Bez dvojbe, čovjek je ovdje sredstvo. Mučna kampanja kojoj je ovo društvo bio izloženo posljednjih nekoliko mjeseci i još mučniji rezultati, te eventualno ostvarivanje njihovih namjera 1. prosinca, svakako će značiti poraz demokracije koju se podlo pokušava uništiti pozivajući se na tu nju.

Unijeti u temeljni pravni akt države odredbu kojom se podčinjavaju sugrađani s kojima dijelimo svakodnevicu opasan je i nimalo demokratičan čin koji podsjeća na opasna vremena

Od samih početaka, koje pronalazimo u vrebanju i hvatanju slučajnih prolaznika za rukav, obilaženju vrata i masovnim potpisivanja nakon misnih obreda pa sve do one turobne slavodobitne povorke zagrebačkim ulicama do Markova trga u kojoj su zadovoljno mahali teškim kutijama, bilo je jasno da referendumsko pitanje ispisano na listiću s kojim ćemo se suočiti 1. prosinca postaje otvoren poziv na već započete i poprilično razrađene procese diskreditiranja određenog dijela građanstva s kojim dijelimo svakodnevnicu.

Naravno da počeci netrpeljivosti ne izviru s inicijativom koja je uspjela okupiti masu koja zastrašuje, konstantnim izljevima mržnje svjedočimo svako malo, no s ovom inicijativom riječ je o prvom organiziranom pokušaju koji stremi postići da njegove opasne radnje nađu opravdanje u Ustavu, ali i zakonima koje bi tako rado željeli krojiti, a čime u osnovi tek započinju svoj politički život. Upravo stoga stol na glasačkom mjestu za kojim ćemo 1. prosinca u vlastitoj intimi odabrati za ili protiv tako postaje žrtvenik; žrtvenik na kojemu će oni koji s nestrpljenjem i radošću dočekuju te dvije sekunde da zaokruže za kako bi tim potezom izbacili svoje frustracije nužno morati žrtvovati čovjeka, dok će oni koji znaju da je ispravno protiv ustati kao glas razuma kojim progovaraju svjesnost o posljedicama do kojih vode takvi tragični činovi.

Ako ni zbog čega onda zbog čiste sebičnosti valja zaokružiti protiv, jer danas oni, sutra vi, danas ja, sutra ti, a zapravo uvijek mi - ljudi

svi_na_referendumhalt.jpg

I onda će se već sutra, nakon osobnog pečata koji će udariti kako bi osigurali da posljednji čin doista bude tragičan, zajedno čuditi odakle mržnja. I svoje čuđenje iskazivat će tek kada se nađu u ulozi javnog bića, hineći neznanje da su oni ti koji njeguju tu tradiciju jer kao privatna bića, ona koja obitavaju u svoja četiri zida, i dalje će mrziti lezbijke i pedere i ne samo njih, već i samohrane majke kojima će pod prozorom urlikati kurvo! i čiju će djecu promatrati kao kopilad, šapćući o njihovim nesposobnostima zbog izostanka kojekakvih figura, i dalje će skrivati grijehe duhovnih pastira ujedno stvarajući nove jer šutnja je njihov modus vivendi kojim kupuju vlastiti mir vjerujući da vrijeme stvara zaborav, proklinjat će sve što nije nalik njima; protiv svakog će imati nešto za reći i tako u jedan zastrašujući niz kojemu se ne nazire kraj.

Iz tog razloga nema mjesta čuđenju nedavnoj produhovljenoj akciji zadarskih srednjoškolaca koji su hrabro, u obranu čovjeka i njegova digniteta, jer tako njihovi duhovni i intelektualni vođe nazivaju svoje zastrašujuće akcije, držali natpis Trubni ako si protiv pedera jer upravo je to mladost koju žele - to je ono što odgajaju da isprva izazovu buku priprostom trubom na cesti koja će se rasplinuti već idući tren i koju nitko neće pamtiti, a sutra će, iako to već rade godinama, trubiti po tuđim glavama, samo tada ohrabreni zakonima i masom koja sebe opisuje kao zajednicu pojedinaca, obitelji i građana koji promiču općeljudske vrijednosti.

uimeobitelji_2.jpg

Naravno da počeci netrpeljivosti ne izviru s inicijativom koja je uspjela okupiti masu koja zastrašuje

Neki će profesori u njima i njihovim namjerama pronaći opravdanje da u potpunosti zanemare etička načela prosvjete, ucjenjujući učenike ocjenama ukoliko njihovi roditelji ne zaokruže za; eto i opravdanja za indoktrinaciju opasnim idejama, usađujući u dječje glave da su homoseksualci bolesni ljudi te će time odgajati generacije koje će sa strahovima i gađenjem promatrati one o kojima su im govorili da ih se čuvaju kako ih ne bi ugrozili samim time što postoje.

