Kako Erdogan manipulira izbjeglicama

Istovremeno, nedavni susret hrvatskog premijera i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, baš kao i Erdoganov posjet Hrvatsko-turskom gospodarskom forumu u Zagrebu prije pet godina, nije generirao dovoljan interes, pa da se u javnom prostoru ozbiljnije pozabavimo Turskom, njenom utjecaju u regiji i o odnosu domaće politike prema spomenutoj tematici. Zato je Abdullah Sencer Gözübenli,Turčin koji danas živi u Zagrebu, istraživač na doktorskom studiju Sveučilišta Abo Akademi u Finskoj i glavni urednik portala Adriatic Report, prava osoba da nam iz prve ruke objasni što se to događa u Turskoj i kako na nas utječu Erdoganove političke odluke. Njegova područja interesa, između ostaloga, obuhvaćaju pitanja nacionalnih manjina u regiji, te transnacionalnih politika identiteta.

Kako Turska utječe na politička zbivanja u regiji? Koliko je ovdje uopće prisutan njen utjecaj?

Turska svoju prisutnost u regiji ponajprije ostvaruje alatima meke moći. Povratak demokratske i sekularne Republike Turske na Balkan, u Prije izbora 2017. godine, Erdoğanova palača neuspješno je pokušala stvoriti DOST, drugu etničku tursku stranku u Bugarskoj, izravno vrijeđajući tradicionalnu tursku manjinsku stranku -HÖH / DPS / MRF, koja je povezana s liberalnom, proeuropskom političkom skupinom Europskog parlamenta - Renew Europepočetku viđen kao koristan dodatak politikama Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, posebno među muslimanskim stanovništvom u regiji, transformirao se pod Erdoganovom vladavinom u prijetnju sekularizmu, sigurnosti i suverenitetu država regije. Nova vanjska politika Turske poznata i kao "Erdoganova vanjska politika" na Balkanu promiče "neoosmansku" agendu, usmjerenu na širenje njenog utjecaja na zapadnim teritorijima davno nestaloga Osmanskog Carstva. Turska izvozi islamizam pod krinkom kulturne suradnje. Također tako ostvaruje ekonomsku korist, koristeći gospodarstvo kao polugu za konsolidaciju "nacionalnih" interesa.

Pobliže nam objasnite proces promjene definicije turskog identiteta od dolaska Erdogana na čelo države.

Rezultat promjene definicije turskog identiteta s etno-jezične odrednice do novoosmanističke religijske (muslimanske) komponente identiteta, popraćene upotrebom alata meke moći Erdoganovog islamističkog režima, produbljuje probleme identiteta muslimana na Balkanu. Uvoz politike, zajedno s kulturom, rezultira još jednim sukobom identiteta među muslimanskim zajednicama, posebno tamo gdje su manjinsko stanovništvo. Primjer koji dobro opisuje navedeni problem jest onaj iz Republike Sjeverne Makedonije. Naime, velik broj Albanaca iz Sjeverne Makedonije migrirao je u Tursku 50-ih i 60-ih godina 20.stoljeća. Vezano uz tu migraciju, značajan dio albanske zajednice na sjeverozapadu Sjeverne Makedonije nastavlja snažne veze sa svojom, takozvanom matičnom državom, Turskom. Poznato je da mnogi od tih Albanaca, posebno u Skoplju, Gostivaru i Tetovu, prihvaćaju "osmanski" i "turski" identitet kao istovjetan sa svojim islamskim nasljeđem. Druga strana medalje pokazuje kako, pak, većina sekularnih Turaka skriva svoj turski identitet kako bi izbjegla moguću odmazdu turskih simpatizera i sljedbenika Erdoganove politike.

Drugim riječima, muslimanske manjine na Balkanu, često imaju dvije opcije; postati drugotni ili prihvatiti Erdoganovo tumačenje islama.

Koje konkretno institucije ili organizacije provode takve politike i implementiraju opisane ideologije?

