Utjecaj na zdravlje čovjeka i okoliša
Zbog velikih biokemijskih promjena u organizmu, prije svega hormonalnih promjena u krvi, prije i za vrijeme klanja uplašene životinje doživljavaju velike promjene. Otrovni nusproizvodi šire se tijelom i "zagađuju" meso koje završava na našim tanjurima. Ako i zanemarimo hormonalne promjene uoči klanja životinja, dovoljno je problematičan sam proces proizvodnje mesa - mesna industrija ovisi o ubrzanoj proizvodnji i smanjenim troškovima, što dovodi do inzistiranja na ubrzanom rastu životinja, a to se postiže raznim lijekovima i hormonima rasta.Meso ima simboličku vrijednost koja može biti još važnija od njegove prehrambene vrijednosti. Taj kulturni duh ilustriran je u moderno doba mesnim pothvatima slavnih kuhara na televizijskim emisijama, koji nastoje ojačati vrijednost mesa kao arhaičnog elementa društva i muške hrane
Kako bi govedo ili pilići što prije dosegli svoju prodajnu težinu, proizvođači mesa ubrizgavaju im hormone rasta koji potom ostaju u mesu – ne mogu se sasvim ukloniti termičkom obradom. S obzirom na to da životinje već imaju u sebi određenu razinu hormona (estrogena, testosterona, progesterona), finalni proizvod je zapravo hormonska bomba.
Piletina, koja je najjeftinija i koju se najviše konzumira, najčešće je zatrovana antibioticima i hormonima, što posebno utječe na zdravlje djevojčica i dječaka – djevojčice sve brže fizički sazrijevaju, a za dječake već u ranoj dobi može postojati opasnost od sterilnosti i problema s prostatom.
Ako znamo da hormoni u hrani utječu na to da životinje brže rastu i sazrijevaju, za očekivati je da se isto događa i ljudima koji jedu proizvode ovih životinja, upozoravaju stručnjaci. Prema rezultatima istraživanja Europska inicijativa praćenja debljine u djece u Hrvatskoj je 35 posto djece u dobi od 8 do 8,9 godina s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom, te smo prema statistici među prvih pet europskih zemalja s tim problemom. Istraživanje je pokazalo kako 66,5 posto djece ne jede svakodnevno svježe voće, a njih 82,8 posto ne jede povrće.
Poseban problem vezan uz konzumaciju mesa jest činjenica da se najviše trovanja hranom događa upravo konzumacijom mesa. Većina industrijski proizvedenog mesa sadrži na sebi fekalije, zbog problematičnih uvjeta u kojima životinje provode vrijeme dok ih se tovi, tako da je čest slučaj da su kontaminirane fekalijama, a samim time i raznim bakterijama (poput E. Coli, salmonele). Previše prerađenog mesa može uzrokovati pretilost, povišen kolesterol i povećati rizik od raka prostate, ali i poremetiti prokrvljenost i uzrokovati erektilnu disfunkciju kod muškaraca – informacija koja se vjerojatno neće svidjeti brojnim 'mačo' muškarcima.
Osim upitna utjecaja većinski mesne prehrane na zdravlje, nepobitno je poguban utjecaj na okoliš. Krave bi se dalo opisati i kao mini tvornicu metana, posebno destruktivnog plina kada je riječ o klimatskim promjenama. Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu ističe kako proizvodnja govedine uzrokuje više stakleničkih plinova od transportne industrije. Jedan od najučinkovitijih način smanjivanja individualnog utjecaja na klimu, poručuju stručnjaci, jest – izbaciti hamburgere i govedinu iz prehrane.U patrijarhalnim društvima gdje hegemonijska muškost podrazumijeva imperativ jedenja mesa, vegetarijanstvo i veganstvo ometa nametnutu matricu, postavlja neugodna pitanja, destabilizira hijerarhiju. Prestanak ili makar smanjena konzumacija mesa mala je revolucija na više razina – ispružena ruka dobrote za čovjeka, za životinje, za planet
Masovni uzoj stoke štetan je i za tlo i vodu. Jedan od glavnih uzroka deforestacije Amazone upravo je stvaranje prostora za ispašu stoke radi proizvodnje mesa – što je veoma bitno u Brazilu, koji je najveći izvoznik govedine na svijetu. Kada je voda u pitanju, prosječni globalni otisak vode (ukupna količina potrebne vode) za proizvodnju kilograma govedine je oko 15400 litara, a kilograma svinjetine oko 5990 litara vode. Za usporedbu, za uzgoj kilograma pšenice potrebno je 1608 litara vode, kukuruza 1220, a krumpira 287 litara.
Dodatno, potrebno je 908 kilograma žitarica kako bi se proizvelo dovoljno mesa i drugih stočarskih proizvoda za nahraniti jednu osobu tijekom godine dana. No, kada bi ta osoba jela žitarice izravno, a ne preko proizvoda životinjskog podrijetla, bilo bi potrebno 181,5 kilograma. Također, gotovo 30 posto ulovljene ribe diljem svijeta koristi se za hranjenje uzgajane ribe ili u svrhu hranjenja svinja i pilića.
