na taj način demoralizirati prosvjednike. O takvim su tvrdnjama prosvjednici obavijestili Progresivni savez socijalista i demokrata u Europskom parlamentu. Hannes Swoboda potom je u otvorenom pismu jasno demantirao tvrdnje socijalista, nacionalista i nekih ministara da su prosvjedi organizirani preko NGO-a koji su financije dobili iz vanjskih centara moći", kaže nam bloger Asen Genov.

Jedna od poučnijih i indikativnijih posljedica bugarskih prosvjeda ogleda se u načinu na koji su društvene mreže faktički preuzele slobodarski integritet i demokratičnost koja je nekad davno pripadala konvencionalnim medijima. "Društvene mreže bile su i jesu izrazito važne za pokretanje i održavanje ovih prosvjeda. Facebook i Twitter su glavne platforme za komunikaciju u organizaciju svakodnevnih prosvjednih aktivnosti. Stranice poput noresharski.org ili protestnamreja.bg također služe za istu namjenu; prva kao novinska agencija, a druga kao prosvjedna mreža. S druge strane imate situaciju da su medijske slobode kritično niske. Glavni problemi su medijska monopolizacija, odnosno činjenica da šačica ljudi ima vlasništvo nad većinom mainstream medija. Većina medija je na ovaj ili onaj način u vlasništvu Peevskog, tako da se slobodni protok informacija i sloboda govora u većini slučaja prakticiraju dominantno na internetskim portalima, blogovima i društvenim mrežama. Situacija u najvećim medijima otežava bilo kakvo uspostavljanje demokratskih standarda i vladavine prava u Bugarskoj", ističe Genov.

Samuil Petkanov pak ide dalje, pa tvrdi kako mainstream mediji ubrzano gube bitku od socijalnih mreža i nezavisnih internetskih portala. "Brojne manje stranice generiraju deset puta veću posjećenost od najtiražnijih bugarskih novina. Stvar je u tome da se funkcioniranje bugarskih mainstream medija ne bazira na tržišnim principima, prodaji i oglašavanju, već na financijama od političara i oligarha čija su izravna medijska ispostava."

Korisnost navedenih internetskih servisa pokazala se i tijekom minulih tjedana, kad su prosvjedne aktivnosti, nakon ljetne parlamentarne pauze, bile brojčano desetkovane. Naime, upravo se na njima najuporniji prosvjednici svakodnevno dogovaraju i odlaze na sve događaje koje prema protokolu posjećuje bugarski premijer i prekidaju ga u govorima glasnim povicima "ostavka!" i "mafija!".  Što se tiče Peevskog, on je pokazao kako i dalje, nakon više mjeseci, posjeduje kapacitet za raspirivanje gnjeva kod bugarskih građana: prije dva tjedna najavio je povratak u nacionalni parlament kao zastupnik, što je uzrokovalo nova negodovanja na društvenim mrežama i najavu predsjednika Bugarske Rosena Plevnelijeva, koji je od početka podržao prosvjede i zbog toga postao meta vladi naklonjenih medija, da na Ustavnom sudu preispita zakonitost ove najave, jer je Peevski s mjesta zastupnika bio imenovan na rečenu poziciju Državne agencije za nacionalnu sigurnost.

Asen Genov: "Na  prosvjede dolazi sve više ljudi sa svojim računima za struju. To pokazuje da bi se nadolazeće zime mogli dogoditi prosvjedi slični onima s početka 2013, koji su rezultirali ostavkom Borisova"

Time je opet pokazano kako se aktualni prosvjedi dominantno  baziraju na artikulaciji nezadovoljstva strukturalnom korupcijom društveno-političkog uređenja Bugarske, dok su klasni problemi, prožeti rastućim siromaštvom, iščezavanjem preostale srednje klase paralelno s povećavanjem razlike između bogatih i ostatka zemlje bili nešto sporedniji u zahtjevima mase na ulicama.

Suprotno tome, navedeni problemi bili su glavni povod padu vlade bivšeg premijera Bojka Borisova početkom 2013. godine, kad su iz ruralnijih krajeva na ulice bugarskih gradova došli prosvjedovati ljudi zbog drastičnog povećanja cijena električne energije, uzrokovanih liberalizacijom energetskog tržišta i privatizacijom nacionalne elektroprivrede.

Upravo taj element, koji je nedostajao aktualnim prosvjedima, mogao bi, prema nekim procjenama analitičara, nanovo razbuktati prosvjede diljem Bugarske.

"Uznemirujuća je činjenica da na recentne prosvjede dolazi sve više ljudi sa svojim računima za struju. To pokazuje da bi se nadolazeće zime vrlo vjerojatno mogli dogoditi prosvjedi slični onima s početka 2013, koji su rezultirali ostavkom Borisova. To će definitivno povećati broj prosvjednika. Uz to, aktualna Vlada i dalje nastavlja s apsolutno nedopustivom politikom i nedopustivim političkim imenovanjima", ističe Genov, dok Petkanov očekuje kako će se vjerojatno u nadolazećim tjednima ujediniti siromašni dio građanstva - koji su stajali iza prosvjeda protiv Borisova - zajedno s mladim obrazovanim ljudima koji traže smjenu njegovog nasljednika.

Uzme li se u obzir i činjenica da je aktualna vlada najavila otpuštanje 40 tisuća radnika u javnom sektoru, što je uzrokovalo otvorene prijetnje sindikata o masovnim štrajkovima, dosta je moguće da će, dogodi li se, nadolazeća pobuna biti znatno veća i radikalnija od ove aktualne.