Najljepše ime u gradu

Od 10. studenog do 10. prosinca na H-Alteru objavljujemo seriju tekstova pod nazivom 'Zagreb, iznova'. Vodimo vas u neobične šetnje kroz zagrebačke kvartove, okretišta i skvotove, u prašnjave prostore u kojima se spajaju utopija i distopija, otkrivamo zaboravljeno i zanemareno, maštamo o budućem i drugačijem.

✎

Prvi u seriji tekstova tekst je Anje Vladisavljević 'Vodi curu u kino, danas sam nažicao previše', koja nas vodi u Dubravu, među pale heroje i pale industrije, ali i nove, spontane spomenike kvartovske solidarnosti.

Drugi u seriji tekstova tekst je Luke Ostojića 'Uspavana ljepotica Blata', koji nas vodi u kompleks nikada dovršene Sveučilišne bolnice na kraju grada, promišljajući značaj takvog pothvata gradnje i vrijednost sanjarskog javnoga zdravstva.

Treći u seriji tekstova tekst je Tikvice Kapulić 'Mjesto po mjeri utopije', koja piše o nadahnućima i problemima skvotiranja, sudjelovanju u pokretanju zagrebačkog BEK-a, ali i svjedočenju posrnuća i lekcijama za dalje.

Četvrti u seriji tekstova tekst je Saše Šimprage 'Najljepše ime u gradu', koji piše o ulicama koje bi Zagreb mogao imati i maštovitoj i svakodnevnoj povezanosti imena i lokacije. 

✎

Ulična nomenklatura Zagreba u mnogočemu je karakteristična za srednjoeuropski i periferni grad. Metropolitanske geste su rijetke, odmak od klasičnog još rjeđi, no lako je zamišljati. Grad tako istovremeno čine imena koja službeno postoje i koja "ne postoje", a gradski imaginarij poprište je neslućenih želja, pa i pokušaja da se ostvare.Jedno od temeljnih obilježja gradova je simultanost, pa tako i istovremenost i višestrukost zamišljanja što bi sve moglo biti drugačije. A to je prvi korak do realizacije

Kada je dovršen, Novi Jelkovec, koji je isprva i to godinama nespretno nazivan Sopnica-Jelkovec, dobio je i svoje ulice. Taj najmlađi zagrebački kvart nastao je doslovno na parceli nekadašnje farme svinja preko koje su trasirane nove prometnice i izgrađene zgrade koje su naselili ljudi.

Historijat farme svinja, potom medijska stigmatizacija arhitekture, stvorili su negativnu sliku kvarta koji je, u zagrebačkim okvirima svoga vremena, ipak označio iskorak. Jedan od pokušaja dokidanja stigme de facto novog grada za više od 10 000 stanovnika na istočnom rubu Zagreba, došao je i kroz prijedlog naziva ulica.

Malo je poznato da je prvi prijedlog za imenovanje koincidirao s Međunarodnom godinom astronomije 2009. što je bio i direktni povod za službenu inicijativu da se tamošnje novonastale ulice nazovu po planetima Sunčeva sustava, nekima od znanstvenika koji su obilježili istraživanje svemira, odnosno pojmovima koji se vežu uz kretanje planeta Zemlje.Historijat farme svinja, potom medijska stigmatizacija arhitekture, stvorili su negativnu sliku kvarta koji je, u zagrebačkim okvirima svoga vremena, ipak označio iskorak

Lokacija nije odabrana slučajno, budući da se u neposrednoj blizini, a danas i preko naselja, prolazi Rimski put, tako nazvan zbog arheološkog nalazišta. Veza između imena i lokacije je nešto što može više ili manje komplementirati jedno drugo.

Karakter lokacije može izravno dopunjavati ime, a ime trajno utječe na lokaciju. Budući da imena planeta Sunčeva sustava proizlaze iz rimske mitologije, da je broj ulica u novom i tek izgrađenom naselju odgovarao broju tih planeta i da je ulice iz utilitarnih razloga nužno trebalo imenovati, prijedlog se činio izglednim.

