Taj je album ujedno i prvi koji su objavili pod etiketom 4AD i prvi u peteročlanoj postavi – osnivačimaCarsonu Coxu, Davidu Vassalottiju i Patricku Bradyju pridružili su se Elsner Nino i Chris Horn.
Prije petorke, na inače jednom od niza koncerata kojima se obilježava osamnaest godina postojanjaRadija Student, kao predgrupa nastupili su zagrebački post-punk bend Modern Delusion. Bend je oformljen prošle godine, a iza sebe ima nekoliko koncerata i dva izdanja objavljena pod etiketomDoomtown Records. Iako su još uvijek nepoznati široj publici, pa tako i većini prisutnih na koncertu, kad se na stejdžu pojavi poznato ime hrvatske garažne scene Goran Lautar, frontman i gitarist The Babiesa, Welcomin' Committee in Flames ili Dykemann Family, jasno je da se može očekivati žestoka svirka.
To očekivanje nije iznevjereno – u polusatnom nastupu trio, koji uz Lautara čine još Darija Turina (synth, vokal) i Dirt Sleeze (bubanj), svojim brzim, kratkim, dvominutnim energičnim pjesmama zainteresirao je publiku koja je popratila njihov nastup i koja će sigurno imati još mnogo prilika za bolje upoznavanje.
Do nastupa glavnog benda večeri, dvorana se popunila do pola. Iako nisu novi bend i iza sebe imaju nekoliko albuma, za njih je, ako se izuzmu rijetki glazbeni posvećenici, ipak u Hrvatskoj prije najave koncerta čuo malo tko. No ta nekolicina, "priprema domaće zadaće" i tradicionalni "faktor X" tj. publika koja uglavnom pozitivno (pa i zahvalno) reagira i na nepoznato – a ta razlika jasna je svakome tko je pohodio koncerte po Zapadnoj Europi – učinili su svoje. Ubrzo nakon početnog ljuljanja u ritmu pokazalo se da među publikom ima i vatrenih fanova, a takav je prijem prilično iznenadilo i sam bend.
Stoga je prilično nejasno zašto je regularni dio svirke, u kojem su predstavljene uglavnom stvari sa zadnjeg (i stilski prilično različitog od prethodnih) albuma, završen već nakon četrdeset minuta. Može se raspravljati o tome je li bolje publici pružiti "koncentriranu" dobru, kratku svirku – kakvu smo imali priliku vidjeti – ili nešto dužu, ali razvodnjenu – što nismo imali priliku vidjeti, ali je jedini razlog kojeg se mogu sjetiti u ovom trenutku, a da bi mi zvučao približno uvjerljivo – osim ako nije riječ o distanciranju od ranijih radova. No, od svakog benda koji iza sebe ima više od jednog albuma ipak se, čak iako više ne znači nužno i bolje – očekuje malo više – pogotovo kad publika izražava vidno zadovoljstvo.
Jesu li to shvatili i oni, ili je sve to bilo dio velikog scenarija, ali "iskupili" su se bisom u trajanju od dvadesetak minuta, zahvaljivanjem i izražavanjem želje za ponovnim gostovanjem kojom se Carson Cox, frontman čiji je vokal jedan od glavnih aduta Merchandisea, oprostio od nas. Do sljedećeg gostovanja, kada bi se mogli prometnuti u ljubimce publike.
A kad govorimo o merchandiseu izloženom na pultu, prvo mjesto ipak osvajaju majice (i kasete) Modern Delusiona s ilustracijom Igora Hofbauera.