TİKA, turska državna agencija za razvojnu pomoć, ključni je alat turske kulturne diplomacije na Balkanu. Sunitski islam je, sasvim jasno, "osnovni supstrat" ​​turske kulturne politike u inozemstvu. O tome svjedoče brojne obnovljene i novo izgrađene džamije i vjerske zgrade. One se često otvaraju svečanostima kojima nazoče visoki pozicionirani turski i lokalni političari, kao i predstavnici vjerskih zajednica. Prilikom držanja govora turski kulturni diplomati gotovo uvijek navode vjerske i / ili islamističke reference. TİKA-ina namjera rezultat je ranije spomenute turske politike na Balkanu, koja je pod aktualnim vladarima, prošla tranziciju od etničke nacionalističke politike do neoosmanističke kulturne ekonomije.

Spomenut ću još jedan primjer iz Republike Sjeverne Makedonije. Islamska zajednica Makedonije, ICM, službeno registrirana vlast (sunitskih) muslimana u Sjevernoj Makedoniji, koristi se narativom kako je Turska vođa sunitskog muslimanskog svijeta i otvoreno priznaje da sanja o obnovi slave Osmanskog Carstva. Ova organizacija nasilnim putem oduzela je mjesto za klanjanje Bektašima, pobornicima islamskog misticizma (sufizma), bliskih šiitskom ogranku islama.

Naoružani radikali, povezani s ICM-om, napali su njihovo sjedište 2002. godine kako bi ga preuredili u džamiju. Ovaj napad i invazija prvi su incident u kojem su se muslimanski naoružani elementi u Sjevernoj Makedoniji poslužili diskursom "Islamskog džihada". U travnju 2018. ICM je u Ankari potpisao novi sporazum s TİKA-om o obnavljanju toga kompleksa (Arabati Baba Teke), bez pristanka bektaške zajednice.

Takozvani zaštitari, koje je ICM imenovao da čuvaju taj okupirani teritorij, i dalje nastavljaju maltretirati turiste koji odlaze u svetište bektaša. Dok Zapadni Balkan pokušava spriječiti radikalni islam, koji je u regiju vraćen preko arapskih mudžahedina tijekom ratova devedesetih, sumnjive organizacije nastavljaju s radom. Jasno je da Erdoganov režim zloupotrebljava ljubav prema Turskoj koja postoji među narodima BalkanaPrijete svim posjetiteljima i turistima i obično dodaju da će fotografije poslati turskom veleposlanstvu , turskoj tajnoj službi ili TİKA-i, koja se predstavlja kao humanitarna organizacija. Jednog od tih zaštitara uhitila je makedonska policija zbog izvikivanja parola terorističke skupine ISIS , kao i zbog napada na turiste 2018. i 2019.

Turskog novinara koji je dao intervju turskim medijima o prijetnjama s kojima se tamo susreo, ubrzo je privela istanbulska policija. Naime, ti makedonski zaštitari podnijeli su tužbu turskom pravosuđu. Zašto onda suverene države dopuštaju rad organizacijama poput TİKA-e na svome teritoriju?

TİKA se ne bavi samo obnavljanjem džamija ili stvaranjem platformi za radikale. U njihovom opisu rada stoji vođenje međunarodnih organizacija za humanitarnu pomoć. Posao je to koji obavljaju s drugim turskim državnim institucijama. Valja znati da je TİKA, u suradnji s ostalim institucijama, zaslužna za slanje stambenih kontejnera žrtvama potresa u Hrvatskoj. Ponekad, kao u spomenutom slučaju, ona usko surađuje s institucijama sekularne Turske. Zato možemo biti donekle zadovoljni što Erdoganov utjecaj još uvijek nije dovoljan za promjenu ustava u kojem stoji kako je Turska sekularna, socijalna država koja poštuje vladavinu zakona. Baš zato se nadam kako će državne institucije i dalje morati donekle izvršavati svoje stvarne dužnosti, kako im je i zadano u razdoblju prije Erdogana. Unatoč tome što je vladajući režim danas islamistički i generira proizvoljno bezakonje.

TIKA vodi paralelnu vanjsku politiku surađujući sa službenim državnim institucijama i istovremeno koordinirajući poslove s turskim Ministarstvom kulture, Organizacijom za odgovor na katastrofe i Diyanetom (turska uprava za vjerska pitanja) kako bi promovirali islamistički program Erdoganove stranke AKP-a. TİKA-djeluje u poljoprivredi, zdravstvu i obrazovanju, no većinu sredstava koristi za obnovu osmanskih spomenika i izgradnju džamija. Unatoč opsežnim aktivnostima, kosovski dnevni list Zeri izvijestio je u članku "Tajni milijuni Erdoğana na Kosovu" kako je Centralna banka Kosova prijavila samo 2,7 milijuna eura koje je TİKA prebacila na svoj račun na Kosovu između 2009. i 2014. To dokazuje ako TİKA većinu financijskih sredstava prenosi u gotovini bez službene evidencije.

