U sklopu traganja za suvremenom queer/gej književnosti unutar hrvatske književnosti već u početku sam primoran nabrajati razloge zašto je ona stigmatizirana ili zašto je kroz povijest nije bilo. Razloge treba tražiti u programu nacionalne politike, koja kao aparat moći uvjetuje sve ostale diskurse, pa tako i književni.

Krenuvši od činjenice kako je queer diskurs već dvadesetak godina sastavni dio akademskog diskursa, postavljaju se pitanja postoji li nešto što bi se moglo nazvati hrvatskom gej/queer književnošću, tj. postoje li potencijalni kanoni, specificirana književna kritika ili specifični ideologemi te književnosti. Je li nužno da autor/ica takvih djela bude gej, lezbijka ili queer osoba da bi se i samo djelo moglo okarakterizirati kao takvo?

Tijekom druge polovice 20. stoljeća, a u manjem omjeru današnjih dana, može se reći kako je naspram seksualnih manjina politika neprijateljska, da promiče zakon šutnje ili kažnjavanja

U narednim retcima pokušat ću ukazati na pokušaje stvaranja i percepciju hrvatske queer/gej književnosti. Već u početku zaključujem kako se o sistematičnom pregledu ili o unificiranoj poetici trenutno ne može govoriti, možda tek o počecima i pokušajima, no istovremeno smatram izuzetno vrijednim da za analizu gej/queer djela mogu poslužiti primjeri iz suvremene hrvatske knjževnosti (primjerice roman Berlinski ručnik Dražena Ilinčića, pripovijetke Poqueerene priče u izdanju Queer Zagreba, roman Na mom Ikea kauču Luke Marića, zbirka priča Destruktivne kritike i druge pederske priče Gordana Duhačeka ...). U nedostatku domaće literature, kod opisivanja onoga što bi se nazvalo queer/gej književnost, primoran sam posegnuti za inozemnom teorijom i sociologijom književnosti. Donald Hall u svojoj knjizi Queer theories pod queer djelima smatra ona u kojima se zrcali mogućnost promjene i nadilaženja ili uništavanja binarnih obrazaca (npr. heteroseksualno - homoseksualno); u queer iščitavanju u djelu se trebaju naći pripovjedači, likovi ili situacije koji se povode za razbijanjem (hetero)normativnih obrazaca. Na temelju likova u queer djelu podriva se stabilan seksualni identitet, a koji se ne tumači isključivo kroz polove heteroseksualnosti i homoseksualnosti i normativne institucije braka, reprodukcije i sl. To ujedno ne podrazumijeva da se pritom treba separirati seksualni identitet od ostalih - rodni, rasni, klasni i sl., već se na seksualni gleda kao na primarno polazište za razumijevanje queer likova, njihovih interakcija i stvaranje značenja, uz nužan pokušaj subverzije spomenutih normativnih kategorija.

queer_as_by_kaie13.jpg

Ni queer književnost nije ostala imuna na kapitalistički konzumerizam. Vidljivo je kako je početno zamišljen queer, koji se suprotstavlja bilo kakvoj unificiranosti ili zakonitosti, poprimio neka nova obilježja - postao je pomodan, poželjan i kul

U sklopu traganja za suvremenom queer/gej književnosti unutar hrvatske književnosti već u početku sam primoran, umjesto bezbrižnog opisa, nabrajati razloge zašto je ona stigmatizirana ili zašto je kroz povijest nije bilo. Razloge zašto u hrvatskoj književnosti još uvijek nema afirmiranog gej ili queer književnog diskursa treba tražiti u programu nacionalne politike, koja kao aparat moći uvjetuje sve ostale diskurse, pa tako i književni. Tijekom druge polovice 20. stoljeća, a u manjem omjeru današnjih dana, može se reći kako je naspram seksualnih manjina politika neprijateljska, da promiče zakon šutnje ili kažnjavanja. Tu tezu potkrepljuje Dean Vuletić koji, analizirajući hrvatsku historiografiju od Drugoga svjetskoga rata do 2000. godine, zaključuje kako homoseksualnost u Hrvatskoj skrivaju povijesna homofobija i homofobična historiografija. Ono što uvjetuje nevidljivost gejeva i lezbijki u akademskom diskursu, jesu ideološki pritisci koji su se tijekom spomenutog perioda hrvatske povijesti istakli u obliku rimokatolicizma, fašizma, marksizma, nacionalizma i patrijarhata. Devedesetih godina vide se neki pomaci u povećanoj vidljivosti seksualnih manjina u Hrvatskoj, no to je u krajnosti onemogućivala vladajuća politika Franje Tuđmana koji je smatrao, kako donosi Vuletić, da je s humanističkog gledišta bolje omogućiti homoseksualnosti da bude što nezamjetljivija. Nakon Tuđmanove smrti i poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima situacija za seksualne manjine se promijenila, na što ukazaju i sve češći javni istupi gejeva i lezbijki u javni diskurs, no to je i dalje proces na kojemu se ustraje.

