Fašizam je kukavička stvar, u prirodi fašizma je da napada najslabije (Jasna Babić)
Ljudi pod utjecajem fašizma postaju kukavice samo zato jer im fašizam daje legitimaciju da nasrnu na najslabije, a latentna kukavica čuči u svima nama. Kapitalizmom ljudi marginaliziraju najslabije jer glorificiraju sposobnost. Kad se broj marginaliziranih poveća, marginalizirani se okrenu protiv sistema.Svi smo malograđani kad zapnemo u nekom protuslovlju. Malograđanin je stanje spoznaje, a ne socijalno ili materijalno stanje
Pogledi na svijet se razmjenjuju među ljudima kao igrače karte i postaju uvjerenja, a svako vjerovanje, čovjeka reducira na vjernika. Život nastoji demantirati svoje vjernike i pod stare se dane čovjek otrijezni i rezerviran prema riječima postane skeptik, ali ako tvrdoglava ličnost ustraje na uvjerenju, van svake sumnje i stvarnosti unatoč, ona postaje mistik koji može sazrjeti u fanatika,ako je samo dovoljno motiviran.
Mistici nose svoje rečenice, kao relikvije kuda god dođu i upuhuju Zeitgeist u balone raznih misaonih sistema. Upuhuju duh vremena u opne raznih doktrina i tako su, na primjer, napuhali kabalu u srednjovjekovnom judaizmu.
U svako se uvjerenje može vjerovati religiozno ili sumnjičavo, a mistik, to je "usijana glava" koja živi u vremenu u kojem živi i živi svoje vrijeme osjećajući ga na svoj način i svako uvjerenje u koje vjeruje uzvisi u religiju, a svaku religiju egzaltira u mistiku jer svaka misao kad prođe kroz tu glavu se pregrije i eto ti "usijane glave".
Manihejci, bogumili, Valdenzi, katari, patareni, dolčinovci, begini napuhali su mistične balone hereze u kršćanstvu srednjeg vijeka. Moderni mistici napuhali su boljševizam u socijalizmu, fašizam u kapitalizmu, i ISIS u Islamu. Fašizam je mistični balon kapitalizma, a boljševizam i nacizam, mistični su i protuslovni baloni socijalizma. Vjerovati u riječi, simbole i zastave kao da su stvari veće od svog značenja, jest pretvoriti riječi, simbole i zastave u doživljaje jače nego što bi hladna glava bila sposobna doživjeti.
Vjerovati u kapitalizam kao religiju, braniti ga kao svetinju, znači kovati klasni savez sa krupnim kapitalom. Uspostavi li se takav savez između krupnog kapitala i malograđanskog sloja nastati će brak čije dijete je fašizam.U svako se uvjerenje može vjerovati religiozno ili sumnjičavo, a mistik, to je "usijana glava" koja živi u vremenu u kojem živi i živi svoje vrijeme osjećajući ga na svoj način i svako uvjerenje u koje vjeruje uzvisi u religiju, a svaku religiju egzaltira u mistiku
Malograđanin je dominantno iracionalan jer ga je takvim učinio krupni kapital njegujući fetišistički, iracionalan, potrošački odnos prema stvarnosti. Malograđaninu se u blizini novca usije glava i on kad bilo čiji kapital postane ugrožen, brani taj kapital svim sredstvima, iako to nije njegov kapital. Najtužnije od svega je što se najlakše instrumentaliziraju upravo pripadnici srednjeg sloja jer upravo oni najviše vjeruju riječima. A oni su najbrojniji.
Pripadnik "srednjeg sloja" je čovjek u tranziciji iz nižeg u viši životni standard i zato je njegova ekonomska stvarnost nestabilna. Materijalno nesiguran, on ne može imati svoju ideologiju već vjeruje svima i prihvaća spremno svaku ideologiju koja mu se spusti od višeg sloja, te ju pretvori u modu.
Zašto?
Zato što je malograđanin posebna vrsta čovjeka u naročitom stanju. Svi smo malograđani kad zapnemo u nekom protuslovlju. Malograđanin je stanje spoznaje, a ne socijalno ili materijalno stanje. Malograđanin je stanje mišljenja, način mišljenja, tj. način govorenja. Malograđanin, kada počne misliti o bilo čem apstraktnom, podijeli to na tezu i antitezu i ostavi tako podijeljeno.
Malograđanin će reći da je Jugoslavija bila umjetna tvorevina i zato je morala propasti, a Hrvatska nije umjetna već nacionalna tvorevina pa mora opstati. I kada malograđaninu drugi malograđanin kaže da je i Velika Britanija umjetna tvorevina, a opstala je, malograđanin će zastati u tom protuslovlju i neće ga znati pomiriti. A pomirenje tog protuslovlja bi bilo da nam se razne Jugoslavije sporadično događaju i preko njih Južni slaveni udišu i izdišu vlastitu političku povijest.Malograđanin je dominantno iracionalan jer ga je takvim učinio krupni kapital njegujući fetišistički, iracionalan, potrošački odnos prema stvarnosti
Malograđanin vjeruje riječima jer ne može vjerovati rečenicama. A rečenice su živo kretanje riječi, a time i misli, a ne vjeruje rečenicama jer nije naučio govoriti, pa time niti misliti.
A kada malograđanin, u ratu, osviješten eksplozijom materije prestane vjerovati riječima, on s radničkom klasom ulazi u klasni savez iz kojeg se rađa diktatura proletarijata, antiteza fašizmu. Potom, ako povjeruje u floskulu o jednakosti među ljudima kao u religiju, ne treba mnogo mozgovnog usijanja da malograđanin u religiju socijalizma upuše boljševičku herezu. Zato on prihvaća tuđe ideologije, jer prihvaća gotova rješenja i generalizacije koje što su isključivije njemu su draže, jer malograđanin voli crno-bijeli svijet. Nijanse ga samo zbunjuju i ljute.
Kada je misaona elektrika filozofije devetnaestog stoljeća uletjela u dvadeseto, usijala je glave poput žarulja, boljševičke i nacističke podjednako. Ali postoji razlika između nacizma i boljševizma, a ta je da je nacizam zloupotrebljavao prirodu i čovjeka jer je biološke činjenice eugenički podvlačio pod političke ciljeve, a boljševici nisu svoje razloge podupirali biološkim argumentima, već su se držali društvenih odnosa, podvlačili interese jednih pod interese drugih, te tako zgriješili samo protiv čovjeka, ne i protiv prirode.