Takvi procesi demonizacije u kojima se čovjeku oduzimaju atributi njegove čovječnosti kako bi ga se svelo na priprosto ništa još su podliji kada se uzme u obzir da se prodaju djeci, te upravo zahvaljujući takvim perfidnim metodama učenja i poučavanja sasvim je jasno da je bilo pitanje vremena kada će silni brižno i pedantno artikulirani pokreti ljubavi ohrabriti onu masu divnih i velikodušnih, ustrajnih i ponosnih ljudi koji će jednom (a to jednom dolazi nakon pobjede koju već osjećaju pod nosnicama) pričati s ponosom svojim unucima o ovim danima.

U valu ovakve ljubavi sasvim je očekivano će policijski djelatnici odbiti podnijeti kaznenu prijavu protiv taksista koji prebije dvije djevojke, kazujući da je riječ samo o svađi oko vožnje, a sveučilišni profesor koji prvi uspije dobiti spor u slučaju diskriminacije na osnovi spolne orijentacije morat će, unatoč očekivanoj presudi, dati otkaz i napustiti državu jer formalno zadovoljenje pravde ne znači i praktično.

Sasvim je jasno koliko se jada i prijezira krije u potezima koji koriste podjarmljivanje ljudi za ostvarivanje vlastitih probitaka

Turiste koji dođu na odmor u našu državu morat ćemo pretući, premlatiti, izmlatiti, ubiti boga u njima dok ih učimo hrvatski jebući im mater pedersku, glasno urličući da ne zaborave kako to lijepo zvuči na našem jeziku; kada se, ako se, vrate u svoje države da pričaju o prirodnim ljepotama na koje su naišli, pokazujući bolne ozljede na svojim tijelima kao suvenire koje su donijeli s ljetovanja na Mediteranu kakav je nekad bio.

Teško je svjedočiti hvalospjevu koji se ovih dana pjeva, a još je mučnije vidjeti manifestaciju istog na cesti u obliku ohrabrenih balavaca koje oni stariji od njih, puni životnog iskustva, bodre da nastave pravcem kojim su krenuli. Upravo su to Markićkina djeca, a djeca su uvijek djetinjasta, smiješna i poprilično naivna, tako da ta ista djeca koju se truje vrijednostima za koje se zalaže glava inicijative, a koja cijelu priču izlaže uz blago izvijanje usnica, podignutih i rumenih obraščića kako bi pokazala svoju srdačnost, toplinu i razumijevanje u potpunosti biva otkrivena kada progovore oni kojima šalje svoje poruke i koji se, nažalost, usuglašuju s njom i njoj sličnima te pronalaze opravdanje za sva nedjela koja zdušno čine. Njen je pravi glas zapravo moguće čuti tek kada progovori kroz obitelj koju je polagano gradila ovih šest mjeseci i čija djela materijaliziraju sve ono što je do tada izrekla.

uimeobitelji_4.jpg

Nema mjesta čuđenju nedavnoj produhovljenoj akciji zadarskih srednjoškolaca koji su hrabro, u obranu čovjeka i njegova digniteta, jer tako njihovi duhovni i intelektualni vođe nazivaju svoje zastrašujuće akcije, držali natpis "Trubni ako si protiv pedera"

Sasvim je jasno koliko se jada i prijezira krije u potezima koji koriste podjarmljivanje ljudi za ostvarivanje vlastitih probitaka, no njima to ionako nikada nije bilo važno. Naravno da to neće biti tako rečeno, štoviše bit će važno dodati da su [...]protiv diskriminacije bilo koga, pa naravno i protiv osoba koje odluče živjeti homoseksualnim životnim stilom[...] govoreći u pogrešnim terminima jer ako je bilo što odabir, onda je to svakako odabir na podizanje cijele jedne mašinerije kako bi se u potpunosti nastavilo trovanje i podređivanje onog dijela naših sugrađana zbog kojeg je i osmišljena kampanja jer tako se to kod nas radi - mrzi, mrzi i samo mrzi, ali nemoj to tako nazvati, nego zapakiraj tu mržnju u poseban celofan i hajde, pokušaj ju prodati svim sredstvima koja su ti na raspolaganju - reći će da je to ljubav jer ljubav zvuči lijepo. I tko zna, možda će proći.

