Ukoliko dođe do održavanja najavljenih referenduma, glasovati će se o promjeni izbornog sustava i mogućem otkazivanju jednog međunarodnog ugovora.Hoće li Hrvatska i svi njezini žitelji i ovaj puta, neposredno, progutati još dva "referenduma"?
Građanska inicijativa Istina o Istanbulskoj pozvala je građane da im od 13. do 27. svibnja pomognu u prikupljanju oko 400 000 potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma. Referendum će pokušati raspisati jer, kako kažu, Istanbulska konvencija promiče rodnu teoriju te zbunjujuće i pogubno utječe na hrvatsko društvo.
Napravljena kao krovni dokument o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obitelji, ova Konvencija Vijeća Europe izglasana je 13. travnja ove godine sa 110 glasova 'za' zastupnika Hrvatskog sabora. Oko nje već mjesecima vladaju žustre rasprave, tribine, prosvjedi i savjetovanja. Vođe konzervativne revolucije proglasile su je čavlom koji će zakucati lijes hrvatske demokracije, kulture i religije.
Oporba i civilno društvo pozivale su na njezinu što bržu ratifikaciju nazivajući taj čin civilizacijskim dosegom. Kampanja je bila prljava, prožeta nizom huškačkih objava, lažnih i neprovjerenih informacija, nedovoljno educiranih govornika i teza koje su duboko sezale u senzacionalizam i pseudoznanost s ciljem plašenja građana.Civilno društvo i udruge koje su blisko povezane s temom obiteljskog nasilja spremno će reagirati na navedene referendume, ističe nam aktivistkinja Sanja Sarnavka
Sve to dovelo je do situacije da se izglasavanje ovog važnog dokumenta prometnulo u osobni obračun Andreja Plenkovića s radikalnim krilom HDZ-a i mjerenjem njegove političke snage na čelu najjače stranke u državi. Glavna tema Konvencije, zlostavljane žene, potpuno su nestale iz priče i njezina bit u hrvatskoj javnosti nepovratno je izgubljena.
Kako su si vođe konzervativne revolucije zadale novi cilj i borbu protiv Istanbulske Konvecije pretvorili u borbu protiv transrodnih osoba i nepostojeće rodne ideologije s već dobro poznatim zamjenicama Roditelj 1 i Roditelj 2, opcija odustajanja, za njih, jednostavno nije postojala. Nakon izglasavanja Konvencije koordinatorica inicijative Kristina Pavlović, dobro poznata u konzervativnim krugovima od vremena borbe protiv zdravstvenog odgoja i sestra kontroverznog političara HRAST-a Ladislava Iličića, najavila je održavanje novog refereduma.
Do danas im se javilo preko 6000 volontera iz cijele Hrvatske, a u uspjeh inicijative, kako kaže, ni malo ne sumnjaju. Za sve one koji im tvrde kako njihovo referendumsko pitanje neće biti ustavno, Pavlović za primjer navodi Brexit i kaže kako je otkazivanje konvencije predviđeno i u njoj samoj – točnije članku 80.
Profesor ustavnog prava Đorđe Gardašević s Pravnog fakulteta u Zagrebu iznio nam je svoje viđenje stvari te pojasnio što će se zaista dogoditi ako referendumsko pitanje vezano za otkazivanje Istanbulske Konvecije dođe pred Ustavni sud. Gardašević: "Što se tiče nacionalnih manjina, to je definitivno najteži zadatak koji se postavlja pred organizatore referenduma. Osobito ovdje treba pričekati konkretne prijedloge, ali već sada mogu reći da je jedna – naglašavam, samo jedna – od ključnih tema ovdje pitanje nacionalne ravnopravnosti iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske"
"Ako to referendumsko pitanje dođe pred Ustavni sud, u odlučivanju o načinima otkazivanja Istanbulske konvencije taj će se Sud morati referirati na svoje ranije odluke, konkretno one dvije iz 2015. godine, u kojima je rješavao pitanje ustavnosti referenduma o outsourcingu i monetizaciji autocesta. U tim odlukama Sud je protumačio da u pojedinim ustavnim situacijama postoje isključive ovlasti predstavničkih tijela, odnosno Sabora ili Vlade. Dodatno, Zakon o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora propisuje da se u slučaju otkazivanja međunarodnog ugovora od strane Republike Hrvatske na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona koje vrijede za sklapanje međunarodnih ugovora.
A u odredbama koje se odnose na sklapanje međunarodnih ugovora opet je postupanje izričito određeno na način da odluke o tome donose Predsjednik Republike Hrvatske, odnosno Vlada Republike Hrvatske. Stoga bi proizlazilo da eventualno prikupljanje potpisa za predloženo referendumsko pitanje može imati samo određeni politički utjecaj na daljnje postupanje Predsjednice Republike Hrvatske ili Vlade Republike Hrvatske, ali ne i izravan pravni učinak na samo otkazivanje Konvencije", objašnjava Gardašević.
