Kao voda u metafori Bruce Leeja: Hrvat poprima oblik zatečenog i zato mu je superioran. Daleko od nekakve matične religije, kršćanstvo je samo paravan, a naša prava religija je anarho-kapitalizam.
Nietzsche, iako nije bio Hrvat, jednom prilikom je pametno zaključio kako "najveće revolucije u našim životima počinju kada najveće zlo u nama prekrstimo u najviše dobro!". Ako ovo nekome zvuči kao retroaktivni manifest za RH, to je zato što ova izjava to i jest. Ili bi mogla biti. Anarho-kapitalizam kao vrhovni moralni zakon!!! Rekli bi "neka to uđe u ustav", ali onda bi i taj zakon možda preveslali. Iako, znači li preveslavanje anarhije njezino poništenje ili pak unapređenje? Budimo oprezni: ne smijemo dozvoliti premalo zakona, da ne propadnemo u totalno bezvlađe, ali niti previše zakona (a naročito ne onih suviše preciznih), kako ne bi kočili kreativnost i maštu. Kao za alkohol, drogu ili seks - za anarhiju je bitna mjera. Aurea mediocretas. A budući da je Hrvat samome sebi mjera, gdje nam je kraj?! Ne znam. Možda i ne želim znati. Ali ono što znam je da želim svoju tradicionalno hrvatsku ilegalnu kuću (ali ne znam čovika).
Zamislite kako se u znoju koprca, sa suzama u očima i knedlom u grlu, neki činovnik legislativac kada mumljajući i mucajući nadređenom postavlja pitanje: "Kako postupamo sa građenjem maketa kuća u mjerilu 1:1, od improviziranog materijala, koje na orto-foto snimci zbog rezolucije simuliraju stvaran objekt, kako bi ovaj pak naknadno bio izgrađen i retro-aktivno ozakonjen, nakon legalizacije? Koji zakon se odnosi na ovakvo čudo?". Smijmo se koliko želimo, ali zakoni ovoga svijeta, od Hamurabija naovamo, nisu bili spremni na Hrvata: uprizorenje ingenioznosti anarhije na djelu, bez presedana. Čovjek bi pomislio da će nas ova sposobnost dovesti na vrh svijeta. Međutim, kada si jednom na vrhu i nemaš nikoga iznad sebe: koga preveslati? To nije naš prirodni habitat. Tada bi zakržljali i bio bi to naš kraj. Rječnikom Gilles Deleuza: Hrvat je mašina žudnje čije linije bijega uvijek deteritorijaliziraju prepreke na putu aktualizacije želja.
Hrvat uvijek nekog zna. Ili zna nekoga tko zna. Ili taj netko zna nekog tko zna nekog. Hrvatski socius izgrađen je na finoj, poroznoj, biološkoj strukturi mreže! (Zato je i nadmoćniji od zakona, koji počivaju na daleko rigidnijoj ortogonalnoj geometriji). Dobar stari anarhist Murray Bookchin lijepo kaže kako "anarhija počiva na biologiji!". Hrvat, naravno, nije glup pa da čita nekakvog Bookchina. On ne treba Bookchina (ili bilo kakav 'book') da shvati da anarhija počiva na mreži. On zna. Ili zna nekoga tko zna…
Slika simulakre ilegalne gradnje sa razapetom ceradom koja insinuira bazen bit će najljepša razglednica hrvatske sociologije 21. stoljeća. Ona će biti svjedočanstvo naše domišljatosti i spomenik hrvatske anarhije. Hrvatska je zemlja od četiri i pol milijuna alfa-jastoga i nemoguće je reći "anarhija" bez da kažeš RH. Živjela Hrvatska!
