Beograd u osmom mjesecu
Novootvoreni hotel Park
Stalno popunjen
A kažu da turizam ne cvate
Beograd u osmom mjesecu
Princeze se naslikavaju u Miksalištu
Dok majke s djecom čekaju iza objektiva
Mali Ahmed se smije najslađe na svijetu
U Hrvatskoj nam kažu da izbjeglica neće biti još barem nekoliko mjeseci
Barem ne u značajnom broju
_
Hrvatska u devetom mjesecu
Došlo je dijete
A kao, nismo ni znali da smo trudni
Stigle su značajne brojke
Na Harmici suzavci
Akram priča kako ovo putovanje traje čitav život
Skoro pa se i ne sjeća što je bilo prije
_
A onda Bregana
Vikend čekanje na granici
Nasmiješeni dječak iz Sirije sprijateljio se sa svima
Ponovno sretoh Akrama
Pomaknuo se od Harmice do Bregane u dva dana
Moglo bi i brže inshallah
_
Na Bregani o teškom životu priča i jedan Alžirac
Usuđuje se tako pričati, a tamo ni nema rata
Kaže da se zaredalo previše dana
Kada misli da mu želudac počinje sam sebe probavljati
Pričamo o Assiji Djebar
Beskrajan je zatvor
Kaže da moram posjetiti njegov Konstantin, grad mostova
I oboje malo šutimo
Jer nema mosta koji bi njega trenutno spojio s mojom Europom
_
A onaj nasmiješeni dječak iz Sirije što je na Bregani mahao svima
Podsjetio me na Faresa
Drugog dječaka iz Sirije kojeg sam vidjela samo na slikama
Fares je pobjegao iz Sirije
Prodavao cvijeće u Bejrutu
Sa svojih dvanaest se vratio u Al-Hasakah
Da posjeti obitelj
Ostao je u Siriji zauvijek
U jednom malom lijesu
Pod malo crne zemlje
Iz koje možda barem izraste neki cvijet
_
Pričamo tako u Zagrebu
Na nekoj konferenciji o izbjeglicama
O kvotama i granicama
Brojkama i kapacitetima
Identitetima i kulturama
Malo tko priča o ljudima
Ozbiljni razgovori se ne vode na toj razini
Kaže jedan jako ozbiljan gospodin
I još je kao potresen dok to ustvrđuje
A što osim ljudi uopće postoji
Što osim golog čovjeka nije konstrukcija
Problem je, kaže prijateljica
Ljudi na ekranu ispadnu nekako manje ljudi
_
Kiša u Bapskoj
Ispred volonterskog šatora članovi sirijske plesne skupine Sima
Prije dvije godine pobijedili na Arabs' Got Talent
Prve riječi iz usta
"Do you like dancing?"
Nikad u životu toliko bosih nogu
I toliko radosti zbog čarapa
_
Malo sunca u Bapskoj
Invalidi koje prevoze u tačkama
Jer kolica nema nigdje na vidiku
Još se i nasmiju u prolazu
Strpljenja imaju na izvoz
Od Afganistana, Iraka, Sirije
Evo ga i razvoze ukolo po Europi
Posramiše se svi naši kratki fitilji
_
I jedna o dragim ljudima iz Bapske
Kuhanju čaja i toplim kiflicama
Nema riječi za divljenje
Neumornim bakama i djedovima
Koji o svojim dobrim djelima pričaju samo sebi
A i to stidljivo
Odmahujući rukom
Pomoći treba i gotovo
I dijele i dalje svoje nove kapute
Jer nam nije svima isto
Jer je zima nekima mnogo hladnija
_
I deseti mjesec i kiše
Po skladištima ljudi vrijedno slažu donacije
Mediji su utihnuli
Evo su i izbjeglice već stara priča
A u Dobovi
Folije nisu samo za kolače
U njih možeš zamotati pothlađene ljude
Busevi nisu samo za prijevoz
U bus može stati čitava budućnost
_
Koliko graničnih prijelaza samo sa Slovenijom
Nikad prije nismo znali
A tu su i djeca
Što se ne raduju čokoladi
Nego u šoku zure u daljinu
I glava im klone svako malo
Potpuno odsutno
Promrzlo i očajno
Dijete od pet godina ne može vjerovati
Na što je život spao
Ulaze napokon u još jedan bus
Bus što vozi do još jednog busa
_
A na tv-u propovijedaju političari
Kako li je samo patetično
Pričati o ljudima
Zamislite
Bolje da zaboravimo ove prizore
Hajdemo raspravljati na drugoj razini
Možda ćemo lakše spavati
Bitno samo da mi spavamo
Jer brojke su brojke
Žive ili mrtve
S vremenom postanu iste.
_
