Devetogodišnji Marko jedan je od korisnika programa udruge ADHD i ja iz Dugog Sela. U prostorije udruge dolazi dva puta tjedna. "Marko uživa u igri s vršnjacima. Djeca tu uče jedna od drugih. Vrata udruge su im uvijek otvorena i sve je dobro organizirano. Na jednom mjestu postoji cijeli stručni tim, logoped, psiholog i defektolog što drugdje ne možemo dobit. Nije bitno je li riječ o udruzi ili instituciji, bitna nam je stručna pomoć koji ovdje dobijamo", ističe Markova mama Monika Marković.
Međutim udruga ADHD i ja je početkom svibnja bila prisiljena otpustiti radnike zbog manjka sredstava za rad i dugova koji su se popeli na 35 000 kuna.
"Morali smo otpustiti cijeli stručni tim. Gospođa koja pruža pomoć u učenju i ja ostale smo kao volonterke. Što će biti dalje ne znamo. Svaki dan nam stižu novi upiti djece kojima treba pomoć, a mi ih moramo odbiti. Grad Dugo Selo obećao nam je pomoć s plaćanjem režija međutim problem je financiranje stručnih osoba. Prošle godine smo kroz projekte prikupili 300 000 kuna, a ove godine nula kuna", ističe Sandra Geri, predsjednica te udruge koja trenutno pomaže 152 djece s raznim dijagnozama i poteškoćama kao što su ADHD, disleksija, disgrafija, govorno jezične teškoće, emocionalnih teškoća, poremećaja u ponašanju i učenju, zlostavljanoj djeci od druge djece, djeca s prilagođenim i individualiziranim pristupu učenju.
Udruga se prošle godine financirala sredstvima iz više programa Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva obitelji, Zagrebačke županije i nekoliko drugih donatora, međutim ove godine većina natječaja na koje se udruga godinama javljala nije uopće objavljena. U pokušaju opstanka prošli su tjedan prosvjedovali zajedno s
roditeljima i djecom na Markovom trgu, a ovoga tjedna ih je primila na razgovor zamjenica ministrice Milanke Opačić, međutim rješenja i dalje nema.
"Za ovakve programe sa zaposlenim stručnim osobama potrebno je osmisliti dugoročno financiranje. Nemoguće je preko kratkoročnih projekata financirati stalni rad stručnjaka kao što su psiholozi i defektolozi", ističe.
Godine 2010. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi bilo je na tragu djelomičnog rješavanja ovog problema kada je započelo praksu raspisivanja natječaja "Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga koje pružaju organizacije civilnog društva". S ciljem reforme u socijalnoj zaštiti te kao prve naznake institucionalnog mehanizma za socijalno ugovaranje izvan-institucionalnih pružatelja usluga, osiguravali su tada trogodišnje financiranje udrugama koje se bave pružanjem socijalnih usluga. Iako udruga ADHD i ja nije bila financirana kroz taj projekt, udruge koje su prošle godine financiranje temeljile na tome projektu našle su se također u poteškoćama kada je nedavnom odlukom Ministarstva socijalne politike i mladih proračun odobrenih programa za 120 udruga smanjen između 50-60 posto.
"Osim trenutnih velikih teškoća u održavanju i/ili pružanju usluga siromašnim i socijalno isključenim grupacijama ima i dalekosežnije negativne učinke", priopćila je tako u subotu Koalicija udruga za djecu KUD.
Koalicija koja okuplja 26 udruga za djecu osobito je ogorčenna načinom na koji je donešena ovakva odluka o rezanju sredstava, bez koordinacije i savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u oblikovanju javnih politika. "Istina je da su udruge na INFO danima koje je organizirao Ured za udruge Vlade RH u ožujku 2012. godine bile upozorene na smanjivanje sredstava, ali predstavnici ministarstva tada nisu raspolagali relevantnim informacijama. Na kraju su predstavnici udruga ipak bili suočeni sa situacijom 'uzmi ili ostavi' bez mogućnosti dogovaranja ili sudjelovanja u utvrđivanju prioriteta i strategije", istaknule su udruge u svom priopćenju.
Uvođenjem trogodišnjih programa tek je započet proces širenja mreže socijalnih usluga od strane udruga kao pružatelja, a udrugama su se već promijenjeni uvjeti rada.
Jedna od članica koalicije KUD je i udruga Korak po korak iz Zagreba. Kao korisnici trogodišnjeg financiranja prošle godine raspolagali su s 210 000 kuna, a nakon smanjenja ove godine im je ta potpora smanjena na 110 00 kuna. Tako su u udruzi bili prisiljeni smanjiti plaću osobi zaposlenoj na pružanju pomoći maloljetnim trudnicama i majkama.
"Održavamo grupe podrške u Nazorovoj i Caritasovoj Kući ljubavi. Također, organiziramo i indiivdualna savjetovanaja koja ćemo pokušati i dalje održavati jer je projekt jako dobro zaživio. Djevojke nas zovu svakodnevno. Pružamo im i psihološku podršku, ali i organiziramo predavanja za njih, primjerice psihologa i ginekologa", opisuje Vesna Miličević, tajnica udruge.
Udrugu Korak po korak pogodila je i druga mjera koja dolazi od Grada Zagreba, 300 postotno retroaktivno povećanje najamnine. "Sa 650 kuna najamnina nam je skočila na 1850 kuna. Dobili smo račun zasada za tri mjeseca unazad", kaže Miličević.
Tako su udruge u Zagrebu koje obavljaju poslove pružanja socijalnih usluga kroz rad s djecom i mladima dvostruko pogođene, mjerama štednje Ministarstva i mjerama represivne politike Grada Zagreba prema udrugama koje obavljaju djelatnosti od javnog interesa.
"Riječ je o stihijskoj politici institucija. Sve udruge moraju planirati svoje budžete godinu dana unaprijed, pa tako i udruge koje se bave djecom. Ovakve nas odluke Grada i Ministarstva stavljaju u nemoguć položaj. Mi nemamo ovu zaostalu najamninu čime platiti", ističe Miličević.
Što se tiče djece iz Dugog Sela, ona će sada do dječjeg psihologa morati putovati do Zagreba. "Uz svakodnevno osmosatno radno vrijeme, morat ćemo još trošiti vrijeme na put do Zagreba i natrag kao i financijska sredstva", priča Marković, majka jednog od bivših korisnika udruge ADHD i ja.
Osim vremena i novca koje troše na putovanje, roditelji se moraju ponovo suočavati i s dugim listama čekanja na red u institucijama u Zagrebu. S obzirom da primjerice u cijeloj zemlji postoji tek jedna psihijatrijska bolnica za djecu i mladež i s obzirom na cijeli niz sličnih deficita u sustavu zdravstvene i socijalne skrbi u Hrvatskoj, ovim dodatnim rezanjima sredstava udrugama, djeca i roditelji su dovedeni u nezavidan položaj. Država se pak rezanjem sredstava baš na socijalnim programima pokazala kao socijalno neosjetljiva jednako kao i lokalna samouprava, barem ona zagrebačka.




