"Razvijati projekte obnovljivih izvora energija je kao da pokušavate natjerati mačke u stado", slikovito objašnjava Paul Phare iz britanske energetske zadruge Energy4All koliko je teško iskoordinirati brojne različite grupe potrebne da bi se jedan takav projekt stvarno i realizirao.
No, dok za energetske zadrugare u Hrvatskoj to danas još uvijek tako izgleda, jer se suočavaju s gomilom birokratskih i financijskih prepreka, u zapadnoeuropskim zemljama je "tjeranje mačaka u stado" sve uspješnije, pokazali su primjeri predstavljeni na skupu Dobra energija koji u organizaciji Zelene energetske zadruge danas završava na Visu.
Phare:"Individualno zadruge nemaju kapacitete da prate što se sve događa u svijetu obnovljive energije"Europska federacija zadruga za obnovljivu energiju REScoop okuplja tako milijun građana Europe u 1300 zadruga iz 13 zemalja. Zadruge u REScoopu stvorile su 1300 poslova te investirale dvije milijarde eura u dvije godine, proizvevši 1 GW električne energije, rekao je predsjednik REScoopa Dirk Vansintjan.
Jedna od članica te mreže je i zadruga Energy4All, koja pak sama okuplja 22 britanske zadruge, od onih koje proizvode električnu energiju iz solarnih panela, hidroenergetskih, do vjetra i biomase.
"Individualno zadruge nemaju kapacitete da prate što se sve događa u svijetu obnovljive energije. Mi to radimo za njih i savjetujemo ih. Oni se zato mogu fokusirati na svoj projekt. Također, mi se bavimo njihovim administracijom i računovodstvom jer je učinkovitije dijeliti te usluge nego da svaka zadruga mora nekoga zaposliti da im rade te poslove. S onim što nam plate za te usluge pomažu financirati osoblje Energy4All koje traži i uspostavlja nove zadruge i time pomažu i daljnji razvoj zadrugarstva", pojašnjava Phare.Iako je u Velikoj Britaniji zadrugarstvo općenito vrlo razvijeno, te se ne moraju boriti s negativnom slikom koju zadruge imaju u primjerice Hrvatskoj, naći nove projekte i dalje nije lako
Iako je u Velikoj Britaniji zadrugarstvo općenito vrlo razvijeno, te se ne moraju boriti s negativnom slikom koju zadruge imaju u primjerice Hrvatskoj, naći nove projekte i dalje nije lako.
"Natjecanje s privatnim biznisom je najveća zapreka. Primjerice, za vjetroenergetske projekte morate pregovarati s vlasnicima zemljišta, a oni često radije žele imati posla s velikim energetskim tvrtkama nego lokalnom zajednicom. Mi moramo tražiti prilike, a često nas preteknu privatni investitori", kaže Phare.
Kada negdje uoče potencijal za razvoj energetskog projekta, iz Energy4All odu s projektnim prijedlogom do odgovornih i prezentiraju im ideju. Tako su, primjerice, gradskoj upravi škotskog grada Edinburgha ponudili ideju pokrivanja krovova javnih zgrada solarnim elektranama što su gradski čelnici prihvatili. Osnovana je zadruga Edinburgh Community Solar Co-operative, zajednici su ponuđeni udjeli s minimalnim ulogom od 250 funti. Prioritet su imali građani Edinburgha, a kampanja je krajem 2015. skupila 1,4 milijuna funti. 25 krovova javnih zadruga danas ima solarne elektrane, a zadruga članovima osigurava godišnju kamatu od 5%. "To je model koji se pokazao uspješnim u britanskim gradovima, ali i u ostatku Europe", kažu u Energy4All.
No, solarna zadruga osigurava i dodatnu dobit za zajednicu, jer ostatak ide u fond za dobrobit zajednice kroz koji se financiraju drugi projekti koji pomažu smanjiti štetne emisije.
