Hrvatska do 2020. godine treba sagraditi jednu nuklearnu elektranu snage 1000 megawata i jednu termoelektranu na ugljen snage 600 megawata kako bi uz postojeće elektrane i one koje su u fazi gradnje zajedno s obnovljivim izvorima energije zadovoljila potrebu za električnom energijom. Zaključak je to dokumenta Strategija i nadogradnja strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske čiju je izradu naručilo Ministarstvo gospodarstva. Strategiju je jučer u Zagrebu predstavio potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec koji je rekao da se u sljedećih 10 godina u energetski sektor planira investirati oko 10 milijardi eura. Strategiju energetskog razvoja izradili su stručnjaci EKONNERG-a, Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, Ekonomskog instituta te AF Group iz Švedske i IPA-e iz V. Britanije. U dokumentu su prezentirana tri scenarija buduće proizvodnje električne energije - plavi, zeleni i bijeli. Zeleni i bijeli scenarij predviđaju gradnju nuklearne elektrane, dok plavi scenarij predviđa gradnju dviju termoelektrana na ugljen i jedne termoelektrane na plin. Polančec je u izlaganju ustvrdio da gradnja nuklearke i termoelektrane na ugljen ne smije biti bauk. Nadalje je naglasio kako je cijena energije iz nuklearke daleko jeftinija od one iz termoelektrana ili iz obnovljivih izvora energije. Iako je svojim nastupom odavao dojam da se slaže sa stavom stručnjaka o potrebi gradnje nuklearke, ipak podržava stav HDZ-a i premijera Sanadera koji su se izjasnili protiv njezine gradnje. Potpuno podržavam stav stranke oko ovog pitanja, rekao je novinarima nakon prezentacije potpredsjednik Vlade. Polančec očekuje da će u siječnju Vlada usvojiti Strategiju i odlučiti je li nuklearka potrebna ili ne. Zatim dokument odlazi u Sabor. Polančec očekuje da će gradnju energetskih objekata financirati privatni kapital, ali ne isključuje da će dijelom biti uključen HEP i Plinacro. Preispitivanje projekta Družba Adria Među projektima u plinskom sustavu Polančec ističe povezivanje s mađarskim plinskim sustavom preko Donjeg Miholjca, ubrzanje aktivnosti za gradnju LNG terminala, mogućnost priključka na novi pravac na jadransko-jonskoj trasi i time mogućnost dobave plina i iz Kaspijske regije, gradnjom dvaju novih skladišta plina (Okoli 2 i Beničanci). U naftnom sektoru izdvaja potrebu što skorije modernizacije rafinerija, projekt PEOP (naftovod koji bi omogućio transport nafte iz Kaspijske regije preko Rumunjske, Srbije, Hrvatske do Italije), te preispitivanje projekta Družba Adria.

