Baš kao što je Kosor ponovno uspjela zadobiti simpatije dijela javnosti, i pojedini mediji diskutabilne orijentacije uspjeli su vratiti davno izgubljene čitatelje
"Htio sam da mi baš ovaj referendum bude prilika da po prvi put iskoristim svoje biračko pravo. Nažalost, 1. prosinca će mi faliti svega nekoliko mjeseci do 18. rođendana, tako da sam jedini član naše obitelji koji neće moći zaokružiti 'protiv'". On je srednjoškolac koji pohađa gimnaziju u Pazinu. Upoznali smo se prije tri tjedna u Poreču na otvorenju Četvrtog Doxa, festivala dokumentarnog filma. Pri odabiru programa organizatori vjerojatno nisu ni slutili da će baš na dan njihovog otvorenja Hrvatski sabor, bez prethodne konzultacije s Ustavnim sudom, raspisati referendum o ustavnoj definiciji braka. Stoga se sam čin otvorenja festivala na nekoliko razina pretvorio u svojevrsnu manifestaciju slavljenja različitosti.
Sve je počelo s Ay Carmelom. Pjesmu protiv "ugnjetača i njihovih pomagača" djevojke iz LeZbora izvele su na stepenicama crkve Gospe od anđela, koja se, eto ti još jedne simboličke slučajnosti, nalazi na Trgu slobode, smještenom u centru grada do kojeg se putuje uz pomoć dvojezičnih ploča. Za ovu priliku hrvatsko-talijanskih. U međuvremenu, Poreč je postao i prvi grad koji je na svojim javnim površinama odbio gostoprimstvo članovima Stožera za obranu hrvatskog Vukovara koji trenutno prikupljaju potpise za raspisivanje referendum s ciljem degradiranja prava nacionalnih manjina.
Izostanak istinske podrške širih slojeva društva LGBT zajednici, skupini koja se prva našla na dnevnom redu financijski dobro potkožene desnice, najviše žalosti
Baš kao što je Kosor ponovno uspjela zadobiti simpatije dijela javnosti, i pojedini mediji diskutabilne orijentacije uspjeli su vratiti davno izgubljene čitatelje. Uredništvo Jutarnjeg lista nedavno se pohvalilo rapidnim rastom čitanosti svoga portala, što im je omogućilo pokretanje kampanje Naprijed. Riječ je o "poklanjanju" dijela medijskog prostora svima koji brane široku lepezu ljudskih prava. A među njima i prava radnika i nezaposlenih, odnosno, istih oni koje EPH-ova medijska čizma redovito nemilosrdno gazi. Unatoč pompoznoj promidžbi, tijekom kampanje, očekivano, nije objavljeno ni slovo u obranu radničke klase. Štoviše, u periodu trajanja ove nevjerojatne lakrdije čak nije napravljena pauza od dobro ustaljene prakse, već je uredništvo Jutarnjeg prije nekoliko dana odlučilo otvoriti paljbu na HTV i svoju donedavnu novinarku upravo zbog progovaranja o kršenju radničkih prava unutar četiri zida ove korporacije. Iako je najavljena kampanja pružila nevjerojatan prostor za subverzivni potencijal, primjerice, odašiljanje radničkog proglasa ispisanog ćirilicom ili uokvirenog u pleter duginih boja, on je ostao neiskorišten.
Ne tješi ni činjenica da se svijetli primjeri, poput srednjoškolca s početka priče, u prethodna tri tjedna nisu mogli pronaći ni u privatnoj sferi. Period je to u kojem se velik broj pojedinaca morao suočiti s činjenicom da je svoj sili članova njihove najuže obitelji, prvih susjeda i poznanika, fašizam u hrvatsko društvo dobrodošao kao i dobar dan. Štoviše, neke od njih ne bi bilo nerealno zamisliti među onih 30 tisuća na maksimirskom stadionu, koji su, kako je to jedan moj poznanik vjerno opisao, stali da jedu govna koja je pred njih prosuo prvoklasni... Josip Šimunić. Ono što najviše žalosti jest činjenice da je izostala i istinska podrška širih slojeva društva LGBT zajednici, skupini koja se prva našla na dnevnom redu financijski dobro potkožene desnice. Prije svega je razočaravajuće da svoju solidarnost u ovom referendumskom ludilu nisu u dovoljnoj mjeri iskazali oni od kojih bi se to prvenstveno očekivalo - pripadnici ostalih ugnjetavanih skupina građana, prije svega nacionalnih manjina.
Razočaravajuće da svoju solidarnost u ovom referendumskom ludilu nisu u dovoljnoj mjeri iskazali oni od kojih bi se to prvenstveno očekivalo - pripadnici ostalih ugnjetavanih skupina građana, prije svega nacionalnih manjina
Istina je da su svoju podršku uoči nadolazećeg referenduma iskazale pojedine udruge civilnog društva i predstavnici institucija s nacionalnim predznakom, među kojima prije svega treba istaknuti Židovsku općinu Zagreb i Šoa akademiju, koje su prije nekoliko dana održale konferenciju na kojoj je Ognjen Kraus upozorio da aktualna situacija neodoljivo podsjeća na povijesna zbivanja u Njemačkoj tridesetih godina prošlog stoljeća. Nažalost, sličan obrazac ponašanja nije zabilježen kod vjerskih zajednica, ali ni dobrog dijela "običnih" građana koje predstavljaju spomenute manjinske udruge i institucije. Štoviše, glasnijima su se pokazali oni koji su aktualno nacionalističko ludilo uspjeli pretvorili u natjecateljski poligon. "Volio bih da sam među poznanicima vidio toliku složnost kada je poštovanje Ustava i zakona glede jezika i pisma u pitanju, ali nisam. Ipak je gej ok, a Srbi i ćirilica retrogradni, passe i slično", jedan je od statusa koji je ovih dana osvanuo na na Facebooku.
Zbog njemu sličnih, i s Jadrankom Kosor na čelu ljudskopravaške revolucije, sve su neizglednije šanse da ćemo se 1. prosinca zaista uspjeti izboriti da Hrvatska, kako ono reče Jutarnji list, dosita krene Naprijed. A onda ćete se, ukoliko se ne ubrzaju izmjene zakonskog okvira kojim se regulira raspisivanje referenduma, sljedeći na listi za odstrel naći - vi. Pitanje je hoće li se i tada naći dovoljan broj građana za koje se očekuje da se za ovu priliku solidariziraju s vama.