Moćno – tako bi se ukratko mogao opisati nastup Marka Lanegana (točnije, Mark Lanegan Banda) u zagrebačkoj galeriji Lauba održan u petak, 27. veljače. Impresivan prostor, još impresivnije popunjen, i bend koji vlada njime sve vrijeme. Iako prije samog izlaska glavnih izvođača večeri na scenu to baš i nije izgledalo tako. Jer kada na koncertu okupi gomila ljudi od kojih je većina ne haje baš puno za nastupe predgrupa, nego čeka "pravu stvar", pojavi se određena bojazan kako će sve to skupa na kraju ispasti.
Prije Lanegana, kao predgrupe nastupili su Faye Dunaways, novi bend njegovih suradnika, Belgijanaca Freda "Lyenna" Jacquesa i Alda Struyfa, i Duke Garwood, također Laneganov suradnik kojeg je zagrebačka publika već imala prilike gledati na zajedničkom koncertu u SC-u 2013. godine.
Moćno – tako bi se ukratko mogao opisati nastup Marka Lanegana (točnije, Mark Lanegan Banda) u galeriji Lauba održan u petak.
Tek su malobrojni navedenima posvetili pozornost, dok je velika većina čavrljala i šetala po dvorani, do te mjere da, u boljoj varijanti, pomisliš da si na nekom festivalu. U lošijoj, uplašiš se da si zalutao na Fiju Briju u doba žestoke oskudice rock-koncerata 90-ih, gdje koncert provedeš tako da se vidiš poznanicima koje nisi vidio sto godina – a svi su tu jer se u gradu gotovo ništa drugo i ne događa – za šankom u predvorju Doma sportova. Jedini problem je u tome što šank u Laubi nije izvan dvorane. Tako su u nastupu predgrupa teško mogu uživati i oni malobrojni entuzijasti, dok se "žednouhi barakaši" s nostalgijom prisjećaju dana kad si u KSET-u bio izložen prezrivim odmjeravanjima ako bi malo glasnije pustio glas za vrijeme svirke.
No, te priče treba prepustiti povijesti, a ona će dobiti svoje mjesto u najavljenoj e-knjizi Od uha do uha, svojevrsnoj monografiji u povodu 18 godina Žednog uha. U njezinoj će izradi moći sudjelovati i posjetitelji koncerata, a za svoj primjerak mogli su se prvi put prijaviti upravo u petak u Laubi.
Srećom, već po izlasku na scenu, sada, nakon njegova četvrtog nastupa u ovom gradu, može se slobodno reći stalnog zagrebačkog gosta, i prve taktove "When Your Number Isn't Up", s albuma "Bubblegum" iz 2004., atmosfera se bitno mijenja.
Ubrzo su se na pozornici suvremenom "čovjeku u crnom" pridružili članovi benda te do izvedbe "One Way Street" s albuma "Field Songs" 2001. osvajaju publiku. U sat i dvadeset predstavili su presjek opusa, s naglaskom na "Phantom Radio", objavljen prije nekoliko mjeseci, koji i promoviraju ovom turnejom.
Sjećam se kako me, kad sam ga gledala uživo prvi put, kao gosta The Twilight Singersa, odnosno u The Gutter Twins varijanti s Gregom Dullijem u Pauku 2006., iznenadila njegova statičnost na bini. Da je čovjek uistinu u stanju cijeli koncert provesti u jednoj pozi, uvjerila sam se 2008. na londonskom koncertu u "Beauty& The Beast kombinaciji" s Isobell Cambell, koji ću pamtiti kao definiciju čiste, očaravajuće ljepote.
Statičnost se nije promijenila, ali to me više ne čudi. Sam Lanegan objasnio je u jednom intervjuu kako nema niti potrebu, a niti energije da skače s publikom – on je tu da pjeva. I doista, jednom od najboljih muških vokala rocka to nije potrebno, možda upravo zato izaziva hipnotički učinak.
"Nekomunikativnost" s publikom tijekom koncerta Lanegan nadoknađuje posve oprečnom manifestacijom pristupačnosti - strpljivim potpisivanjem albuma i postera nakon koncerta i fotografiranjem s fanovima, što redovito čini.
Ali ovaj 50-godišnjak zato se ne libi uvoditi promjene u svoju muziku. Posljednji je album tako nastajao počevši od programiranja ritam-sekcije, za razliku od uobičajenog komponiranja na gitari. Uspoređujući ga s nekim ranijim radovima, ta se razlika čuje, no unatoč tome na koncertu ne dolazi do značajnih stilskih odstupanja, već se oblikuje zaokružena, ujednačena cjelina.
Raznovrsnost se očituje i u nebrojenim suradnjama i pojavnostima – od ranih dana u Seattleu s The Screeming Trees, supergrupe QOTSA, spomenutih Dullija i Campbell, Soulsaversima, s kojima je napravio i stvarčinu kao što je "Revival" ... pa do, primjerice, recentne "I Am The Wolf", čije koautorstvo potpisuje Duke Garwood, a koju smo mogli čuti na bisu u petak u Laubi.
A u trideset godina neprekidnog stvaranja ovaj je autor ispisao impresivan katalog pjesama i albuma, ali i napravio niz obrada kojima je dao osobni pečat, poput "I'l Take Care Of You" ili "Spiritual", pjesmu koju je obradio još jedan majstor "obrada boljih od originala", Johnny Cash.
"Nekomunikativnost" s publikom tijekom koncerta Lanegan nadoknađuje posve oprečnom manifestacijom pristupačnosti - strpljivim potpisivanjem albuma i postera nakon koncerta i fotografiranjem s fanovima, što redovito čini.
Tako je bilo i ovaj put, a nema razloga sumnjati da tako neće biti i pri sljedećem posjetu – kao što, s obzirom na njegovu kako studijsku, tako koncertnu aktivnost, nema razloga sumnjati da će sljedećeg posjeta biti. Samo da, kako se broj njegovih poklonika u Hrvatskoj širi, ne bude i Lauba premala.