Zajednički ga je podržalo i niz organizacija, od Nacionalnog odbora za Međunarodnu godinu astronomije do astronomskih udruženja, sa željom da Zagreb dobije nešto drugačije i na tragu sličnih pomaka od ranije, primjerice s imenovanjem kvartova po mjesecima u godini (Vrbani) ili fiktivnim likovima iz književnosti (Botinec). No, prijedlog nije prihvaćen, a tamošnje ulice nazvane su po muzikolozima i skladateljima.

Umjesto Jupiterove i Venerine, ulica svitanja i sutona, i drugih, sada imamo npr. Papandopulovu ili onu Ivane Lang. Jedne su ostale u mašti ili na papiru, a druge, zasluženo, ušle u život (iako su to mogle i na nekoj drugoj lokaciji).

Svoje prve "filmske" ulice Zagreb je dobio 2012. godine kada su imenovane do tada bezimene prometnice u industrijskom dijelu grada oko Škorpikove. Ulice tamo imaju Oktavijan Miletić, Dušan Vukotić, Krešo Golik i Ante Babaja. Tematsko grupiranje na tragu je zagrebačke tradicije, a izvorni prijedlog uključivao je drugu lokaciju i još više imena.Grad tako istovremeno čine imena koja službeno postoje i koja "ne postoje", a gradski imaginarij poprište je neslućenih želja, pa i pokušaja da se ostvare

Mjesto je bilo Podbrežje, a neka od imena Maksimilijan Paspa, Nikola Tanhofer, Branko Belan, Orson Welles i Ante Peterlić. Danas tu mjesta ima i za primjerice Jagodu Kaloper, Relju Bašića i druge.

Baš za Peterlića bila je predložena današnja produžena Vatikanska tj. ulica koja nije pravovremeno službeno imenovana, pa je ime iz praktičnih razloga jednostavno preuzeto od one koja postoji kako bi stanari mogli imati adrese. Umjesto Vatikanskom, ugodnije bi se bilo provozati Ulicom Ante Petrlića i to kao uvod u mogući filmski kvart.Spustiti se sa Šalate Ljubinkovcem, ako priču znamo, evocirat će gostioničarku Ljubicu i krčmu u Alagovićevom ljetnikovcu na koji stube izlaze. Obližnja Lepa ves, imenom podsjeća na nestali vrt Schönbach

Jednom kad se dogode, nove javne površine u zoni Gredelja, svojevrsnog zagrebačkog Postdamer Platza i, za nadati se, novog suvremenog središta grada a ne samo nakupine skupih kvadrata - nužno će trebati imenovati.

Baš zbog središnje lokacije, nove ulice i parkovi mogli bi se nazvati po Lejli Dobronić, Radovanu Ivančeviću, Fedoru Kritovcu, Olgi Maruševski i Antoaneti Pasinović - osobama bez kojih Zagreb ne bi bio to što je. Gradotvorni moment Gredelja to mjesto čini primjerenim za one koji su Zagreb promišljali i u određenom smislu ga čak i oblikovali.

Vezanost imena i lokacije nekad su više, a nekad manje očite. Čitamo ih u kodu grada, činjenice da je grad kontinuitet, struktura dugog trajanja. Označitelji poput imena ulica putokazi su u prošlost, sadašnjost i budućnost.

Spustiti se sa Šalate Ljubinkovcem, ako priču znamo, evocirat će gostioničarku Ljubicu i krčmu u Alagovićevom ljetnikovcu na koji stube izlaze. Stube, kojima je premrežen sjeverni Zagreb, po svom profilu na neki način nalažu poetičnija imena, npr. ona pjesnikinja i umjetnicaObližnja Lepa ves, imenom podsjeća na nestali vrt Schönbach, nekad najljepši privatni vrt u gradu.

Važno je da se ta imena nalaze upravo na lokacijama s kojima imaju veze. Baš kao što je bio promašaj po Zvonimiru Milčecu nazvati park na Trešnjevci, umjesto u Maksimiru. Veličina geste je u razlici između ispunjavanja forme i pravom potezu koji kod ulica može uvjetovati upravo lokacija.

Zato je na Medveščaku, u neposrednoj blizini kuće u kojoj su živjeli Joža i Renata Horvat, idealno nazvati tamošnji bezimeni park upravo po njima.