Na spominjanje Brexita kao relevantnog argumenta za uspjeh referenduma odgovara: "Što se tiče primjera Brexita, želim podsjetiti na dvije bitne činjenice. Prvo, taj je referendum bio samo savjetodavnog karaktera i nije imao izravan pravni učinak na izlazak Velike Britanije iz EU. Sasvim je druga stvar što je britanska vlada sama odlučila postupiti po rezultatima toga referenduma. Striktno pravno, ona to nije morala. I drugo, referendum o Brexitu bio je organiziran temeljem britanskog zakonodavstva. U Republici Hrvatskoj – čini mi se vrlo logično – vrijedi hrvatski Ustav i hrvatsko zakonodavstvo. Konačno, Istanbulska konvencija zaista predviđa mogućnost otkazivanja od strane države članice, ali rješenje pitanja o tome tko odlučuje o otkazivanju prepušta nacionalnom ustavu i zakonodavstvu. I tu se, prema mojem mišljenju, vraćamo na ono što sam već rekao".
Prema svemu sudeći, bit će zanimljivo pogledati odluku Ustavnog suda , ne samo po pitanju Istanbulske konvencije već i po pitanju novog referenduma kojega za isti period ( 13. – 27.5.) organizira inicijativa Narod odlučuje, a tiče se promjene hrvatskog izbornog sustava.
Organizatori inicijative napominju kako u Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu (Ustav RH, čalanak 1). Katolički aktivisti i braniteljske udruge napominju kako je okidač za pokretanje ove inicijative bila neviđena bahatost zastupnika u Hrvatskom saboru koji su, po njihovih navodima, glasovali za ratifikaciju Istanbulske konvencije, ali zapravo protiv većine birača koja ih je na to mjesto i dovela.Dok žrtva Parklandskog masakra, devetnaestogodišnja Emma Gonzalez, predvodi najveće prosvjede u američkoj povijesti i ispred Bijele kuće javno proziva američke senatore zbog loših zakona, obrazovnog sustava i korupcije u Hrvatskoj se znanjem manipulira, politički trguje i usputno ga se degradira pod okriljem demokracije
Smatraju kako hrvatski izborni sustav treba biti pravedniji, a u svojim zahtjevima za promjenom navode: tri preferencijska glasa bez praga, čime će se povećati sloboda o odlučivanju o saborskim predstavnicima, potom će se uvođenjem dopisnog i elektroničkog glasovanja povećati sudjelovanje birača na izborima, a zalažu se i za to da predstavnici nacionalnih manjina nemaju mogućnosti odlučivati o Vladi niti o proračunu Republike Hrvatske.
Gardašević daje svoj osvrt i na prijedloge ove incijative: "Što se tiče preferencijskih glasova, ta mogućnost kod nas već postoji. Moguće uvođenje većeg broja takvih glasova samo po sebi nije isključeno, ali je pritom potrebno uočiti nekoliko važnih stvari. Naime, političke stranke su u RH ustavna kategorija, a Ustav propisuje da je osnivanje stranaka slobodno te da njihovo ustrojstvo mora biti sukladno temeljnim demokratskim ustavnim načelima. Iz toga jasno proizlazi da same stranke moraju imati određenu slobodu u odlučivanju o tome kako će obavljati svoje poslove, uključujući, naravno, i odluke o tome koga žele kandidirati na izborima".
"Treba naglasiti i to da birači koji eventualno nisu zadovoljni nekim političkim strankama i sami imaju mogućnost osnovati vlastite stranke te u tom smislu sami neposredno utjecati na kreiranje vlastitih izbornih lista. Striktno ustavnopravno gledano, mislim da je ta konkretna mogućnost manje restriktivna za slobodu stranačkog udruživanja od one koja smjera izravnom utjecaju birača na izbor konkretnih kandidata putem preferencijskog glasanja. Pitanje dopisnog i elektroničkog glasanja je vrlo interesantno, ali, naravno, podrazumijeva potrebu da se barem predvide i opišu konkretni načini izvedbe te sasvim jasno otklone tehničke opasnosti zlouporabe", dodaje Gardašević.
Mnogo kontroverzi izazvao je prijedlog inicijative da se predstavnicima manjima onemogući odlučivanje o Vladi i proračunu Republike Hrvatske pa nas je zanimao i komentar na cjelokupnu tezu s ustavno-pravnog gledišta.
