Zastupnik Zelenih u Europskom parlamentu te supredsjednik Europske zelene stranke, Reinhard Bütikofer njemački je političar poznat po svojim oštrim kritikama vanjske politike koju vodi Europska unija. Moderator na panelu "Transformiraj. Investiraj. Stvaraj zelena radna mjesta" održanom u sklopu konferencije Vijeća Europske zelene za H-Alter govori o kontradiktornostima zelene ideologije, uspješnim reformama provedenima u Njemačkoj, te o tragediji izbjeglica na Mediteranu.
Cijelu svoju političku karijeru ste sa Zelenima. Što vas je privuklo u zelenim politikama na samom početku?
Zapravo sam započeo kao radikalni student. Možda se to ne može nazvati karijerom, ali sigurno je ostalo nešto buntovništva u meni od tih dana. Vjerujem da je razlika između zelene ideologije i ostalih političkih ideologija u neobičnoj kombinaciji dviju krajnosti. S jedne strane zelene su poliMora postojati pravedna distribucija imigranata na osnovu stope nezaposlenosti, ekonomske snage, gustoće naseljenosti i slično. Mislim da bi svaka razumna osoba mogla osmislititike uvijek bile fokusirane na individualnu emancipaciju, pod time mislim na rodnu emancipaciju, prava manjina, oslobođenje potlačenih zemalja i borbu protiv strane agresije. S druge strane je poštivanje planetarnih granica i ekoloških principa. Na neki način ta su dva motiva kontradiktorna. Prvi je ekstremno progresivan, a drugi je na neki način konzervativan. On govori da ne možemo činiti ono što želimo, već da se moramo ograničiti u svom djelovanju uzimajući u obzir zaštitu prirodne bioraznolikosti. Jer, ako to izgubimo, taj je gubitak nepovratan. Zajedno, te dvije krajnosti stvaraju ravnotežu. Tradicionalna ljevica je uvijek bila produktivistička, nije razumjela logiku zaštite okoliša i ljubavi prema prirodi. Na drugoj strani imamo zaštitare okoliša koji su konzervativni i ne razumiju buntovnu borbu protiv autoriteta koji onemogućavaju provedbu socijalnih modela. Mislim da su iz tih razloga zelene politike jako zanimljive.
Konferencija Europske zelene stranke u Zagrebu održala se pod nazivom "Transformiraj. Investiraj. Stvaraj zelena radna mjesta." Što to znači u praksi? Koje se transformacije poduzimaju?
Imali smo panel pod tim nazivom koji sam moderirao, a na kojemu su govorili su Mirela Holy iz Hrvatske, Yaniss Tsironis iz Grčke i Lars-Johan Peter Eriksson iz Švedske. Svatko je govorio o stanju u svojoj zemlji i u sva tri slučaja postoje različite kombinacije reformi koje imaju isti cilj, a Zagovaramo promjene ekonomske politike u Europskoj uniji jer vjerujemo da je dominantna orijentacija na mjere štednje pogrešna i škodljivato je transformirati ulagačke strategije i politike usmjerene na smanjenje nezaposlenosti otvaranjem novih radnih mjesta. Ne postoji jedan univerzalan odgovor na razini Europe, svaka zemlja ima drugačije potrebe na koje treba odgovoriti drugačijim reformama. Mogu govoriti o Njemačkoj, jer stanje u svojoj zemlji najbolje poznajem. Najplodonosnija reforma koju smo proveli tiče se energetskog sektora. Prije naših reformi energetsko tržište u Njemačkoj bilo je oligopol četiriju velikih pružatelja usluga. Kod prethodnih vlada nije bilo političke volje da se tu nešto konkretno učini, niti jedna vlada nije htjela ići protiv njih s progresivnim energetskim politikama. Mi smo potpuno drugačije postavili stvar. Građanima smo dali moć da postanu poduzetnici na energetskom tržištu, osmislili smo mehanizam po kojemu su ljudi mogli uložiti u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora bez straha od gubitaka, jer je vlada garantirala da će sljedećih dvadeset godina dobiti dobru otkupnu cijenu za proizvedenu energiju. Ta im je garancija poslužila kao jamac pri uzimanju kredita od banaka, jer su mogli prikazati tok novca kojim će vraćati zajam, dakle novac od prodaje energije. Građani su se uključili u tu inicijativu i počeli su investirati i proizvoditi svoju energiju. Neki su otvorili i tvrtke koje su s vremenom počele izvoziti energiju na globalno energetsko tržište. Danas u Njemačkoj imamo više od milijun građana koji proizvode svoju energiju na decentraliziran način. Time smo promjenili Najveća promjena za koju se zalažemo u sektoru zaštite okoliša jest odmak od fosilnih goriva i nuklearne energije i