U procesima imenovanja trebao bi postojati i svojevrsni red prioriteta, a to se ponajviše odnosi na autohtone toponime koji kod imenovanja u pravilu trebaju imati apsolutnu prednost. Zadaća bi bila što je moguće više sačuvati ih. Pritom su službena imenovanja, a time i ulazak naziva u svakodnevicu, najbolji način očuvanja tog specifičnog segmenta baštine.Veličina geste je u razlici između ispunjavanja forme i pravom potezu koji kod ulica može uvjetovati upravo lokacija. Zato je na Medveščaku, u neposrednoj blizini kuće u kojoj su živjeli Joža i Renata Horvat, idealno nazvati tamošnji bezimeni park upravo po njima

Tako bi se, primjerice, bezimeni park ispred mirogojskih arkada moglo nazvati Herešinec, po najstarijem nazivu tog prostora. Jedan od starijih naziva potoka Medveščaka, Crikvenica, mogao bi dobiti bezimeni prolaz između Radićevog šetališta i Ksavera, lokacijom i veličinom odgovarajući temi. Nema velikih narativa bez onih malih.

A pri posezanju za autohtonim toponimima, jedno je ime osobito lijepo, možda i najljepše u gradu. Postoji doslovno već stoljećima, ali nikad nije ušlo u službenu nomenklaturu, čak je i zaboravljeno.

Pojam Zvezdišče spominje se u niz povijesnih izvora, a proizlazi iz same prirode mjesta - spleta putova koji se zvjezdaju u različitim smjerovima, otprilike na početku današnje ulice Tuškanac, odnosno pri dnu Vrazova šetališta. Upravo tu negdje valjalo bi tražiti točku za službeno ili neslužbeno oživljavanje, kako bi povijesno ime bilo otrgnuto zaboravu.

Osim novih starih, niz je i novih novih imena koja bi mogla reprezentirati grad i urbano iskustvo. Kako dobar dio Zagreba ima tematski imenovana naselja, u potrazi za lokacijama za imenovanje Parka Arsena Dedića, Ulice Ive Maleca, Obale Olivera Dragojevića, Prolaza Johna Cagea (gosta Muzičkog bijenala, kada i ako tražimo dodatne argumente za strance, kao da njihova veličina nije dovoljna sama po sebi) treba istražiti i dijelove Prečkog gdje su i ostale "glazbene" ulice.

Arhitekti Ivan Vitić i Drago Galić mogli bi mjesto naći na Gredicama koje će se širiti i gdje već postoje "arhitektonske" ulice. Po istoj logici i bliže imenima svojih suvremenika, ulica arhitekta Zlatka Neumanna mogla bi biti u Dugavama. Jedan od starijih naziva potoka Medveščaka, Crikvenica, mogao bi dobiti bezimeni prolaz između Radićevog šetališta i Ksavera, lokacijom i veličinom odgovarajući temi. Nema velikih narativa bez onih malih

Dušan Džamonja, koji je dio života proveo u Dubravi, možda u Dubcu s ostalim kiparima, gdje mjesta ima i za Bogdana Bogdanovića. Dragica Habazin, Kamilo Brössler i Jana Koch svoje ulice mogle bi dobiti na Poljanicama, oko (postojećeg) Parka Diane Budisavljević (koji se, primjereno, nalazi pored vrtića). Bez njih, i drugih, akcija spašavanja djece u Drugom svjetskom ratu ne bi bila toliko uspješna.

Stube, kojima je premrežen sjeverni Zagreb, po svom profilu na neki način nalažu poetičnija imena, npr. ona pjesnikinja i umjetnica, što je dijelom već u zagrebačkoj tradiciji. Stube Josipa Severa ili one Wislawe Szymborske zasigurno bi imale svoje hodočasnike, potonje ime i dodajući na metropolitanskom karakteru grada.

No, baš nijedno od u ovom tekstu navedenih imena koja ulice nemaju nije uvršteno u službeni gradski popis za imenovanja. Jedno od temeljnih obilježja gradova je simultanost, pa tako i istovremenost i višestrukost zamišljanja što bi sve moglo biti drugačije. A to je prvi korak do realizacije.

✎

Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).