Reći će da je to ljubav iz više razloga, a prvi je sadržan u pokušaju da sami sebi olakšaju težinu koju donose njihovi postupci, a kojih na kraju priče moraju biti svjesni. No, navečer ipak treba moći leći u krevet i priznati samome sebi, ako nikome drugom, da su oni ti koji su osobno doprinijeli da se nekome uskrati pravo koje sami uživaju, ali i ne samo to, nego da su oni ti koji pedantno njeguju i ohrabruju sve one koji podižu šake, morat će znati da ni utopljeni u sebi sličnoj masi ipak neće uspjeti pronaći opravdanje koje bi im možda moglo darovati olakšanje, a savjest ne dijelimo ni s kim; to je individualan teret koji sami nosimo. Znajmo da ta ljubav nije ništa drugo do mržnje. Na kraju će im ipak biti jasno, i to zahvaljujući vlastitom potpisu koji su dali kao znak potpore zastrašujućim podjelama nakon kojih dolazi propast kojoj su osigurali da zaživi.

Bez dvojbe, čovjek je ovdje sredstvo. Mučna kampanja kojoj je ovo društvo bio izloženo posljednjih nekoliko mjeseci i još mučniji rezultati te eventualno ostvarivanje njihovih namjera 1. prosinca svakako će značiti poraz demokracije koju se podlo pokušava uništiti pozivajući se na tu nju. Unijeti u temeljni pravni akt države odredbu kojom se podčinjavaju sugrađani s kojima dijelimo svakodnevicu opasan je i nimalo demokratičan čin koji podsjeća na opasna vremena. Od samih početaka osjećaju se namjere i moguće je razotkriti koji su idući potezi nakon instalacije u Ustav bespotrebne definicije teške 47 milijuna kuna koje uopće nisu važne u usporedbi s posljedicama kojima guši. Novac je tako u potpunosti irelevantan u usporedbi s cijenom koju plaćamo čovjekom.

Znajmo da ta ljubav nije ništa drugo do mržnje. Na kraju će im ipak biti jasno, i to zahvaljujući vlastitom potpisu koji su dali kao znak potpore zastrašujućim podjelama nakon kojih dolazi propast kojoj su osigurali da zaživi

Najveća odgovornost svakako leži na onima koji su to obredno žrtvovanje započeli, a oni je dijele s onima koji neće preispitati ono što im je plasirano te će u konačnici odigrati produženu ruku onih čije su namjere opasne za društvo u cjelini. Možda i možemo dodati nešto trulog optimizma ako uočimo historijski da takvi obrasci nemaju snagu živjeti, no imaju mogućnost zaživjeti i u tom kratkom vremenu i prostoru koji im je dan ipak uspijevaju napraviti užase koji ljudima, s kojima dijelimo jučer, danas i sutra, izazivaju mučnine i strahove s kojima nije lako živjeti, ako je uopće moguće.

Uostalom, nije referendumsko pitanje s kojim ćemo se susresti 1. prosinca, i njegov rezultat, vezan samo uz naše sugrađanke i sugrađane koji su eto, uz to što su sestre, braća, majke i očevi, liječnice i liječnici, profesorice i profesori, prodavačice i prodavači, čistačice i čistači, vozačice i vozači, službenice i službenici [...] i sve ostalo što čovjek može biti - lezbijke i pederi, nego uz sve nas koji smo uvijek po najmanje jednom pitanju manjina u odnosu na drugog i druge; stoga, ako ni zbog čega onda zbog čiste sebičnosti valja zaokružiti protiv, jer danas oni, sutra vi, danas ja, sutra ti, a zapravo uvijek mi - ljudi.

uimeobitelji_3.jpg
Ključne riječi: U ime obitelji
<
Vezane vijesti