pomak prema obnovljivim izvorima i tehnologijamapravila igre tako što smo otvorili vrata novim akterima koji su onda promijenili ravnotežu na tržištu. Uvijek je pitanje kako potaknuti privatne investicije. Država ne može biti ta koja će financirati investicije. Jer jedino kako država to može ostvariti je podizanjem poreza, a to bi bilo suludo. Država mora osmisliti prikladnu strategiju kojom će potaknuti privatne investicije i tako uključiti građane. Mi smo u Njemačkoj to uspjeli s programom Feed-in tariffs. Znači osim što su građani aktivniji i uključeniji, otvorili smo i nova radna mjesta, zapravo oni su sami sebi stvorili radna mjesta i stvaraju profit. Razgovarao sam s mnogim biznismenima na sastancima, konferencijama i sajmovima. Mnogi od njih imaju jako dobre ideje kako uštedjeti energiju ili kako bolje iskoristiti sirovine kojima država raspolaže, no često ne mogu doći do financija koje su im potrebne za realizaciju tih projekata koji bi dugoročno bili isplativi. Uloga vlade jest da prevlada taj problem. Europska unija ima zanimljiv program javne nabave na koji bi se moglo ugledati. Od svakih 100 eura koje se potroše unutar Europske unije, 17 eura odlazi za javnu nabavu. Ako vlada, bilo lokalna, regionalna ili državna, odluči koristiti javnu nabavu kako bi promovirala progresivne efikasne tehnologije, to bi mogla biti vrlo plodonosna mjera za riješavanje ovog problema. Što se tiče situacije u Hrvatskoj, Mirela Holy je kao jednu od hitnih mjera navela administrativne reforme. Zaista, nemoguće je provesti promjene u praksi ukoliko ih administracija ne prati.
Spomenuli ste važnost veće uključenosti građana. Kada je riječ o ekološkim pitanjima postoji puno inicijativa pokrenutih odozdo. U kojoj su mjeri oni povezani sa Zelenim strankama?
Sama srž zelenih politika su upravo ti pokreti odozdo. Pokušavamo principe pokreta odozdo uključiti na svim razinama. U Baden-Württembergu, Razgovarao sam s mnogim biznismenima na sastancima, konferencijama i sajmovima. Mnogi od njih imaju jako dobre ideje kako uštedjeti energiju ili kako bolje iskoristiti sirovine kojima država raspolaže, no često ne mogu doći do financija koje su im potrebne za realizaciju tih projekata koji bi dugoročno bili isplativisaveznoj pokrajini iz koje dolazim, projekt gradnje podzemnog suvremenog prolaznog kolodvora ispod postojeće povijesne zgrade postojećeg čelnog kolodvora uzrokovao je velika neslaganja, prosvjede, diskusije i debate. Njemačke željeznice i ostali partneri zaustavili su radove na izgradnji projekta Stuttgart 21. Tada smo na vlasti bili naša Zelena stranka i Socijaldemokrati, i odlučili smo dati građanima priliku da se izjasne po ovom pitanju. Na referendumu se više od 59 posto građana izjasnilo za nastavak projekta. Naša strana je izgubila, prijedlog za koji smo se zalagali nije dobio većinu. Ipak smo odluku svi prihvatili, jer je ona bila većinska. Da je vlada odabrala bilo koje rješenje, nastavak ili prekid gradnje, druga strana bi se osjećala ignorirano. Ovako smo stvorili harmoniju u zajednici. Na europskom nivou također snažno podupiremo inicijative europskih građana kao što je European Citizens' Initiative. Građani Europske unije imaju mogućnost sudjelovanja u direknom kreiranju politike. Ako skupe potpise od najmanje milijun građana iz različitih zemalja Europe, institucije Europske unije moraju uzeti njihovu inicijativu u obzir pri donošenju odluke. Slične prakse primjenjujemo i u stranci. Primjerice, pri izboru kandidata za izborne liste svi članovi naše stranke imaju pravo glasati, ne donosimo takve odluke na nekakvim tajnim glasovanjima manjeg dijela članova stranke. Tradicionalni izborni sustavi u Njemačkoj davali su glasačima izbor da glasaju između različitih stranačkih lista, zelene, crvene, crne, plave, svih mogućih boja. No u zadnje se vrijeme u sve većem broju federalnih jedinica provodi reforma izbornog sustava koju smo mi Zeleni snažno gurali. Građanima se daje dodatni izbor putem otvorene liste, znači ako se glasačima ne sviđaju prva tri imena na listi oni mogu dopisati onoga koga žele. Mogu čak i kombinirati, kandidati ne moraju biti s iste liste. Naravno ovo su samo neki od mehanizama kojima je utjecaj građana povećan, no radimo na tome da se on još više pojača.
