Foto: PixabayFoto: Pixabay"Vrijeme koje nam je preostalo da spriječimo prelazak Zemljinih točaka preokreta možda se već svelo na nulu, dok je vrijeme za reakciju da postignemo nulte emisije u najboljem slučaju 30 godina. Zato je moguće da smo već izgubili kontrolu nad time hoće li doći do prelaska granice nakon koje nema povratka", ističe skupina znanstvenika u radu objavljenom u časopisu Nature. "Nakon toga unutarnja povratna sprega pogoni sustav u puno toplije stanje neovisno o tome što se događa s ljudskim emisijama," objašnjava za H-Alter Will Steffen, jedan od autora istraživanja.

“Postoji jako velika razlika kada razgovaramo o klimatskim promjenama s pozicije točaka preokreta i one kada ne prepoznajemo realitet točaka nakon kojih nema povratka”, kaže profesor na australskom Nacionalnom sveučilištu u Canberri Will Steffen, jedan od autora novog znanstvenog rada objavljenog u časopisu Nature uoči nove runde klimatskih pregovora koji se održavaju u Madridu do 13. prosinca.

Točke preokreta su ukratko oni trenuci kada neki zemljini procesi ulaze u stanje kada više ne slijede postepeni porast već naglo ubrzaju, izmiču kontroli i predviđanju znanstvenika te općenito ikakvoj mogućnosti ljudskog utjecaja.Ovo istraživanje, objavljeno u jednom od najuglednijih svjetskih znanstvenih časopisa, završava s prilično apokaliptičnim predviđanjima

“Ignoriranje točaka preokreta pretpostavlja da je razina porasta temperature direktno povezana s razinom ljudskih emisija i da, onda kada postignemo stanje nulte emisije, možemo ‘parkirati’ Zemljin sustav na razini porasta temperature koja je određena dominantno ljudskim emisijama.

No, kada pogledamo stvari s pozicije točaka preokreta, jasno je da postoji globalni prag – točka nakon koje nema povratka – nakon koje čovječanstvo gubi kontrolu nad putanjom Zemljinog sustava, a unutarnja povratna sprega unutar sustava ga pogoni u puno toplije stanje neovisno o tome što se događa s ljudskim emisijama,” objasnio je Steffen za H-Alter.

Kada smo sa Steffenom razgovarali prije nešto više od godinu dana, predviđanja su govorila da nam je taj prag u kojem zemlja ulazi u stanje staklenika, udaljen možda tek nekoliko desetljeća. Točke preokreta su ukratko oni trenuci kada neki zemljini procesi ulaze u stanje kada više ne slijede postepeni porast već naglo ubrzaju, izmiču kontroli i predviđanju znanstvenika te općenito ikakvoj mogućnosti ljudskog utjecaja

“Ovo novo istraživanje potvrđuje da se ne može isključiti postojanje globalne kaskade preokreta može postojati, a da su neke od pojedinačnih točaka preokreta već aktivne. Još ne znamo gdje točno može ležati globalni nepovratni prag, no ovaj naš rad potvrđuje analizu rizika koja kaže da bi prag mogao biti udaljen svega nekoliko desetljeća”, kaže Steffen.

Točke koje smo već prešli su gubljenje leda u nekim područjima Antarktike i Grenlanda gdje je situacija već izašla iz zone stabilnosti. Također, osobito su zabrinjavajući procesi gubljenja integriteta biosfere, s čime su povezani brojni procesi poput deforestacije i izumiranja vrsta.

Osim što gubimo osnovicu za život, prelaženje točaka preokreta u biosferi može trigerirati naglo ispuštanje ugljika u atmosferu i smanjenje preostalog budžeta emisija. Kako se ističe u istraživanju, prelaženje granica preokreta u jednom sustavu može povećati rizik prelaženja istih u drugom.

Takve su veze znanstvenici pronašli u 45% mogućih interakacija. Na primjer, gubitak arktičkog leda pojačava regionalno zatopljenje, a zatopljenje Arktika i topljenje Grenlanda pojačavaju dotok vode u Sjeverni Atlantik, što vodi u destabilizaciju zapadnoafričkih monsuna, izazivajući suše u afričkoj regiji Sahel, kao i isušivanje Amazone, ometanje istočnoazijskih monsuna i zatopljenje u Južnom oceanu, što opet ubrzava gubitak leda na Antarktiku."Još ne znamo gdje točno može ležati globalni nepovratni prag, no ovaj naš rad potvrđuje analizu rizika koja kaže da bi prag mogao biti udaljen svega nekoliko desetljeća”, kaže Steffen

“Veze između pojedinačnih točaka preokreta su te koje mogu pokrenuti globalnu kaskadu preokreta, efektivno odvodeći Zemljin sustav izvan dosega ljudske kontrole. S obzirom da je polovica mogućih interakcija među točkama preokreta stvarna, rizik od takve kaskade je također realna opasnost”, ističe Steffen.