A Diyanet? Kako on funkcionira?

Vjerske organizacije zapravo su početkom 90-ih pozvane od samih predstavnika država ove regije. Prema Ahmetu Erdiju Ozturku sa Sveučilišta Metropolitan u Londonu, pozivanje druge države da upravlja vjerskim poslovima bila je tada iznimna stvar. Turska je u to vrijeme bila sekularna i njen način upravljanja odnosa između religije i politike trebao je poslužiti kao primjer. Diyanet je tih godina promovirao umjerenu sekularnu sunitsku verziju islama - za razliku od njegove današnje uloge pod turskim islamističkim predsjednikom Erdoganom.

Pod Erdoganom, Diyanet je postao je stup njegove "Nove Turske" i produžetak turskoga političkog stroja kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Džamijsku diplomaciju, kako se kolokvijalno naziva, Erdogan je koristio na Bliskom istoku, u Africi, a nedavno i na Balkanu. Spomenuo bi i Džamiju Namazgâh u Tirani, gdje se četiri novosagrađena minareta simbolično uzdižu visoko iznad zgrade susjednog albanskog parlamenta. Tu Možemo biti donekle zadovoljni što Erdoganov utjecaj još uvijek nije dovoljan za promjenu ustava u kojem stoji kako je Turska sekularna, socijalna država koja poštuje vladavinu zakona. Baš zato se nadam kako će državne institucije i dalje morati donekle izvršavati svoje stvarne dužnosti, kako im je i zadano u razdoblju prije Erdoganadžamiju sagradio je Diyanet. Projekt nastavlja dijeliti Kosovare koji i dalje raspravljaju o izvorima financiranja i treba li im uistinu tako velika džamija.

Gepolitička pitanja vezana uz Tursku izuzetno su kompleksna. Tako se može čuti i o nekim poveznicama Erdogana i organizacija koje se mogu okarakterizirati kao terorističke. Imate li o tome kakva saznanja ili dokaze?

Ako se vratimo samo malo u prošlost, prisjetit ćemo se da je postojala osnovana sumnja o povezanosti turskih proksija na Kosovu i radikalnih islamističkih skupina u Siriji. Godine 2014. kosovske vlasti zatvorile su nevladinu organizaciju nazvanu AKEA , zbog veza s Islamskom državom i radikalnom pobunjeničkom skupinom al-Nusre, povezanom s Al Qaidom u Siriji. Ta nevladina organizacija također je od TİKA-e primala financijska sredstva. Islamistička udruženja također su odgovorna za odabir studenata, iz Kosova, sjeverne Makedonije i Albanije kojima zatim turska vlast stipendira studiranje u Turskoj.

Dok Zapadni Balkan pokušava spriječiti radikalni islam, koji je u regiju vraćen preko arapskih mudžahedina tijekom ratova devedesetih, sumnjive organizacije nastavljaju s radom. Jasno je da Erdoganov režim zloupotrebljava ljubav prema Turskoj koja postoji među narodima Balkana.

S kojim legitimno izabranim strankama u regiji AKP izravno surađuje?

Turska vladajuća stranka, Erdoganova AKP, u Sjevernoj Makedoniji otvoreno je podržala stranku BESA, što je dio plana neoosmanske vanjskopolitičke agende. Erdoganov je cilj bio koristiti BESA-u kao prvi korak u "osvajanju" Albanaca muslimana Sjeverne Makedonije. Iskoristio je etničke i političke probleme između njih i pravoslavnih Makedonaca. Na izborima prije pet godina, prvima na kojima su se pojavili, BESA je osvojila pet mjesta u parlamentu, što je bilo više od zbroja svih turskih zastupnika u tamošnjem parlamentu.