"Što se tiče nacionalnih manjina, to je definitivno najteži zadatak koji se postavlja pred organizatore referenduma. Osobito ovdje treba pričekati konkretne prijedloge, ali već sada mogu reći da je jedna – naglašavam, samo jedna – od ključnih tema ovdje pitanje nacionalne ravnopravnosti iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske. Pravilna regulacija izbornog prava mora polaziti od toga da se njome osigurava ravnopravnost, što vrijedi kako za većinu, tako i za manjine. S druge strane, posebno pravo izbora pripadnika nacionalnih manjina jest ustavna kategorija i zaštićena je ustavnim kriterijima, Jedan od tih kriterija jest da svaka naknadna izmjena u tom području mora biti i valjano obrazložena te razmjerna potrebama nove regulacije. Konačno, treba znati i to da je rješenje koje imamo sada na snazi već vrlo dugi niz godina te da ga je, štoviše, Ustavni sud prihvatio kao ustavnopravno dopušteno", objašnjava Gardašević.
Naglašava i kako je Ustavni sud u Odluci od 12. kolovoza 2014. godine, a u kojoj je ocjenjivao ustavnost referenduma o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, jasno naveo kako svaki budući zahtjev za raspisivanje referenduma koji Hrvatskom saboru bude podnesen slijedom građanske inicijative mora sadržavati detaljan prikaz činjenica i okolnosti koje su bile povod za referendumsko pitanje u predloženom sadržaju te dostatno i relevantno obrazloženje razloga zbog kojih se traži raspisivanje referenduma.
"Ustavni sud je ujedno naveo da organizacijski odbori takva obrazloženja moraju dostaviti najkasnije do trenutka u kojem bi Sabor eventualno odlučio obratiti se Sudu sa zahtjevom da taj Sud provjeri mora li se referendum zaista i raspisati. Riječ je, dakle, o vrlo preciznom pravnom zahtjevu koji se postavlja pred organizacijske odbore i tu nije dovoljno objaviti nešto ad hoc i parcijalno na web stranicama, na facebook-u i tome slično. Mislim da bi bilo prikladno da organizacijski odbori takva svoja obrazloženja dostave javnosti i nadležnim tijelima što ranije, a svakako prije nego što se krene u prikupljanje potpisa birača. Birači, naime, imaju pravo na punu informaciju o tome za što ih se poziva da daju svoj potpis", zaključuje Gardašević.
Do danas im se javilo preko 6000 volontera iz cijele Hrvatske, a u uspjeh inicijative, kako kaže, ni malo ne sumnjaju. Za sve one koji im tvrde kako njihovo referendumsko pitanje neće biti ustavno, Pavlović za primjer navodi Brexit
Svibanj će u Hrvatskoj zasigurno biti "mjesec demokracije" i neposrednog odlučivanja građana, prepucavanja oporbe i vladajućih te bujice konzervativnog aktivizma i medijskih napisa koji će odmicati sliku s nekih bitnijih političkih pitanja. Civilno društvo i udruge koje su blisko povezane s temom obiteljskog nasilja spremno će reagirati na navedene referendume, ističe nam aktivistkinja Sanja Sarnavka.
"Nažalost, uz vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj kakav jest, uz populaciju u kojoj gotovo polovina stanovništva ne pročita niti jednu knjigu godišnje, moguće je da fundamentalistički manipulatori čak i poluče neki uspjeh. Ipak, ne vjerujem da bi im referendumi mogli proći. Reagirat ćemo, kad njihove akcije krenu, svakako", kaže Sarnavka.
Ako fenomen "cvjetanja demokracije" i upotrebe referenduma u Hrvatskoj pokušamo usporediti s trenutnim političkim stanjem i praksama u svijetu, jedino što možemo je stati i zamisliti se. Dok se u Americi trenutno rađa jedan od najvećih aktivističkih projekata ikada u kojem sudjeluju djeca od 14 do 19 godina te već tjednima predvode milijunske marševe za život bez nasilja, sigurnije i bolje obrazovanje u Hrvatskoj se raspisuju referendumi protiv "rodne ideologije".
Dok žrtva Parklandskog masakra, devetnaestogodišnja Emma Gonzalez, predvodi najveće prosvjede u američkoj povijesti i ispred Bijele kuće javno proziva američke senatore zbog loših zakona, obrazovnog sustava i korupcije u Hrvatskoj se znanjem manipulira, politički trguje i usputno ga se degradira pod okriljem demokracije.
Dok se u Kanadi krovna liječnička organizacija priključila prosvjedu za smanjivanje svojih plaća kako bi njihove medicinske sestre imale pošteniju satnicu i bolje radne uvjete, u Hrvatskoj se organiziraju referendumi čiji će glavni cilj, smanjivanje nečijih prava, biti vješto umotan u ukrasni papir neposrednog odlučivanja orkestriran od jedne interesne skupine.
Hoće li Hrvatska i svi njezini žitelji i ovaj puta, neposredno, progutati još dva "referenduma"?
