Hrvatska, međutim, većinu takvoga otpada još uvijek baca, zbog čega nam prijeti plaćanje višemilijunskih kazni određenih Europskom direktivom o otpadu.
Većina će ove životinje radije zaobići, ali u plasteniku Komunalnog trgovačkog društva Gunja d.o.o. obavljaju vrlo koristan posao. Kalifornijske gliste ovdje iz stajnjaka proizvode glisnjak, kako se naziva humus koji nastaje njihovim radom, organsko gnojivo visoke kvalitete. Komunalno poduzeće male općine u Vukovarsko-srijemskoj županiji na granici s Bosnom još je 2008. godine došlo na ideju upošljavanja glista kao metode zbrinjavanja biootpada. Projekt su zamislili u dvije faze. Prva faza koja je u tijeku je proizvodnja humusa glisnjaka iz stajnjaka. Druga faza, proizvodnja iz biootpada koji se prikupi u kućanstvima, trebala bi biti ostvarena kroz novu tvrtku koju će Općina Gunja osnovati sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Staklenik s glistama
"Gunja je područje ispodprosječnog životnog standarda u odnosu na ostatak Hrvatske, te smo već tada, 2008. godine, bili svjesni da stanovništvo Gunje neće moći podnijeti povećanje cijena odvoza i deponiranja neopasnog komunalnog otpada do kojega će neminovno doći kada počnu s radom regionalni centri gospodarenja otpadom. Naime, regionalni deponij za naše područje trebao bi biti ili u Starim Jankovcima ili čak u Osijeku, a takav će scenarij izazvati povećane troškove goriva, kao i samog deponiranja neopasnog komunalnog otpada za koji sada imamo svoj deponij. Zato smo tražili način kako smanjiti količine otpada, koji bismo trebali voziti u regionalni centar. Sasvim slučajno smo naletjeli na članak koji je govorio o tome kako u Japanu većina komunalnih poduzeća reciklira bio otpad djelovanjem kalifornijskih glista pa smo odlučili pokušati isti recept primijeniti i u našem poduzeću", objašnjava Dražen Tomić, direktor Komunalnog trgovačkog društvu Gunja d.o.o.
U Komunalnom trgovačkom društvu Gunja godišnje proizvedu oko 150 kubika glisnjaka koji plasiraju uz pomoć poljoprivrednih trgovina koje ga sve više i više traže.
Stajnjak koji gliste sada prerađuju, u komunalnom poduzeću nabavljaju od lokalnih poljoprivrednika. Gliste prerađuju ne samo stajsko gnojivo od krava, već i ovaca, zečeva, konja i drugih životinja. Upravo je konjski gnoj tu najpogodniji jer ga nije potrebno prvo kompostirati, kao što je slučaj s kravljim gnojem, ali i s biootpadom.
U Komunalnom trgovačkom društvu Gunja godišnje proizvedu oko 150 kubika glisnjaka koji plasiraju uz pomoć poljoprivrednih trgovina koje ga sve više i više traže. Gliste se nalaze u jednom plasteniku i na stotinjak m2 vanjske površine. Općina Gunja u svom vlasništvu ima još osam plastenika koja je kupila uz financijsku pomoć Fonda koji je odobrio pola milijuna kuna za proizvodnju humusa iz biootpada.
"Glisnjak kao dorađeniji humus tri je do pet puta hranjiviji za zemlju od stajskog gnoja. Gliste probavljajući kompost vežu čak i dušik iz zraka. Tako proizvedeni humus prepun je mikroorganizama pa djeluje kao sjajan regenerator za tla koja su iscrpljena i tretirana intenzivnim postupcima", objašnjava Hrvoje Barun, tajnik udruge Humus koja okuplja šezdestak uzgajivača kalifornijskih glista.
Kako pak ističe Ivan Trbuščić, koji se na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u blizini Karlovca bavi uzgojem kalifornijskih glista, ove su gliste manje, zadržavaju se na okupu i više rade od kišnih glisti te se zato koristi upravo ova vrsta. Kako se gliste vrlo brzo razmnožavaju, proizvodnja humusa glisnjaka uz njihovu pomoć ne zahtijeva velika početna ulaganja.
