Dihotomija nije nigdje tako nametljiva kao u pravu, jer pravo je točno između dviju suprotstavljenih želja. Između onog što želiš i onog što možeš dobiti.
Zakon stoji između zakonodavca i zakonoprimca kao uzus, ali da bi društvom vladao Zakon, a ne Volja, društvo mora politički dorasti do afirmacije zakona u moralu. Moralno društvo je moguće samo u pravnoj državi i ona je preduvjet moralu. Ako društvo nije doraslo do vladavine prava, onda društvom vlada Volja, manifestirana u diskrecijskom pravu. Što ima više zakona, to je slabija vladavina zakona i snažnija vladavina diskrecijskog prava.
Zakoni, da bi funkcionirali, da bi ih se ljudi pridržavali, moraju biti razumljivi, pravilno napisani, logični i ljudima poznati. Za zakone treba jezičnoga znanja, dakle opet te proklete lingvistike. Za zakone treba logike.
Što je više zakona, što su zakoni kompliciraniji, teže ih se pridržavati kako za zakonoprimce tako i za zakonodavce, a kako život mora teći, arbitrarnost državnih službenika nadvlada zakon i eto ti diskrecijskog prava.