Prosvjedi koji se ovih dana šire Hrvatskom otvorili su mogućnosti za neke javne diskusije o kojima gotovo da i nije bilo riječi u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Paljenje stranačkih zastava HDZ-a i SDP-a kao i zastave Europske Unije uzburkalo je mnoge duhove, policija prijeti zatvorskim kaznama do tri godine, a prosvjednici su prijetnje shvatili krajnje ozbiljno, pa se zastave više ne pale.
Budući da Europska unija nema zakone koji bi zabranjivali spaljivanje njezinih simbola, bilo bi vrlo neobično da dadne pristanak kojim bi se taj čin najednom kriminalizirao
Potpredsjednik sabora Vladimir Šeks izjavio je da "činovi paljenja zastava, paljenja određenih simbola, prethode uvijek u povijesti paljenju knjiga, a nakon toga ide se na spaljivanje ljudi i kuća". Divna je ironija da se za paljenje knjiga najednom brine lik čija je stranka u devedesetima blagoslovila sistematsko uništavanje desetine tisuća raznih "srpskih" knjiga. Osim toga, Šeks bi trebao malo prolistati udžbenik iz povijesti i pročitati o liku kojeg je opet njegova stranka stavila na svaku novčanicu od 200 kuna - radi se, naravno, o Stjepanu Radiću. On je zajedno s Vladimirom Vidrićem i još pedesetak studenata 1895. zapalio mađarsku zastavu na Jelačićevom trgu kao izraz svojeg političkog stava. Nakon toga nije palio mađarske knjige, ljude ni kuće, nego ga se slavi kao heroja hrvatstva.
Ono što bi Šeksa stvarno trebalo brinuti je činjenica da je zakon prema kojem je Radić osuđen prije više od 100 godina bio bitno blaži od današnjeg. Tako se za "poticanje neprijateljstva među narodima" (u što je, prema presudi, spadalo paljenje zastave) moglo dobiti najviše šest mjeseci zatvora koliko je na kraju i dobio Radić, dok se danas u Hrvatskoj za omalovažavanje kojekakvih simbola može dobiti čak do tri godine zatvora. Današnjim radićima i vidrićima koji paljenjem zastava (doduše neukusno) izražavaju vlastiti politički stav protiv Šeksa i ekipe, u teoriji se gore piše nego pod Khuenom-Hedervaryem.
Umjesto da kao frajeri i članovi jedne proeuropske stranke brane slobodu izražavanja mišljenja, ta dvojica licemjera moraliziraju oko paljenja krpa do kojih je mnogima navodno stalo. To je jedino što im preostaje - moraliziranje - jer od kaznenog progona zbog paljenja najvjerojatnije ipak neće biti ništa. Naime, zastave HDZ-a i SDP-a nisu nikakvim zakonom zaštićene (osim Zakonom o javnom redu i miru, ali tu ionako može upasti - i prečesto upada - sve i svašta). Sa zastavom Europske unije stvar je trunčicu kompliciranija jer kazneni zakon u članku 186. štiti simbole drugih država i "priznatih međunarodnih organizacija". Međutim, niti tu od progona vjerojatno neće biti ništa jer, suprotno senzacionalističkim najavama, jedna stvar ipak fali. Naime u 3. stavku tog članka stoji da se kazneni postupak pokreće nakon pribavljanja pristanka "oštećene" međunarodne organizacije. Budući da Europska unija nema zakone koji bi zabranjivali spaljivanje njezinih simbola, bilo bi vrlo neobično da dadne pristanak kojim bi se taj čin najednom kriminalizirao. Naročito kad uzmemo u obzir da EU, koliko god njezini kritičari to opovrgavali, ipak pokušava biti kakva-takva zajednica vrijednosti, od kojih je temeljna vrijednost upravo pravo na slobodu izražavanja.
Oduvijek smo bili slabi na simbole i odlučili smo čuvati ih ma koliko god to ugrožavalo slobodu izražavanja
Za razliku od Europske unije, u državama Europe relativno je uobičajeno postojanje zakona koji brane uništavanje zastava i sličnih simbola. U Danskoj i drugim nordijskim zemljama dopušteno je paljenje zastava vlastite države, ali je kažnjivo paliti zastave drugih država. U Mađarskoj je u redu spaliti zastavu drugih država, ali ne i zastavu Mađarske. U Hrvatskoj je kažnjivo baš sve - paliti ili omalovažavati simbole vlastite države, drugih država, UN-a, Crvenog križa, međunarodnih organizacija, njihovih predstavnika... Oduvijek smo bili slabi na simbole i odlučili smo čuvati ih ma koliko god to ugrožavalo slobodu izražavanja, bez da smo do sada pokazali ikakav otpor zakonima koji nesrazmjerno oštro kažnjavaju relativno benignu stvar.
U SAD-u, zemlji koju je danas popularno mrziti, ljudi imaju potpunu slobodu gaziti, trgati, paliti i urinirati po američkoj zastavi, ali i po zastavi bilo koje druge države. To je civilizacijski doseg slobode izražavanja kojeg Europa, a još manje Hrvatska neće dostići tako skoro. Ponekad bi se ipak trebalo ugledati na Ameriku i zaštitu prava na slobodu govora koja je tamo toliko obožavana.
Možemo se složiti s komentatorima koji paljenje zastave nazivaju neukusnim, primitivnim i patetičnim. Međutim, valja imati na umu da zbog neukusa i primitivizma nitko ne bi trebao završiti u zatvoru. Jedina problematična stvar u cijeloj priči oko paljenja zastava u Zagrebu je činjenica da su te zastave prije nego su spaljene bile ukradene. Pouka prosvjednicima je, dakle, ako idete spaljivati zastave (na što biste trebali imati pravo), barem ih nemojte krasti.
