Obnova državnog voznog parka podrazumijeva višegodišnje zaduživanje (2013. - 2018.), što će porezni obveznici podmirivati "u ratama", ukupno 271 156 904 kuna
"Hoćete li da kočijom dolazim na posao?" - zajedljivo je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović odgovorio novinarima na nedjeljnoj presici. Zanimalo ih je mora li se ministar, kao i ostali članovi Vlade, voziti u ganc-novom audiju A6 3,0 TDI quattro S-tronic, vrijednom 641 000 kuna, a nema novca za platiti prijevoz učiteljima na posao, za kredu i toaletni papir u osmoljetkama. Bez imalo srama neuspjeli je "isušivač močvare" kazao da ne želi odgovarati dok ne vidi vozilo. Auto će biti 150 000 kuna skuplji od standarda za tu klasu zbog pogona na sva četiri kotača, automatskog mjenjača i kojekakvih drugih luksuznih kerefeka.
Novinari - valjda se nisu snašli, vrag će ga znati - nisu pitali ministra zašto ne dolazi na posao svojim automobilom kao sav normalan svijet. Ili biciklom, još bolje! Više od "malog čovjeka" zna koliko i zašto država nema novca ni za nahraniti sve svoje žitelje, a kao liječnik i nadležan za sport morao bi biti svjestan zdravstvenih prednosti bicikliranja. Njegova je plaća, plus dnevnice (i kad četvrtkom/petkom ide kući u Rijeku), plus devizna putovanja, plus... ne ostavljaju sumnju da baš ne bi imao za benzin, odluči li se nezdravo živjeti. Ili, da su ga novinari pitali zašto zazire od gradskih tramvaja i autobusa.
Neskromnost, bahatost i totalna socijalna neosjetljivost karakteristike su političara kojima je socijaldemokracija moto pod kojim su ih građani doveli na vlast. Usred krize u kojoj je Hrvatska do nosa, premijer Zoran Milanović dopušta primitak 1 581 novog vozila od kojih 1 328 osobnih! Stižu ovih dana.
Ministra Jovanovića, neshvatljivo, uopće nije sram postavljati alternativu: luksuzan automobil ili kočija!?
Prema priopćenju Vladine službe za odnose s javnošću koje bi, kao, trebalo amortizirati kritiku, na 690 vozila za potrebe MUP-a uštedjelo se oko 16 milijuna kuna. Ministri, kažu, više se neće voziti u jurilicama najviše, nego u onima gornje srednje klase, a zamjenici ministara u srednjoj klasi. Obnova državnog voznog parka podrazumijeva višegodišnje zaduživanje (2013. - 2018.), što će porezni obveznici podmirivati "u ratama", ukupno 271 156 904 kuna. Građani su se već na prvu vijest o tim automobilima raspametili od sreće što će im se (neuspješni) ministri voziti u skupim autima, pa su Vladinu stranicu na Facebooku zatrpali porukama čije bi riječi bilo nepristojno ponoviti.
Ljudima s malo zdravog razuma uopće nije jasno kako je moguće potpisati takvu narudžbu. Ministra Jovanovića, neshvatljivo, uopće nije sram postavljati alternativu: luksuzan automobil ili kočija!? Zna li on uopće što je kočija i čega je ona statusni simbol kad tako nešto može prevaliti preko usana!? Neznanje i bahatost ministara već se premijeru Milanoviću bolno obijaju o glavu, samo što on toga nije osobito svjestan. Ili jednostavno ne zna zauzdati megalomaniju i političku brzopletost u svom vladajućem stroju, koje će ga napokon stajati državne, ali i vlasti u koaliciji i svojoj stranci.
Negativnu percepciju aktualne vlasti pojačava i podjednako nesposoban ministar represije, koji je prije nekoliko dana brzinski ulisičio dvije žene na Cvjetnom trgu, državne neprijateljice broj 1 i 2, jer su pokušale nešto glasnije od ostalih Facebook prosvjednika doviknuti na Markov trg: "Gladni smo i obespravljeni, ne smijete vladati na štetu građana!" U subotu je Ranko Ostojić bio učinkovitiji, pa je na prilazima Gornjem gradu pokupio u "marice" 12 gotovo malodobnih nezadovoljnika koji, eto, samo što nisu svojim parolama demolirali ovu "malu zemlju za veliko uživanje" u blagodatima beznađa.
