Favele na voleju kapitalizma

Održavanjem Svjetskog prvenstva u nogometu te Olimpijskih igara koje su planirane 2016. godine, Rio je postao središte procvata spekulativnog nekretninskog biznisa pored kojeg se može posramiti i Bay area u San Franciscu. Nekretninski tajkuni i građevinski magnati gledaju prema brdima i zamišljaju razvojne strategije; Rio bez favela. U normalnim okolnostima, strogi brazilski zakoni spriječili bi takve naume. No, Svjetsko nogometno prvenstvo i Olimpijske igre su stvorili "izvanredno stanje" koje dozvoljava političarima da proglase postojeće zakone zastarjelima. Koristeći sve moguće izgovore - drogu, kriminal, opasnost po okoliš - oni mogu konstatirati da, uz toliko stranih posjetitelja i visokih dužnosnika što dolaze u zemlju, imaju obvezu higijenizirati (počistiti) favele kako bi nacija bila "sigurna" za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva.

Ova nova stvarnost, u kojoj su domovi lokalnog stanovništva postali legitimne mete napada, ima ogromne implikacije za stanovnike diljem Brazila, a posebno u Riju. Nejednakost je zapravo povećana u Riju za vrijeme predsjednika Lule, prethodnika aktualne predsjednie Dilme Vana Roussef, premda se stanje poboljšalo u brojnim drugim dijelovima Brazila.

Godine 2011. brazilska statistička agencija IBGE je objavila nalaze iz 2010., prema kojima 22,03 posto od 6,323,037 stanovnika Rio de Janeira živi u favelama - koje se u izvješću nazivaju "ispodstandardne" i neregularne stambene zajednice. Premda je ukupna populacija grada porasla za samo 3,4 posto, u favelama se broj stanovnika povećao za 22,7 posto u zadnjih deset godina. Iako u Brazilu 2014. vlada službeno mišljenje kako rasa "nije problem", potomci robova ne samo da sačinjavaju više od polovice ukupne brazilske populacije, već ih ima najviše u favelama. Brazilci afričkog podrijetla žive kraće od ostalih, zarađuju manje novca, teže pronalaze posao te su imali veće šanse da budu među deset tisuća ljudi koje je policija ubila u zadnjih deset godina.

Bryan McCann je napisao:
"Crni stanovnici favela suočavaju se sa specifičnim preprekama u ostvarenju ljudskih prava, a konstantan rasizam objašnjava dio stigme kojim se obilježavaju stanovnici ovih područja... Crnačko stanovništvo više je smješteno u prekarnim urbanim prostorima rezerviranim za one bez punih prava: favelama u Riju. Nadalje, njihova boja kože pojačala je dominantno shvaćanje favela kao zona onkraj zakona u kojima ne postoji zaštita građanskih prava."

Razlika u odnosu na SAD, koja je vidljiva šetnjom ulicama favela, u tome je što u favelama ne vlada segregacija. Ne postoji "crna favela", "bijela favela" ili "indijanska favela". Miješani brakovi su česti a 30 posto kućanstava u današnjem Brazilu su višerasna. No, rasizam je prisutan do te razine da nije rijetkost čuti pritužbe o "previše" ljudi afričkog podrijetka na javnim plažama i u šoping centrima. To je rezultiralo organiziranjem kampanja u kojima su skupine od više stotina crnih Brazilaca u znak prosvjeda zajedno išli u šoping centre.

Izvještavajući iz gradova u Južnoj Africi i na jugu Čilea, vidio sam kako siromaštvo Globalnog Juga nije nešto što bi itko trebao oslikavati lijepim bojama. Favele u Riju su, međutim, drugačiji oblik zajednice

Favele su možda najpoznatije i najozloglašenije zbog povijesti siromaštva i nasilja - većinom u glavama onih koji nikad nogom nisu kročili u ove zajednice. Moje osobno iskustvo u favelama kazuje da one ostavljaju dojam zajednica otvorenijih i prijateljskijih od bogatih četvrti u Riju, koje obilježava zatvorenost i militarizirane policijske snage.

Ovo iskustvo nije rijetkost. Prema jednom istraživanju, 79 posto ljudi koji su čuli za brazilske favele - ali nikad nisu tamo bili - ima negativno mišljenje o njima. Međutim, 72 posto ljudi koji su posjetili favele od tamo su otišli s pozitivnim dojmovima. I ja sam među onih 79 posto s negativnim mišljenjem koji favele izjednačavaju sa "slumovima" bez da su ih ikad osobno vidjeli. Moja negativna percepija bila je formirana brigom da je siromaštvo romantizirano u područjima u kojima su, povijesno gledano, ljudi bili prisiljeni živjeti. Izvještavajući iz gradova u Južnoj Africi i na jugu Čilea, vidio sam kako siromaštvo Globalnog Juga nije nešto što bi itko trebao oslikavati lijepim bojama. Favele u Riju su, međutim, drugačiji oblik zajednice.