Ali kao rezultat političkih pogrešnih procjena BESA se ubrzo podijelila na dva dijela; na albansku nacionalističku novu BESA-u i otvoreno pro-Erdoganovu , islamističku Alternativu. Erdogan se zatim ponovno vratio turskoj zajednici u zemlji. No jedina etnička turska politička stranka u Sjevernoj Makedoniji koju Ankara podržava, ujedno je i jedina politička stranka etničkih Turaka koja na prošlim izborima nije ušla u parlament. Slično se dogodilo i u Bugarskoj gdje 700 000 pripadnika etničke turske manjine čine 10 posto bugarskog stanovništva. Prije izbora 2017. godine, Erdoğanova palača neuspješno je pokušala stvoriti DOST, drugu etničku tursku stranku u Bugarskoj, izravno vrijeđajući tradicionalnu tursku manjinsku stranku -HÖH / DPS / MRF, koja je povezana s liberalnom, proeuropskom političkom skupinom Europskog parlamenta - Renew Europe. Tijekom referenduma 2017.o ustavnim promjenama kojima bi se proširile Erdoganove predsjedničke ovlasti, turska manjina u Bugarskoj oštro se polarizirala. DOST naravno dijeli Erdoganove ambicije, dok je HÖH pozvao na glasanje protiv proširenja ovlasti.

Ne treba smetnuti s uma kako je Erdogan pokušao iskoristiti svoju popularnost i utjecaj i među Bošnjacima kako bi oblikovao ishod unutarnjeg glasanja Stranke demokratske akcije (SDA) u Bosni i Hercegovini. Sjetite se riječi Bakira Izetbegovića tijekom Erdoganovog posjeta Sarajevu 2018. godine, "Postoji vođa poslan od Boga. On je Recep Tayyip Erdogan" .

Erdoganova politika stvara polarizaciju društva u inozemstvu, rastačući zajednice koje su već podijeljene na različite podskupine. Većina turskih Povratak demokratske i sekularne Republike Turske na Balkan, u  početku viđen kao koristan dodatak politikama Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, posebno među muslimanskim stanovništvom u regiji, transformirao se pod Erdoganovom vladavinom u prijetnju sekularizmu, sigurnosti i suverenitetu država regijeili muslimanskih zajednica u BiH relativno je sekularna i slijedi tradicionalni način islama koji se usredotočuje na toleranciju i socijalni mir. Erdoganova Turska zato u Bosni i Hercegovini želi stvoriti nove podskupine, koje bi trebale poslužiti kao transnacionalno političko sredstvo.

Problematičan utjecaj Turske u regiji, naravno, nije ograničen samo na pitanja identiteta. Prisutnost Erdoganove Turske negativno se pokazao svijetu i u obliku ispovijedi Sedata Pekera, čelnika zločinačke organizacije koji je poslan u Crnu Goru kako bi se navodno bavio prljavim poslovima za tamošnje političare, da bi zatim bio prisiljen otići nakon unutarnjeg obračuna vladajuće AKP. Prema video zapisima koje je objavio, mreža prljavih odnosa, uključivala je krijumčarenje oružja džihadističkim skupinama u sirijskom građanskom ratu i trgovinu drogom između Madurove Venezuele i Erdoğanove Turske, a sastojala se od visokih dužnosnika Erdoğanova režima i njihove rodbinu, kao i od nekih predstavnika etničkih manjina u Crnoj Gori. Mogu reći da su ovi ispovjedni videozapisi, koji su u mjesec i pol dana pogledani više od 110 milijuna puta, uzbudljiviji od svih turskih TV serija. Premda su odvratni i vrlo sramotni.

Što mislite o susretu hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i Recepa Tayyipa Erdogana, tj. Plenkovićevom traženju podrške Erdogana za reformu izbornog zakona u BiH?

Erdogan je iskusni državnik i diplomat koji je svjestan što radi. Moje skromno mišljenje jest da je nerazumno očekivati ​​dobre stvari od nekoga čiji su prljavi poslovi svima dobro poznati. Ne bih vjerovao nekome tko prijeti da će poslati milijune ranjivih imigranata u Europu, čim se kritizira bezakonje. Nadam se da će vlade ostalih država to shvatiti prije nego što bude prekasno za njihove narode i manjine.

Za kraj, preporučujem građanima da pogledaju tursku TV seriju Bir Başkadır (na Netflixu pod nazivom Ethos). Ona govori istinu o Turskoj. I molim vas, ne zaboravite da je Turska veća od Erdogana.