U ime oca i sina i proteina
Protein je, uz gluten, valjda riječ koju najviše čujemo kada su u pitanje pomodni prehrambeni režimi. Recentno je zanimljiva popularnost ketogene dijete, posebno među muškarcima – naglasak je na proteinima, primarno iz namirnica životinjskog podrijetla, iako se proteinima izvrsno možete opslužiti ako jedete grah, leću, bademe, zob, brokulu, mahune, kikiriki… Ali treba se prvo konzultirati s ultimativnim guruom muškosti – trenutno je jedan od njih Joe Rogan.
Rogan eksperimentira s raznim režimima prehrane - hoće mu se, može mu se. Jedno je vrijeme bio vegan, sada sam lovi meso koje jede. Nedavno je u emisiji Joe Rogan Experience ugostio Jordana Petersona. Mesija "ugroženih muškaraca" na Zapadu, Peterson, nedavno je obznanio da su on i kćerka na posebnom režimu prehrane koji uključuje govedinu, sol i vodu. To je to, tri magična sastojka. I izliječilo ga je od dugogodišnje depresije! Sigurno će ga u ovom 'pothvatu' pratiti brojni sljedbenici koji su već prigrlili njegovu filozofiju 'jastoga u sebi'.
Pomak kojem svjedočimo zapravo je perverzna novina, iako nam se želi prikazati kao logični produžetak veze s precima. U poljoprivrednim društvima potrošnja mesa bila je vrlo niska, za većinu ljudi na svijetu. Meso je relativno nedavno postalo proizvod dostupan većini ljudi (iako i dalje primarno u zapadnim društvima), umjesto da drži prethodni status kao luksuzni proizvod
"Strah od nedostatka bjelančevina posebno je raširen među muškarcima, s obzirom da se (životinjske) proteine tradicionalno povezuje s izgradnjom mišića i snage. Meso je dugo bilo simbol muškosti jer predstavlja snagu, moć i muževnost, a suprotno tome, hrana na biljnoj osnovi bila je feminizirana, često predstavljajući pasivnost i slabost. Sve je više književnih djela i radova koji istražuju građenje muškosti – na štetu individua i društva – na dominaciji, kontroli i nasilju. Stoga ne iznenađuje da je konzumacija (i ponekad ubijanje) životinja bila središnja osobina muškosti", piše Melanie Joy u knjizi Zašto volimo pse, jedemo svinje i nosimo krave : Uvod u karnizam.
Joy se u knjizi dotiče i proteinskog mita, ističući kako su Amerikanci skloni unošenju dva puta više bjelančevina nego što im je potrebno, pogotovo s obzirom na uglavnom neaktivni, sjedilački stil života. Prekomjeran unos proteina povezuje se s osteoporozom, bolešću bubrega, kamencem u urinarnom traktu i nekim oblicima raka.
Iako, naravno, to nije samo pitanje proteina i prehrane, već različitih komponenti nezdravog načina življenja. Pitanje prehrane nikada nije samo pitanje prehrane (više ovdje).
Meso kao simbol muškosti
Meso je, paradoksalno, i dalje hvaljeno kao osnovna komponenta 'pravilnog obroka', iako je sve više kritizirano zbog utjecaja na okoliš, ljudsko zdravlje i patnju životinja. Što se tiče kulturnog značaja mesa u zapadnim društvima, ono je društveno cijenjeno kao znak napretka i prosperiteta. Meso ima centralnu ulogu u većini domova, i ritualima jedenja poput onoga gdje 'glava obitelji' (otac) reže meso na nedjeljnom ručku (često jedini dan u tjednu kad je muškarac zadužen za spremanje jela – 'vrhunskog' grilla, dok ostatak vremena žena 'prosječno' kuha).
Štovanje mesa nam se obično servira u kombinaciji s prizivanjem lovačkih dana ponosa i slave, kroz priču o slavljenju veze s precima (i životinje su naši predci, valjda podsjetiti), iako je danas o nečemu takvom suludo pričati - nema nikakvog 'pothvata' u jedenju mesa koje dolazi iz farmi-tvornica, od životinja koje su umrtvljene, osakaćene, šopane hormonima, koje se ne mogu slobodno kretati i nisu vidjele sunca i zelenila, a servira ih nam se fino zapakirane u dućanima.Poseban problem vezan uz konzumaciju mesa jest činjenica da se najviše trovanja hranom događa upravo konzumacijom mesa. Većina industrijski proizvedenog mesa sadrži na sebi fekalije, zbog problematičnih uvjetia u kojima životinje provode vrijeme dok se tove, tako da je čest slučaj da su kontaminirane fekalijama, a samim time i raznim bakterijama
Velik dio naših predaka koji su lovili iz nužde, umjereno i zbog pukog opstanka, imali su mnogo više poštovanja prema (ubijenim) životinjama, i vjerojatno bi se sramili današnjeg ophođenja prema životinjama - neumjerene i nevjerojatno okrutne i štetne proizvodnje i konzumacije mesa.
