Jemen, preko ruba

Rat koji razara Jemen ostaje daleko od fokusa medija. Ali traje. U nedavnom zračnom napadu u glavnom gradu Sani poginulo je najmanje dvjesto ljudi, a više od petsto je ranjeno. U međuvremenu, sve više ljudi diljem Jemena gladuje i polagano, ali sigurno gubi živote.Sada postoje i dvije centralne banke zato što je predsjednik Abd Rabuh Mansur Hadi nedavno premjestio centralnu banku u Aden, s novim osobljem, dok je staro osoblje ostalo u Sani, unatoč Hadijevom raspuštanju banke

Bivši jemenski predsjednik Ali Abdulhah Saleh, koji je brzo zaboravio na vlastite grijehe od 1978. nadalje, pozvao je ovih dana na eskalaciju napada na zajedničkog neprijatelja - Saudijsku Arabiju. Govor je održao dan nakon pokolja koji su saudijske zračne snage izvršile u Sani. Iz SAD-a su taj isti dan stigle poruke kako se "odmah kreće u reviziju američke potpore" za saudijsku ratnu koaliciju, no pitanje je hoće li do takve revizije doći.

Nedavni napad nije prvi, a vjerojatno ni posljednji – Saudijci su već mnogo puta bombardirali škole, tržnice, bolnice, ubivši i ozlijedivši na tisuće civila diljem Jemena. Liječnici bez granica (MSF) u kolovozu su evakuirali svoje osoblje iz šest bolnica na sjeveru zemlje nakon zračnog napada na zgradu u kojoj djeluje ta nevladina organizacija, u kojem je poginulo 19 ljudi. Zračni napadi su se nastavili iako je MSF sustavno javljao stranama u sukobu koordinate bolnica u kojima su radile njihove ekipe.

Samo prošle godine Human Rights Watch je zabilježio 43 zračna udara, od kojih se neki mogu klasificirati kao ratni zločini, u kojima je ubijeno više od 670 civila, a u napadima su korištena i zabranjena oružja, poput kazetnih bombi. 

Infrasturuktura Jemena značajno je uništena posljednjih nekoliko godina, a međunarodne humanitarne organizacije već dugo upozoravaju kako u zemlji vlada kronična nestašica lijekova, hrane i goriva. Borbe oko luka zaustavile su uvoz hrane i dopremu humanitarne pomoći. Prema podacima CIA-e iz 2013. godine, 40 posto djece mlađe od pet godina je pothranjeno, što stavlja Jemen na visoko i nezavidno treće mjesto na svjetskoj ljestvici.

O situaciji u Jemenu razgovarali smo s Judith Brown, britanskom aktivisticom i humanitarnom radnicom, koja je pokrenula stranicu Yemen News Today, na kojoj se na dnevnoj bazi objavljuju vijesti iz Jemena na engleskom. Brown je radila s izbjeglicama u Jemenu od 1998. do 2001. godine, a od 2001. do 2014. posjećivala je Jemen svake godine. Iako joj je sedamdeset godina i u mirovini je, trenutno radi na postdoktoratu o medijskoj pokrivenosti rata u Jemenu.

Pokrenuli ste stranicu Yemen News Today, koja redovito objavljuje vijesti o Jemenu na engleskom jeziku. Kako je došlo do te ideje – je li vas smetao izostanak vijesti o Jemenu u mainstream medijima?

Pokrenula sam Yemen News Today iz čistog očaja, zato što vijesti o Jemenu jednostavno nije bilo u medijima. Ono što mi je jako važno jest da značajan broj ljudi iz Jemena prati Yemen News Today, tako da se ne radi samo o informiranju Zapada o patnjama u Jemenu, već dolazi i do osvještavanja i političkog pritiska unutar samog Jemena.Samo prošle godine Human Rights Watch je zabilježio 43 zračna udara, od kojih se neki mogu klasificirati kao ratni zločini, u kojima je ubijeno više od 670 civila, a u napadima su korištena i zabranjena oružja, poput kazetnih bombi

Radili ste kao voditeljica u programu zdravstvene skrbi za izbjeglice u Jemenu, do 2001. godine. Kakva su bila vaša iskustva i kako se situacija promijenila za izbjeglice u posljednjih desetak godina?

Program unutar kojega sam radila bio je namijenjen primarno izbjeglicama iz drugih zemalja, koje su tada dolazile u Jemen. Trenutno je mnogo više raseljenih unutar samog Jemena i to je veliki problem. Od početka Saada rata, UN je preuzeo dio odgovornosti za zbrinjavanje raseljenih, ali sada to ne rade – primarno zbog manjka resursa. Neko vrijeme nakon početka Saada rata većina međunarodnih (humanitarnih) radnika maknuta je iz Jemena jer ni lokalno osoblje nije moglo normalno funkcionirati  - i oni su bili raseljeni, posebno u Adenu, gdje je većina programa za izbjeglice. UN-ovi uredi u Adenu i Sani danas donekle funkcioniraju, ali nisam sigurna do koje mjere ih stvarno možemo smatrati funkcionalnima.