"Ukoliko je strategija razmnožiti gliste i tek tada ići u ozbiljniju proizvodnju tada su, jasno, ulaganja u početna legla manja. Jedno leglo je oko 1.000,00 kn. Plastenici su potrebni samo ukoliko se želi postići veća proizvodnja glisnjaka, odnosno proizvodnja u zimskim mjesecima. Naime, ukoliko temperatura u zemlji u kojoj se nalaze gliste padne ispod pet stupnjeva Celzija tada one idu u zimski san. Kad su u plasteniku takav period je možda jedan mjesec u godini, a kad nisu u plasteniku tada je taj period duži pa je i proizvodnja manja", pojasnio je Tomić.
Uz sav koristan rad koji obavljaju, uzgoj kalifornijskih glista nije ni vremenski zahtjevan zadatak. "Trebate ih nahraniti jednom tjedno, tako da ih se može držati i u vikendici", opisuje Trbuščić. Zato su vrlo korisne i građanima koji imaju vrtove, jer im gliste mogu riješiti dva problema odjednom: smanjiti volumen kućnog otpada i nahraniti zemlju u vrtu.
"U smislu ekološke proizvodnje, glisnjak je prvoklasni proizvod. Jedan od ciljeva naše udruge je upravo da svako seljačko gospodarstvo samo ima leglo glista i samo proizvodi kvalitetnije organsko gnojivo", kaže Barun koji ističe da su mogućnosti plasmana humusa od kalifornijskih glista ogromne, od voćarstva, do povrtlarstva i uzgoja cvijeća. Radi plasmana svojih proizvoda dio članova udruge Humus pokrenuo je i zadrugu. "Interes za kupnju humusa postoji na stranom tržištu, međutim, problem je u tome što su za izvoz neophodne velike količine, što nije lako proizvesti", kaže Barun.
Gliste
Proizvodnja glisnjaka unutar komunalnog poduzeća u Gunji i projekt koji sufinancira Fond zazaštitu okoliša i energetsku učinkovitost preko Općine Gunja i putem kojega bi trebalo doći do smanjivanja količina biorazgradivog otpada na području Općine Gunja dva su odvojena projekta. Ipak, Tomić smatra kako ne postoje prepreke da se, uz pomoć kalifornijskih glista, jednako uspješno prerađuju i veće količine komunalnog biootpada.
"Uvjet za korištenje biorazgradivog otpada je nabavka posuda za takav otpad, koji bi se odvojeno prikupljao u domaćinstvima, i njime zatim hranile kalifornijske gliste. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je od početka prepoznao 'neuobičajen' projekt za RH i pomogao Općinu Gunja u njegovoj realizaciji. Ukoliko Općina Gunje uistinu bude željela realizirati projekt prerade biorazgradivog otpada on će tada i biti realiziran. Objektivnih prepreka u njegovoj realizaciji nema", ističe Tomić.
U plasteniku Komunalnog trgovačkog društva Gunja d.o.o. gliste obavljaju vrlo koristan posao
Zbrinjavanje otpada jedna je od najbolnijih točaka lokalnih zajednica u Hrvatskoj. Od Jakuševca do Marišćine građanske pobune protiv konzervativnog načina velikih odlagališta, gradnje spalionica i drugih po okoliš i zdravlje štetnih načina zbrinjavanja otpada. Nepotrebno na odlagalištima svakodnevno završava i biootpad zbog čega Hrvatskoj prijeti skoro plaćanje visokih kazni. Naime, prema Direktivi o otpadu EU ukoliko ne smanjimo količinu biootpada koja dolazi na odlagališta za 25 posto u odnosu na 2007. godinu, plaćat ćemo visoke kazne.
Ministarstvo zaštite okoliša kaže kako se "eventualni penali za neispunjavanje preuzetih obaveza ne mogu izračunati paušalno". Prema iskustvima drugih zemalja vidljivo je da se sastoje od fiksnog i varijabilnog dijela i da mogu iznositi i po nekoliko desetaka tisuća eura po danu.
"Poljska primjerice sada plaća oko 60 000 eura dnevno kazni zbog nepoštivanja Direktive u odnosu na biootpad. Hrvatska je manja zemlja, proizvodimo manje otpada, pa bi za nas kazna bila nešto niža, ali bi na godišnjoj razini svejedno prelazila milijunske iznose", ističe Bernard Ivčić, predsjednik Zelene akcije.