Autori ovog rada, između ostalih i Timothy Lenton, ravnatelj Instituta za globalne sustave na britanskom sveučilištu Exeter, i Johan Rockström, ravnatelj Instituta za istraživanje klimatskih utjecaja u njemačkom Potsdamu, jedinu nadu vide u političkoj i ekonomskoj akciji vezanoj za emisije, a ta akcija uključuje ispunjavanje cilja iz Pariškog sporazuma, zaustavljanje porasta temperature na 1,5 C.

“To znači da emisije moraju biti 50% manje do 2030., a da nultu stopu emisija moramo postići do 2040. ili 2045. Svaka godina u kojoj emisije rastu znači da postaje mnogo teže stabilizirati temperature na 1,5C. Praktično, ako ne dosegnemo vrhunac emisija do 2050., nemamo apsolutno nikakve šanse da dosegnemo cilj od 1,5C”, kaže Steffen.

Izvor: IPCC, Nature. Izvor: IPCC, Nature.

Ovo istraživanje, objavljeno u jednom od najuglednijih svjetskih znanstvenih časopisa, završava s prilično apokaliptičnim predviđanjima.Osim što gubimo osnovicu za život, prelaženje točaka preokreta u biosferi može trigerirati naglo ispuštanje ugljika u atmosferu i smanjenje preostalog budžeta emisija. Kako se ističe u istraživanju, prelaženje granica preokreta u jednom sustavu može povećati rizik prelaženja istih u drugom

“Vrijeme koje nam je preostalo da spriječimo preokretanje možda se već svelo na nulu, dok je vrijeme za reakciju da postignemo nulte emisije u najboljem slučaju 30 godina. Zato je moguće da smo već izgubili kontrolu nad time hoće li doći do točke nakon koje nema povratka”, istaknuli su znanstvenici koji navode da je, ako se postojanje točaka preokreta ne može isključiti, riječ o "egzistencijalnoj prijetnji civilizaciji" i da nam "nikakva ekonomska cost-benefit analiza neće pomoći."

"Teško je reći kako bi takav apokaliptični svijet izgledao. Ali taj svijet bi bio barem 4 do 5 C topliji od predindustrijske ere, s velikim porastom u broju i intenzitetu ekstremnih vremenskih događaja dok se događaju velike promjene u klimatskim zonama. To bi sigurno imalo jako velik utjecaj na to gdje ljudi mogu uzgajati hranu. Procjene o tome koliko bi čovječanstva ‘staklenik Zemlja' mogla podržavati variraju, od onog broja kakav danas imamo, ali s nižim standardom života, do toliko nisko kao što je jedna milijarda, od današnjih 7,6 milijardi", opisuje Steffen.Točke koje smo već prešli su gubljenje leda u nekim područjima Antarktike i Grenlanda gdje je situacija već izašla iz zone stabilnosti.

No, kada razgovaramo o točkama preokreta nadu pruža društveni preokret do kojeg je također došlo u zadnjih godinu dana.

Pitanje klimatskih promjena napokon je ušlo u mainstream raspravu, a razgovarati o boli za gubitkom prirodnog svijeta, amazonske prašume ili koala, izišlo iz uskog aktivističkog kruga. Ono što znanstveni podaci nisu mogli postići desetljećima, mogu li postići emocije?

“Vrlo su obećavajući učenički štrajkovi, pokreti poput Extinction Rebellion i ostali pokazuju da možda jesmo sve bliže toj društvenoj točki preokreta koja bi mogla voditi do hitne i učinkovite klimatske akcije. Nitko sa sigurnošću ne može reći je li to istina, ali barem nam daje nadu da čovječanstvo počinje razumijevati rizike i da ima sve manje tolerancije za neučinkovitost naših političkih vođa”, zaključuje Steffen.

 

aem_copy81107.jpg
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
<
Vezane vijesti