Pohlepa "naših momaka" radi osobne koristi tragičnije se doživljava u javnosti i od najgrubljih recesijskih udara iz korporativno-bankarskih središta svjetskog kapitala
Fotografija Damjana Tadića iz Cropixa u Jutarnjem listu dvojice specijalaca pod punom opremom za ratove zvijezda, koji žestoko lome ruke na leđima nekom nesretnom srednjoškolcu, govori o socijaldemokratskoj vlasti i ovoj smotanoj zemlji više od tisuću riječi. Poruka iz Banskih dvora: "Nećete, majci, na ulici rušiti našu vlast, imamo mi lijeka za neposlušne! Nije ovo Tunguzija".
"Mislim da i novinari moraju biti korektni i da postoje teme koje su od vitalnog značenja za budućnost Hrvatske, a to su obrazovanje i znanost, ulaganja u učenike, ulaganje u udžbenike i osiguravanje da naša djeca u školi dobiju najkvalitetnije znanje koje će im omogućiti da dobiju bolji posao i da Hrvatska izađe iz krize", poučio je Jovanović novinare, ljutit što ga pitaju za luksuzni automobil dok s državnim blagajnikom Slavkom Linićem dogovara ukidanje svih dodataka na plaće prosvjetara.
Jovanovićev i ostali nepotrebni novi državni automobili služe samo za bildanje osobne taštine "važnih osoba" i potvrda su nesavjesnog izbijanje kuna iz siromaškog džepa građana. To je nedopustivo vladajućima u zemlji koja grca u dugovima. Pohlepa "naših momaka" radi osobne koristi tragičnije se doživljava u javnosti i od najgrubljih recesijskih udara iz korporativno-bankarskih središta svjetskog kapitala.
Čelnik Hrvatskih laburista - Stranke rada Dragutin Lesar još je lani u travnju uputio u saborski postupak Prijedlog zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, kojim bi se za 21 posto snizile visoke plaće svima u toj kategoriji: od saborskih zastupnika do premijera i predsjednika RH. Prošlog tjedna, prijedlog je - glatko odbijen. "Daj, populist, ne trabunjaj gluposti, naše plaća su kap u moru državnih troškova!" Čuvena Titova parola sebično je prepravljena u "Tuđe hoćemo, svoje ne damo".
Kukuriku koalicija je već od prvih dana na vlasti počela iskazivati hadezeovski odnos prema novcu građana i osvojenoj prigodi neodgovornog uhljebljivanja "svojih", čak na izmišljenim radnim mjestima
Pa će porezni obveznici i dalje HDZ-ovom Branku Bačiću plaćati mjesečno oko 45 000 kuna bruto plaće s dodacima, kao i pozicijskim Josipu Leki ili Dragici Zgrebec. Da je bilo po Lesarovom, plaća bi im iznosila opet komotnih nešto više od 14 000 kuna za posao koji, vidimo iz TV-izvješća sa sjednica, obavljaju traljavo i neredovito, s ogromnim stankama među zasjedanjima, višemjesečnim godišnjim odmorom, višetjednim državnim praznicima i vjerskim blagdanima, komedijaškim ispadima i nekulturnim vrijeđanjem replikama... Da im se neto plaće snize za punih 10 000 kuna mjesečno, još bi bili preplaćeni s prosječnih oko 1 000 eura u kunskoj protuvrijednosti. To je jedna i pol prosječna plaća u zemlji, koju svotu 90 posto građana može samo sanjati!
Što su onda novi automobili za državne dužnosnike? Kao ubodeni u debelo meso odmah skaču na stražnje noge čim netko samo zausti pitati o njihovim primanjima. Ne bi li se, u krizi, trebali solidarizirati s građanima koje danonoćno bombardiraju katastrofičnim nebulozama o nezamjenjivosti štednje, daljnjeg odricanja, dugovima... Gotovo sva ministarstva - ima Linić za to novca, nema frke! - dobit će po jedan, a Ured za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade devet audija A6 3,0 TDI quattro S-tronic. Pitanje za milijun eura: tko će se u njima voziti? S 29 vozila, tvrdi Vladina služba za odnose s javnošću, povećat će se državni vozni park "sukladno iskazanim potrebama Ureda za probaciju Ministarstva pravosuđa, inspekcijskih službi i novoosnovanih državnih tijela".
Kukuriku koalicija je već od prvih dana na vlasti počela iskazivati hadezeovski odnos prema novcu građana i osvojenoj prigodi neodgovornog uhljebljivanja "svojih", čak na izmišljenim radnim mjestima. I to je iritiralo građane, jer su mislili da su kukurikavci drukčiji od plavo-crnih prethodnika. Ali, vraga! Zaredale afere i skandali, sramota za sramotom, razočaranje za razočaranjem...
