Tako nastaju: novinari, ljekari, pravnici, profesori, policajci, automehaničari, spikeri. "Mor'o! Nije mu išla matematika."
Onda prostor ispuni ekonomista koji sabira tako da se mi oduzimamo i dijeli savjete množeći nas sa nulom. Pa zna šta znači: "korporativno upravljanje", "kapitalne investicije", "municipalne obveznice" i još trista čuda. Obavezno su korporativno involvirani u upravljanje institucijama ili se sve svodi na municipalni nivo kakvog projekta na stranim jezicima. Mi novinari smo zaduženi da imamo sjaj u očima i pravilnu dikciju dok drhtavim glasom postavljamo pitanje o nekakvoj ekonomskoj čaroliji koja će nas 2011. godine učiniti bogatim, dostojnim i upotrebljivim. Ako pogriješimo slijedi prezriv pogled matematičara, onaj isti koji su nam upućivali na času u osnovnoj školi kada smo se znojili za dvojčicu dok su se oni, račundžije, prostirali po klupi zjevajući i dosađujući se.
Ekonomista je prorok. On uvjek zna kako će nam biti u narednom periodu. Nikad ne griješi. Griješe oni koji ga pogrešno interpretiraju.
"U narednom periodu će nam biti loše!" (crescendo)
"U narednom periodu će nam biti bolje jer kriza prolazi!" (piano)
"Ma šta prolazi kriza kad nemamo novaca na escrow računu? Lažu vas, a vi im vjerujte!" (mezzo-forte)
"Ne lažemo vas mi koji upravljamo, oni su ljubomorni na nas jer smo pobjedili na izborima" (sotto voce)
Borba, drugovi i drugarice, građani i građanke, Šumnjaci i Šumnjanke, borba da bi nama bilo bolje.
Ako ne vjerujete ekonomistima, pitajte statističare! Njihova uporedna analiza je, vjerovatno, preteča photoshopa
A novinari, oni uvjek ulaze u suštinu, pa direktora Poreske uprave pitaju da li je moralna poreska politika nove Vlade. Pitaju da li mirovanje na berzi znači da nema stranih investicija u privatizaciji. Privatnike pitaju zašto otpuštaju radnike iz kupljenih preduzeća, a velike akcionare zašto uništavaju male. Ponekad preuzmu ulogu države, pa organizuju humanitarne koncerte i spašavaju poplavljeme ili nekog smrtnika sa metastazama. Doduše, prikupe za nekoliko hiljada poplavljenih kuća desetak hiljada konvertibilnih maraka u polupraznoj dvorani Borik u Banjaluci ("ah, to veliko banjalučko srce"), valjda za one gumene čizme što je predsjednik obećavao iz helikoptera, a umjesto aparata za isušivanje- nek', brate, pušu! Bolje organizovan entitet bi pozvao sve nezaposlene da se udruže i idu na puhanje od kuće do kuće. To je patriotizam, a ne da samo sjede pored televizora i jauču! Mogli bi pozvati i ekonomistu da uradi swot analizu, pa da Projekat Puhanja ponude, u saradnji sa Srbijom i Hrvatskom, Evropskoj Komisiji za ono malogranično zbližavanje. Našao bi se i kakav novinar u ekspanziji da se živo javlja sa lica mjesta. Uvjek postoji izlaz kad je čovjek prodoran.
"Vlada Republike Srpske će u narednom periodu pokušati održati socijalnu i fiskalnu stabilnost" (jedna obrva podignuta, izraz lica u blagoj brizi za podanike)
"Da se ne lažemo, biće još teže. Što je bilo para, potrošilo se i više nema odakle popunjavati rupe u budžetu." (izraz lica: veseo, pašće vlada i doći će moji)
"Fiskalna politika je odraz široke rasprave u Privrednoj komori i Sindikatu i nije urađena na brzinu i mislim da će imati pozitivan efekat na budžet." (izraz lica: sastančili su brate, bilo je smarajuće, ko im je kriv, veze nemaju)
"Nova fiskalna politika katastrofalno će se odraziti na budžet jer će privreda poslovati u tzv. sivoj zoni da nekako namakne gotov novac." (izraz lica: misliš meni uzeti dobit sad kad ti je šef ispraznio kasu, zelenko)
I ti tako sjediš ispred televizora i pitaš se: "Bože, da li je meni sada bolje ili gore?" I opet odnekud uskrsne ona matematika iz osnovne škole i pomisliš: "Bolje je mudro ćutati. Nije šala. Ekonomija je to!"
Nema tih korporativnih ulaganja da transparentno i samoodrživo municipalace tranzitiraju u kapitalce
Jest da smo pola od jedne od najsiromašnijih zemalja u Evropi, ali šta bi tek bilo da nema te tolike suve pameti da o nama brine?
Nestalo bi našeg nacionalnog identiteta, naše brojnosti i našeg imidža.
Ako ne vjerujete ekonomistima, pitajte statističare!
Njihova uporedna analiza je, vjerovatno, preteča photoshopa. Mislim da bi prije zapošljavanja statističari u Republici Šumskoj trebalo da se zakunu na Ustav da će govoriti "istinu, cijelu istinu i ništa drugo osim istinu". Poslije toga neće izvještavati da u decembru prošle živimo bolje nego u decembru 2009. godine. Nominalno! Ili da je prvi put zaposlenih u 2010. oko 27 hiljada. I tačka. Prećute da ih je istovremeno otpušteno 26 hiljada. Eto, kad te otpuste nije to samo sa radnog mjesta; otpuste te i iz statističkih pokazatelja.
Ali ljudi se ipak ne oduzimaju previše: Presaberu se poslije prvog udara, podijele snagu po prioritetima, umnože strpljenje i mračno ćute. Pošto se ne uklapaju ni u vladajuće i u opozicione računice, bolje im je da se prave da ih nema. Jer ne može biti da njima ne zna niko upraviti ako ih je 50 posto nezaposlenih. Nije to, to! "To ti je onaj poznati balkanski beterluk! Koliko ih je, mogli su Drini promjeniti tok. Ali neće! Misle da je socijalizam, pa će za njih neko drugi isušivati. Sve bi na gotovo. Koja bi to ekonomija podnijela?"
Nema tih korporativnih ulaganja da transparentno i samoodrživo municipalace tranzitiraju u kapitalce. A možda je i tranzicija izmišljena riječ? Možda smo i mi? Ekonomisti nisu. Oni su naši carevi i bogovi. Računaju za 5!