Ono što uvjetuje nevidljivost gejeva i lezbijki u akademskom diskursu, jesu ideološki pritisci koji su se tijekom novije hrvatske povijesti istakli u obliku rimokatolicizma, fašizma, marksizma, nacionalizma i patrijarhata

Paralelno uz zakon šutnje, koji se njeguje kao sastavni dio homofobnog aparata naspram stvaralaštva seksualnih manjina u Hrvatskoj, nizom suvremenih autora / autorica ukazao sam kako se za suvremenu queer/gej književnost ipak može reći da je prisutna u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina. Problem je što joj se prilazi sa senzacionalističkim prizvukom. Tome svjedoči i novinski članci natpisa poput gay literatura šokira Hrvatsku, rađanje novog trenda - gay književnosti, homoseksualistika, (...) koji preuzimaju posao onoga čime bi se trebale baviti književna teorija i kritika, kojih su zadaci primjerice sustavnije žanrovske i stilističke analize. Činjenica senzacionalističkog prizvuka ukazuje kako ni queer književnost nije ostala imuna na kapitalistički konzumerizam, koji je i u njoj uvidio zanimljiv proizvod. Takvim pristupom vidljivo je kako je početno zamišljen queer, koji se suprotstavlja bilo kakvoj unificiranosti ili zakonitosti, poprimio neka nova obilježja - postao je pomodan, poželjan i kul. Samim time nije načudo da se prvo djelo gej tematike u Hrvatskoj, koje potpisuje Dražen Ilinčić, najavljuje kao prvi hrvatski gej roman; što jest opravdano tržištem, no ne i književnom strukom. No, valja uočiti kako nije samo u queer proizvodima dobra zarada, već je to uhodana praksa koja se tiče cjelokupne književne produkcije današnjih dana, bila ona queer ili ne. Problem takvog načina jest socijalna neosviještenost po pitanju seksualnih manjina - dok one teže za senzibilizacijom većinskog društva, popularna kultura o njima gradi potpunu drugačija sliku, čega su rezultat pozitivne, ali prvenstveno negativne posljedice. Queer se uspio interpolirati u popularnu kulturu, dok se prikazuje poput uniformiranog i generaliziranog seksualnog identiteta koji je zabavan, zanimljiv, poželjan, koji se svodi u polje prepoznatljivih obrazaca - pozitivne konotacije koje nailaze na odobravanje od strane širokih masa. S druge pak strane to je plodno tlo za nastajanje novih predrasuda - negativne konotacije još uvijek prisutnog tradicionalizma. Seksualne manjine često su u popularnoj kulturi prikazane kao arhetipske figure - gejevi s rodnim izvedbama žene i lezbijke s rodnim izvedbama muškarca te se na temelju toga stvaraju predrasude kako su svi gejevi isti i kako su sve lezbijke iste. Na taj se način većina gejeva prikazuje kroz svjetonazor urbane chick-lit heteroseksualne žene - koja voli odjeću, voli kupovati, voli se družiti sa svojim prijateljicma i sl., a lezbijke kroz konstruirani svjetonazor heteroseksualnih muškaraca. Ako se te osobe samoidentificiraju kao takve to je legitimno, no ako se one tako tumače kroz binarnu strukturu heteroseksualnosti koja se shvaća kao prisilno naturalizirana, dobiva se drugačija slika. Kako god bilo, teško da se može govoriti o queeru kako je on prvotno zamišljen, jer se samim spominjanjem mainstreama govori o afirmaciji, a kojoj je bliži diskurs gejeva i lezbijki, nego li je to queer.
Da bi se formirao službeni kanon ili rekonstruirao već postojeći, književnost najprije treba proći kroz prizmu politike koja uvjetuje sva ostala područja djelovanja. U ovom slučaju, književnost je potpomognuta aktivizmom, kojega je cilj nagnati nove generacije da prionu peru i da time suzbiju homofobnu percepciju seksualnih manjina u javnosti. Na autorima i autoricama je da se konsolidiraju i stvore svoje pismo, koje će svjedočiti o njihovom iskustvu, a na književnoj kritici je da obnovi instumentarij i da dozvoli gej, lezbijskoj i queer književnoj produkciji da uđe u akademske krugove književnosti.

queer.jpg
Ključne riječi: queer
<
Vezane vijesti