Europska zelena stranka glasno progovara o tome da politiku Europske unije treba mijenjati. Koje biste elemente naveli kao najproblematičnije?
Manifest Europske zelene stranke kreiralo je svih 28 članica. U njemu smo se fokusirali na nekoliko sektora. Jedan od sektora je naravno bio Danas u Njemačkoj imamo više od milijun građana koji proizvode svoju energiju na decentraliziran načinokoliš, energija i klima. Najveća promjena u tom sektoru koju zagovaramo jest odmak od fosilnih goriva i nuklearne energije i pomak ka obnovljivim izvorima i tehnologijama koje bi poboljšale energetsku učinkovitost, što je direktno povezano s aktivnom politikom kojom pokušavamo zaustaviti klimatske promjene. To je jedan od većih zajedničkih ciljeva jer sve zelene stranke po tom pitanju imaju snažan stav.
Drugo, zagovaramo promjene ekonomske politike u Europskoj uniji jer vjerujemo da je dominantna orijentacija na mjere štednje pogrešna i škodljiva. Ne možemo smanjivati a očekivati rast, to ne funkcionira. Promoviramo investicije u nove tehnologije. To bi bio svojevrsni zeleni New Deal. To je politika koja transformira dok investira i podiže razinu efikasnosti. Srž te ideje mišljenje da budućnost ekonomskog uspjeha i napretka leži u održivosti.
Treći je element je vezan za povećanje demokracije i veće transparentnosti, o čemu sam već govorio.
Četvrti element je svakako internacionalna uloga Europe. Tu ima mnogo problematičnih pitanja. No trenutno se moramo fokusirati na tragičnu i groznu činjenicu da je Mediteran postao groblje. To moramo odmah promijeniti. Dok god nemamo legalne načine za imigrante da uđu u Europu nećemo moći zaustaviti trgovanje ljudima i krijumčarenje ljudima. Moramo stvoriti novi način odnošenja prema imigrantima. Potpuno je neprihvatljivo sav teret izbjeglica iz ratnih područja svaliti na leđa južnih zemlja. A to se događa, jer su to prve zemlje gdje izbjeglice dotiču europsko tlo. Mora postojati pravedna distribucija koja se treba temeljiti na rezultatima analize koja će uzeti u obzir razne parametre, poput stope nezaposlenosti, ekonomske snage, gustoće naseljenosti i slično. Mislim da bi svaka razumna osoba mogla osmisliti neki način raspoređivanja prihvaćenih imigranata. Pravo je pitanje postoje li politička volja i snaga koje bi mogle uspostaviti takav sistem koji bi se bazirao na solidarnosti. Najgora stvar po ovom pitanju je to što je vrlo izgledno da će vođe europskih zemalja poslati vojsku na libijsku obalu, vjerojatno i na kopno kako bi uništili brodove kojim krijumčari prevoze izbjeglice. Mislim da je vojna intervencija u ovom slučaju potpuno idiotski poduhvat i jasno je da to ne može riješiti problem. Smatram to moralno neispravnim i mislim da bi trebalo izvesti operaciju spašavanja na Mediteranu.