Novinarka Safa Al Ahmad je u nedavnom razgovoru za Status Hour izjavila kako više zapravo ne postoji Jemen, jer su sjever i jug u potpunosti razdvojeni. Slažete li se s time?

Sjever i  jug funkcioniraju kao dva različita, odsječena svijeta, iz više razloga. Prvo, zbog teškog odnosa Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, te različitih ciljeva u ovom ratu – došlo je do svojevrsne podjele u kojoj Saudijska Arabija kontrolira rat na sjeveru, dok UAE djelomično preuzima vojnu odgovornost na jugu i paralelno razvija svoje komercijalne djelatnosti ondje. Postoji stalna napetost između sjevera i juga – prošle godine su vođe iz Hadramauta poručili kako ne bi primili nikoga iz starog sjevernog Jemena, a tu je i značajna doza netolerancije prema sunitima, ali mislim da to ima veze i s željom da se ostane što dalje od razornih efekata rata koji se širi svugdje ukolo.

U Adenu pak jača secesionistički pokret, čiji su vođe istaknuli kao neće primiti nikoga sa sjevera, pa čak ni ljude s juga koji su neko vrijeme živjeli na sjeveru zemlje. Čini se da Aden Lahj i Bab al Mandab trenutno djeluju kao zasebni entiteti, nisu skloni tome da se ljudi iz centralnog ili istočnog Jemena presele u Aden, ali to ima veze i sa strahom od paravojski koje bi mogle preuzeti nadzor, kao što je Al-Kaida, ali i ne samo Al-Kaida. Taiz također trenutno funkcionira potpuno odvojeno od ostalih gradova, dok je stari sjever pod kontrolom Hutija i Jemenske vojske.

Što je s Vladom, kako ona trenutno funkcionira?

Na terenu to trenutno izgleda ovako – postoje dvije vlade, jedna u Sani, druga u Rijadu (s nekoliko ministara iz Rijada u Adenu). Postoje i dvije vojske – većina stare Jemenske vojske podupire Hutije, dok je nova vojska plaćena i sastavljena od strane Saudijske Arabije, a obučava ih UAE. Također, sada postoje i dvije centralne banke zato što je predsjednik Abd Rabuh Mansur Hadi nedavno premjestio centralnu banku u Aden, s novim osobljem, dok je staro osoblje ostalo u Sani, unatoč Hadijevom raspuštanju banke. Dakle, koji god aspekt analizirali – vlada potpuni kaos. To je rat.

Na Yemen News Today često upozoravate na glad koja prijeti građanima Jemena. Borbe oko luka zaustavile su uvoz hrane i dopremu humanitarne pomoći, a prema nedavnim procjenama UN-a više od polovice stanovništva, oko 14 milijuna ljudi, već su na rubu izgladnjivanja. Kako to izgleda na terenu, kako ljudi preživljavaju?

Glad je svugdje na sjeveru, ali je najgore u Hodeidi i na sjeverozapadu. Sve je teže i teže preživljavati, čak su i obitelji srednje i više klaseSaudijska Arabija kontrolira rat na sjeveru, dok UAE djelomično preuzima vojnu odgovornost na jugu i paralelno razvija svoje komercijalne djelatnosti ondje u problemu da si priušte hranu, onda znate da je situacija strašna. Ljudi su potrošili ušteđevine, posla nema, a jako malo humanitarne pomoći uspijeva doći do njih. Neki su sretni jer imaju obitelji u inozemstvu koje im šalju novac i pomažu, ali malo je takvih. Dogodi se i kakva lijepa priča o solidarnosti – o bogatašima koji su u raznim gradovima omogućili siromašnijim stanovnicima da dobiju ono najosnovnije, vodu i hranu. Ali i ti se resursi iscrpljuju sa svakim novim danom rata. Najgora je situacija među raseljenim stanovnicima, kojima nitko ne pomaže. Oni doslovno umiru od gladi, pogotovo mladi i djeca.

Kako promijeniti ovu situaciju, što učiniti?

Ne vidim mogućnosti za promjenu ukoliko SAD i Velika Britanija ne obustave svoju bezrezervnu podršku Saudijskoj Arabiji. Ne možete pobjeći od osjećaja očaja i nemoći, jer je situacija u Jemenu još kompleksnija od rata u Siriji, a čini se da sve vodi daljnjoj eskalaciji – SAD se aktivnije uključuje u rat i otvoreno se izvještava o iranskim brodovima u jemenskim vodama. Ali sve ovo još uvijek je daleko od zapadnih medija, utapa se u tišini. Ja ću svakako i dalje pisati o Jemenu i ukazivati na kompleksnost i razornost ovoga rata. Ali to nije dovoljno.