Put uz brdo prema favelama završava u drugačijem svijetu. Naravno, to ovisi i o pojedinim favelama, ali sam konstrast je više od zajednice na obronku koja strši iznad bogatstva. Razlika je u otvorenosti zajednice, u kojoj su ljudi općenito prijateljski raspoloženi i spremni za razgovor, za razliku od grradskih prizora u kojima ljudi s torbama u rukama ubrzano hodaju prema poslu, gledajući ispred sebe. Razgovarao sam s Theresom Williamson, gradskom planerkom i izvršnom direktoricom neprofitne organizacije Calalystic Communities, koja surađuje sa zajednicama u favelama Rija s ciljem realnog prikazivanja njihovih života i rušenjem mitova što nerijetko služe za opravdavanje eksproprijacije ovdašnjeg stanovništva.

^{Foto: Wikimedia Commons}

Ona mi je rekla: "Za početak, potrebno je sagledati veze između favela i kriminala. Na vrhuncu trgovine drogom prošlog desetljeća, ona je uz sve prateće aspekte provođena u manje od 50 posto favela. Čak i u tim favelama u trgovini je sudjelovalo manje od dva posto stanovnika. Očigledno su na djelu indirektne poveznice. Mnogo novca protječe zbog trgovine drogom, pa posredno od toga profitira mnogo ljudi, moglo bi se kazati. Ali većina tih ljudi ne želi sudjelovati u tome. To nije njihov izbor. Riječ je o novcu koji kola njihovom zajednicom. Nitko pritom ne spominje da favele postoje prvenstveno zbog toga što ne postoji povijest dostupnog i pristupačnog stambenog zbrinjavanja."

Nakon što je ropstvo ukinuto 1888. godine, u 20. stoljeću je "skvotiranje", odnosno gradnja na nekorištenoj zemlji bez ovlaštenja bila jedina opcija za veći dio stanovnika grada, u zemlji kojom su vladali oligarsi. Brazil do danas ima najekstremniju koncentraciju zemljišnog vlasništva; do 1980-ih godina nejednakost je u tom kontekstu bila najgora na svijetu. Pojedine brazilske obitelji posjeduju zemljišta koja su veća od nekih europskih država. Brazil je uz to i jedan od najurbaniziranijih društava u svijetu, s višim postotkom populacije u gradovima od SAD-a, od koje je prošla ranije kroz proces urbanizacije.

Posjećujući ovu zemlju, shvatio sam da su pripadnici brazilske srednje klase ponosni što nikad nisu tramvajima, dizalima ili stubama išli u ove zajednice. Ponose se obiteljskom poviješću sljepoće prema favelama čiji su ulazi nekoliko metara od središnjih gradskih prometnica

Ideja "skvoterstva" podrazumijeva da je zemlja oduvijek bila privatno vlasništvo - ali kroz veći dio ljudske povijesti, ljudi su jednostavno izgradili domove tamo gdje su mogli. Ili, riječima Gisele, koja živi u Vila Autodromo: "Postoji ta pretpostavka da smo svi skvoteri. Šalimo se među sobom da su svi naši preci također skvotirali. Oni nisu kupili zemlju; riječ je o procesu. Ljudi moraju pronaći način da prežive". Theresa Williamson pak dodaje: "Međunarodna pretpostavka, čak i izraženija u samom Brazilu, je da su ove zajednice opasne, nepoznate i nesigurne. Uz sve te negativne pretpostavke ignoriraju se velike pozitivne kvalitete ovih četvrti".

Najpodrugljivije stereotipne ideje o favelama postoje upravo u Brazilu. Posjećujući ovu zemlju, shvatio sam da su pripadnici brazilske srednje klase ponosni što nikad nisu tramvajima, dizalima ili stubama išli u ove zajednice. Ponose se obiteljskom poviješću sljepoće prema favelama čiji su ulazi nekoliko metara od središnjih gradskih prometnica. Oni pričaju o favelama, posebno o slučajevima nasilja - što jezivije to bolje - širom otvorenih očiju i odmahivanjem glavama. No, ne suočavaju se s njihovom stvarnošću. Da budem jasan, ne želim zvučati kao da podcjenjujem stvarno siromaštvo favela. Ali ista pitanja koja se čuju širom Brazila - obrazovanje, zdravstvena skrb, zapošljavanje - pitanja su koja se tiču i ljudi iz favela.

^{Tekst je isječak iz najnovije knjige sportskog novinara "Nationa" Davea Zirina "Brazilski ples s đavlom: Svjetsko nogometno prvenstvo, Olimpijada i borba za demokraciju"}