Jedno sam vrijeme živjela u Pamploni i istražujući razne baskijske običaje, naišla sam na priču o starom bakijskom običaju - drvosječe bi u vrijeme kada je drvo bilo jedini izvor ogrjeva, prije sječe drvetu izgovorili "oprosti nam, sada ćemo te posjeći". Slično je poštovanje iskazivano i životinjama.
Danas ne poštujemo i ne cijenimo ništa. Nikada u povijesti nismo jeli više mesa nego danas, nikada u povijesti konzumacija mesa nije toliko ugrožavala ekosustav i nikada meso na naše tanjure nije stizalo na toliko okrutan, a istovremeno posve nevidljiv način. Odvojeni smo, distancirani od masovnog mučenja i klanja. Gdje su sve te klaonice, gdje su milijuni životinja koje konzumiramo svakodnevno? Zasigurno se ne radi o onih desetak krava koje vidite na livadama kad se vozite kroz Liku.
Pomak kojem svjedočimo zapravo je perverzna novina, iako nam se želi prikazati kao logični produžetak veze s precima. U poljoprivrednim društvima potrošnja mesa bila je vrlo niska, za većinu ljudi na svijetu. Meso je relativno nedavno postalo proizvod dostupan većini ljudi (iako i dalje primarno u zapadnim društvima), umjesto da drži prethodni status kao luksuzni proizvod.Velik dio naših predaka koji su lovili iz nužde, umjereno i zbog pukog opstanka, imali su mnogo više poštovanja prema (ubijenim) životinjama, i vjerojatno bi se sramili današnjeg ophođenja prema životinjama - neumjerene i nevjerojatno okrutne i štetne proizvodnje i konzumacije mesa
Moj otac, koji je odrastao u drugoj polovici prošlog stoljeća, u selu u Ravnim kotarima meso je većinu mladenačkog života jeo svega nekoliko puta godišnje, za vrijeme posebnih prigoda, blagdana i fešta. Na selu su obitelji na životinje gledale kao na blago (kako ih se i danas naziva), uzgajane su i čuvane za prodaju (i za transport) od koje se onda živjelo značajan dio godine. Seljaci si jednostavno nisu mogli priuštiti da jedu meso, ono je bilo rezervirano za one kojima su ga prodavali.
Jelo se umjesto toga puno kruha, zelenjave, povrća, palente. Čitavo to vrijeme, teško se fizički radilo u poljima i na štalama. Kasnije, kada su u širu upotrebu došli zamrzivači i bilo omogućeno dugotrajno čuvanje hrane, te procvat mesne industrije, ljudi su meso počeli jesti češće, do mjere da im je kroz nekoliko desetljeća dan bez mesa postao gotovo nezamisliv.
Foto: Campbell Soup
Dodatno, kako piše Nick Fieddes u knjizi Meso – prirodni simbol: "Meso ima simboličku vrijednost koja može biti još važnija od njegove prehrambene vrijednosti. Taj kulturni duh ilustriran je u moderno doba mesnim pothvatima slavnih kuhara u televizijskim emisijama, koji nastoje ojačati vrijednost mesa kao arhaičnog elementa društva i muške hrane". Sjetite se samo lika Rona Swansona u seriji Parks & Recreation.Kasnije, kada su u širu upotrebu došli zamrzivači i bilo omogućeno dugotrajno čuvanje hrane, te procvat mesne industrije, ljudi su meso počeli jesti češće, do mjere da im je kroz nekoliko desetljeća dan bez mesa postao gotovo nezamisliv
O arhaičnoj percepciji muškosti u kuhinji i povezanosti s kulturom nasilja prošle je godine progovorio i Anthony Bourdain.
"Morao sam se zapitati i pitam se već neko vrijeme u kojoj sam mjeri kroz knjigu Kitchen Confidential validirao meathead ekipu i čitavu bro kulturu... Bio sam poznat momak u svijetu koji je slavio sustav koji je star, otvoreno falocentričan i tlačiteljski i bio sam ponosan na sebe zbog preživljavanja u svemu tome", rekao je Bourdain u razgovoru za Slate.
U patrijarhalnim društvima gdje hegemonijska muškost danas podrazumijeva imperativ jedenja mesa, vegetarijanstvo i veganstvo ometa nametnutu matricu, postavlja neugodna pitanja, destabilizira hijerarhiju. Prestanak ili makar smanjena konzumacija mesa mala je revolucija na više razina – ispružena ruka dobrote za čovjeka, za životinje, za planet.