"Važno je uključiti ljude u vlasništvo obnovljivih izvora energije jer ipak stavljate nešto u njihov okoliš, npr. vjetroturbine. Vi mijenjate njihov okoliš i ljudi se osjećaju eksploatiranima, no ako im kažete možete dio toga posjedovati, onda su spremniji prihvatiti takve projekte", pojašnjava Phare.
Phare:"Važno je uključiti ljude u vlasništvo obnovljivih izvora energije jer ipak stavljate nešto u njihov okoliš, npr. vjetroturbine. Vi mijenjate njihov okoliš i ljudi se osjećaju eksploatiranima, no ako im kažete možete dio toga posjedovati, onda su spremniji prihvatiti takve projekte"A razvijati projekte obnovljivih izvora energije nužno je kako bismo se borili protiv klimatskih promjena. Ovim putem se omogućuje običnim građanima da učine nešto praktično po ovom pitanju, smatraju u zadruzi.
Novac im je manji problem od pronalaženja dobrih projekata. "Novac dolazi od građana. Ljudi inače čuvaju novac u banci za malu kamatu. Mi im ponudimo da ulaže u obnovljive izvore i dobiju više novca natrag. Dobivaju i to da su suvlasnici projekta, što je često izvor velikog ponosa za lokalne ljude. Oni imaju glas u tome kako se projekt vodi, što je također prednost, kao i sama činjenica da je obnovljiva energija okolišno puno prihvatljiviji izbor od fosilnih izvora. Naravno, prezentiramo i rizike i onda lokalni ljudi odluče žele li ili ne žele projekt", opisuje Phare.
U Škotskoj je nešto lakše ostvariti ovakve projekte jer je škotska vlada u sklopu borbe protiv klimatskih promjena omogućila financiranje za razvojne faze ovakvih projekata, što u primjerice Engleskoj, a svakako i Hrvatskoj, nije slučaj. Riječ je o fondu Climate Challenge (CCF) koji financira organizacije u zajednicama koje provode projekte koje smanjuju lokalne emisije štetnih plinova. Iznosi kojima raspolaže ovaj fond nisu mali, riječ je o više od 15 milijuna funti za razdoblje 2018.-2020.
No, zadruga koja zapošljava 15 ljudi, uspijeva realizirati projekte i u ostatku Velike Britanije. Jedan od njihov projekata je Energetska zadruga škola koja instalira solarne sustave na škole članice zadruge, koje financiraju lokalne zajednice. Sustav je za školu besplatan, a dobit ide školi. Od 2014. kada je instalirana prva elektrana na osnovnu školu u East Sussexu, uključilo se 25 škola.Većini ljudi je još uvijek glavni mamac ulaska u ovakve zadruge i ulaganja svog novca da nešto mogu i zaraditi
Zadruga koju su pomogli osnovati na organskoj farmi Westmill, vlasnik je pak prve vjetroelektrane u potpunosti u vlasništvu zajednice u jugoistočnoj Engleskoj. 2008. postavljeno je pet vjetroturbina na farmi, koja je u međuvremenu postala i svojevrsno turističko odredište, jer ju je posjetilo više od deset tisuća ljudi. 2012. je na istoj farmi postavljena i solarna elektrana u vlasništvu zajednice.
U Energy4All smatraju da budućnost zahtijeva neke promjene jer se "ne možemo nastavljati oslanjati na subvencije". Kako je to na skupu u Visu slikovito objasnio upravitelj Energetske zadruge Otok Krk Zdenko Kirinčić, "kada im se predloži postavljanje obnovljivih izvora ljudi prvo pitaju 'a koliko ću zaraditi', a isto ne pitaju kad na primjer kupuju novi namještaj". To tako ne bi trebalo biti, ali je slično i u Hrvatskoj i u Engleskoj, većini ljudi je još uvijek glavni mamac ulaska u ovakve zadruge i ulaganja svog novca da nešto mogu i zaraditi.
"Kod nas je prodaja energije direktno kupcima jedini način na koji se danas može zaraditi, osmišljavamo model koji bi omogućio da zajednica direktno sebi isporučuje struju kroz mikromreže, umjesto da se ta struja šalje u zajedničku mrežu", zaključuje Phare.