U zbirci primjera rastrošnosti je i nedavno osnovana, inventivno nazvana Agencija za dobrodošlicu investitorima
Ministar Ostojić je internim natječajem u policiji (forma za zamjenu "njihovih" šefova i šefića "našima"), čim je stupio na dužnost, obuhvatio 4 681 zaposlenika. Dogodilo se da na istom radnom mjestu plaću primaju i novi i stari načelnik: jedan radi, drugi gleda, a obojici šefovska plaća! Time je nova vlast preduhitrila masovne tužbe ljudi koji su iz političkih razloga smijenjeni prije isteka mandata. Građani su to debelo plaćali, a Milanović i Linić nisu imali primjedbe. To se dogodilo i u svim ministarstvima, državnim poduzećima, agencijama, zavodima, uredima... Više od 5 000 politički podobnih dobilo je posao, mnogi i na izmišljenim radnim mjestima.
Lani je potrošeno i 84 milijuna kuna samo zato što su razdvojeni datumi održavanja lokalnih i izbora za Europarlament. Tako je htio Milanović iz inata "novom HDZ-u" i zbog nekih svojih čudnih kalkulacija, a predsjednik RH Ivo Josipović postupio je po naputku svog bivšeg stranačkog kolege. U zbirci primjera rastrošnosti je i nedavno osnovana, inventivno nazvana Agencija za dobrodošlicu investitorima. Uz već postojeće agencije za privlačenje, odnosno za praćenje ulaganja. Zasad nema ni jednog ulagača s nešto zdravog novca i ideja, koji kucaju na uredska vrata ministra Branka Grčića. Više je onih zdrave pameti, koji u širokom luku obilaze Hrvatsku i odlaze u Srbiju. Još dugo neće biti navale na "obećanu zemlju" Hrvatsku. Građani plaćaju više od 160 agencija sa stotinama činovnika i velikim troškovima. Za neke od tih agencija ni sam premijer nikad nije čuo, a što uistinu rade, vrag će ga znati.
jovanovic-dean.jpg
Povremeno i SDP-ovi "zlobnici" dohvate na jezik sinekuru povučene Dijane Pleštine, udovice bivšeg premijera i šefa SDP-a Ivice Račana, koju je Milanović namjestio za ravnateljicu Vladinog ureda za razminiranje. A tamo hladovina kao da su sve mine povađene i s onih blizu 1 000 još nerazminiranih četvornih kilometara, pa je gospođi Pleštini preostalo samo jedanput-dvaput godišnje prigodno stajati Milanoviću iza leđa s onom smiješnom žutom kacigom na vrh glave. A, kaže gospođa, teško joj je i mnogi ne razumiju da radi mukotrpan i odgovoran posao za 12 500 kuna mjesečno ili, preračunato, oko 24 000 dolara godišnje. "Prije 11 godina sam na američkom Sveučilištu Wooster zarađivala 60 000 dolara godišnje", kazala je u jednom intervjuu, dodajući kako je zbog "ovog posla odbila stipendiju Sveučilišta Harvard".
I njoj skupocjeni automobil iz klase jurilica u rangu zamjenika ministra. Valjda blindirani, jer žena radi s minama i kreće se zemljištem nad kojim ni ptice ne žele letjeti. U državnim tvrtkama, agencijama, uredima... radi 60 posto više ljudi od europskog prosjeka za iste poslove, a 250 000 činovnika godišnje koštaju gotovo 25 milijardi kuna. Opet nagradno pitanje: tko to treba zaraditi?
Ne bude li prijevremenih parlamentarnih izbora, a neće, jer premijeru ta ludost ne dolazi ni u san, građani će se još svega nagledati i naslušati u sljedeće dvije godine. Afere sa skupocjenim državnim, županijskim, općinskim... automobilima ostat će tek dim na vjetru. Ministru Željku Jovanoviću u zemlji na zelenaškom bubnju treba audi A6 3,0 TDI quattro S-tronic, a okrunjene glave u bogatoj Skandinaviji, u Nizozemskoj i još nekim zemljama čiji će životni standard Hrvati sanjati dok ne izumru, dolaze na posao i - biciklom! Skromnost i savjest nisu bile odlika ni jedne hrvatske vlasti u prošlih 23 godine. SDP ili HDZ, isti mućak. Na jeziku demagogija, ruka u našem džepu.