Hrvoje Barun: "Kao dorađeniji humus, glisnjak je tri do pet puta hranjiviji za zemlju od stajskog gnoja"
Rok za dosizanje ove granice ističe nam za nešto više od devet mjeseci, 31. prosinca 2012, a Hrvatska na nacionalnoj razini po pitanju biootpada nije gotovo ništa napravila. Zakon o otpadu, koji je sastavljen u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode u vrijeme Mirele Holy, predviđao je uvođenje obaveze za odvojeno prikupljanje biootpada od 1. siječnja 2013. Taj rok, međutim, već je prošao, a Zakon koji je prije gotovo godinu dana bio na javnoj raspravi zapeo je negdje u sada Zmajlovićevom ministarstvu. Ministar je u siječnju izjavio kako se od prikupljanja biootpada neće odustati, ali je rok koji je odredila Holy ocijenio nerealnim. Na naše upite u kojem je limbu trenutno Zakon o otpadu i kako će se on uopće odnositi prema problemu biootpada, iz Ministarstva odgovaraju kako je u zakonski prijedlog u izradi. "S obzirom na značajne strukturne promjene u odnosu na prethodni prijedlog, ponovit će se cijela procedura uključujući javnu raspravu. Obaveza o smanjenju količine odloženog biorazgradivog otpada proizlazi iz pristupnih pregovora i Ministarstvo poduzima korake iz svoje ovlasti kako bismo sve preuzete obaveze i ispunili", najavila je glasnogovornica.
Međutim, umjesto da vidimo odlučnost od strane Ministarstva, ministar Zmajlović snimio je videospot kojim, u sklopu kampanje WWF-a Sat za planet Zemlju, apelira na gradove da omoguće građanima kante za biorazgradivi otpad ili omogući kompostane. Ako barem pet gradova do prvog srpnja to ispune, ministar će u jednom od njih svim radnicima čistoće osobno - skuhati gablec. Ovo bi bila simpatična akcija, da ne dolazi od ministra kojem bi posao trebao biti da zakonskim rješenjima natjera lokalne vlasti na održivo postupanje otpadom, a ne kuhati u to ime gablece.
Lokalne bi uprave i tamošnja komunalna poduzeća mogla i bez Zakona odraditi svoj posao i početi odvojeno prikupljati biootpad, međutim tromost lokalnih institucija lako je iščitati iz podatka da se taj udio iz otpada odvojeno prikuplja samo nekoliko njih, kao što su Čakovec i Krk.
U Planu gospodarenja otpadom Grada Zagreba do 2015., koji je prošloga mjeseca bio na javnoj raspravi, problem biootpada je gotovo potpuno zanemaren. Čak i da nije, Plan nije našao mjesta na dnevnom redu posljednje sjednice ovog saziva Gradske skupštine koja se održava danas. Zagrebački problemi s otpadom tako se i dalje odgađaju na dulji rok. Da problem nije u svijesti građana već u upravi pokazao je i uspješni pilot projekt koji se provodio u najmnogoljudnijoj zagrebačkoj zgradi Mamutici. Građani su tijekom 2012. godine dobrovoljno izdvojili sedamdeset tona biootpada, što je činilo više od polovice otpada koji su odvojeno prikupili.
Lokalne bi uprave i komunalna poduzeća mogli i bez zakona odraditi svoj posao i početi odvojeno prikupljati biootpad, međutim tromost lokalnih institucija lako je iščitati iz podatka da se taj udio iz otpada odvojeno prikuplja samo nekoliko njih
Iako Zagreb ima kompostanu koja prerađuje biootpad s javnih površina, čak ni taj dio ne funkcionira uspješno. Stanovnici Jakuševca tvrde da se iz nje širi nesnosan smrad i zahtijevaju njeno izmještanje.
Prema podacima koje često iznosi poljoprivredni stručnjak Darko Znaor, tlo u Hrvatskoj je u posljednjih nekoliko desetljeća izgubilo više od polovice humusa, a upravo je humus neophodan da bi zemlja upijala vodu. Kada se smanji sposobnost zemlje da upija vodu, onda su i posljedice suše mnogo teže. Kako bi se humus obnovio potrebno je provoditi razne agrotehničke mjere te smanjiti upotrebu mineralnih gnojiva.
"Mogućnost plasmana glisnjaka i humusa na domaćem tržištu su velike ali bi trebale biti i veće. Naime domaći poljoprivrednici nas zovu da im odvozimo stajnjak iz dvorišta i ne zanima ih što će biti sa glisnjakom kao konačnim proizvodom umjesto da dio istoga vrate na svoja zemljišta. Još uvijek se nažalost više oslanjaju na mineralna gnojiva koja je puno lakše 'razbacati' po usjevima", ističe Tomić.
