Egipatska tranzicija - 2. dio

Vojska i policija

 14. siječnja - Kao da ništa nije poremećeno u međusobnim odnosima, predsjednik Mursi zajedno s Tantavijem prisustvovao je ceremoniji dodjele diploma tek regrutiranim policijskim oficirima. Improvizirao je i kratak govor u kojem se zahvalio pripadnicima snaga sigurnosti na održavanju reda. Rekao je da ih voli (!). Nije spomenuo da su toj istoj policiji glavni neprijatelji bili pripadnici njegova Muslimanskoga bratstva i da je i sam bio uhićivan. Dakle, s obzirom da mu je propao pokušaj rehabilitacije parlamenta, nudi vojno-policijskim strukturama svoju suradnju. Ustavni sud jasno mu je rekao da svojim predsjedničkim dekretom ne može poništiti odluku Vojnoga vijeća o raspuštanju parlamenta, dao mu je do znanja dokle dosežu njegove ovlasti.

Mursi ovim zahtjevom generalima testira svoj predsjednički autoritet. 

 Žalbeni uredi

15. - 16. siječnja - Mursi je već u vrijeme svoje predsjedničke kampanje tvrdio da će njegova "vrata biti otvorena svim građanima" bude li izabran. Ta je izjava shvaćena doslovno. Građani su počeli opsjedati predsjedničku palaču u Heliopolisu svojim pritužbama, peticijama i molbama. Rođaci žrtava policijske represije, radnici tvornica koje su prestale s radom, zaposlenici poreznih ureda nezadovoljni svojim plaćama, ekološke udruge, pojedinci kojima je nanesena neka nepravda, invalidi i mnogi drugi dežurali su pred vratima palače u očekivanju da mu se prituže, a neke od njih doista je i primio. Izašao je u susret, što sam prethodno naveo, zahtjevu Sindikata liječnika. Osnovao je komisiju čiji je zadatak da preispita koliko se prosvjednika koje je uhićivala vojna policija još uvijek nalazi u vojnim zatvorima i zbog čega su osuđeni. Naredio je osnivanje ureda koji će primati pritužbe i molbe. Tri su osnovana u samom Kairu, uključujući onu u Heliopolisu.

Hasan Al-Brince, član vodstva MB-a, u jednim je novinama tvrdio da je navala na te kancelarije "namjerno izazvana kako bi se Mursi kompromitirao" jer nema načina da on i činovnici u njegovim uredima izađu na kraj s tisućama pritužbi i molbi.

Hillary Clinton u Kairu

Inicijatori te neočekivane kampanje igraju na kartu egipatskog nacionalizma koji se suprotstavlja islamskim "oportunistima", tj. MB-u i Mursiju. Neobična optužba maršala Tantavija na račun neimenovanih "inozemnih entiteta" koji pokušavaju "potkopati moral egipatske vojske" u njezinoj obrani nacionalnih interesa - a koju ju je objavila državna medijska agencija MENA - kao da to potvrđuje.

Pokušaj Clintonove u "posredovanju" između Mursija i generala nije uspio. Ipak je zadovoljo otputovala iz Egipta u Izrael, gdje je svoje domaćine uvjeravala da uspon Mursija i MB-a neće, barem u dogledno vrijeme, ugroziti mirovni sporazum koji imaju s Egiptom. Neće ga ugroziti ni egipatski generali jer bi se time lišili 1,3 milijarde dolara vojne pomoći koja im svake godine pristiže iz SAD-a.

Otvaranje prema Afričkoj uniji i prema Etiopiji

U svoj prenatrpani program Mursi je uspio ubaciti i kratak izlet do Adis Abebe gdje se održavao godišnji summit Afričke unije (AU). Od pokušaja atentata na Mubaraka u etiopskom glavnom gradu daleke 1995. godine, Egipat je zapravo okrenuo leđa Africi. Godišnjim su skupovima AU od tada u pravilu prisustvovali egipatski ministri vanjskih poslova. Mursijevo sadašnje pojavljivanje na sastanku afričkih šefova država nagovještava aktivniji pristup Egipta svojem afričkom zaleđu. Uspostavljanje konstruktivnog dijaloga sa zemljama sliva Nila, ponajprije s Etiopijom, dvije sudanske države te Ugandom, trebao bi biti prioritet jer se iz tih zemalja hrane vode Nila koje već tisućljećima održavaju Egipat na životu - 80 posto posto tih voda pristiže iz etiopskih brda. Etiopija je na tim pritokama počela kopati irigacijske sustave, a planira graditi i hidroelektrane. Uz Mursija je u Adis Abebu doputovao i ministar za navodnjavanje, Hišam Kandil, koji je sa svojim etiopskim kolegama razgovarao o tom problemu. Ovdje ga spominjem jer mu je Mursi par dana kasnije povjerio mandat za sastavljanje nove vlade. Egipatski predsjednik se, međutim, nije uspio sastati s etiopskim premijerom Melesom Zenavijem koji je prije izvjesnog vremena nestao iz javnosti - prema tvrdnjama domaćih nalazi se negdje na liječenju.

Mursi se govorom obratio prisutnim šefovima država i delegatima zalažući se za stvaranje zajedničkog afričkog tržišta po uzoru na već postojeći model ekonomske integracije zemalja Istočne i Južne Afrike (COMESA). Svojim međunarodnim eksponiranjem Mursi jača vlastite domaće pozicije naspram Vojnoga vijeća koje upravlja procesom egipatske tranzicije.

17. siječanj - Vrativši se u Kairo, susreo se s Catherine Ashton, visokom predstavnicom Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost. Prema onomu što je objavljeno, razgovarali su o ekonomskim odnosima EU i Egipta te o regionalnim i međunarodnim pitanjima. U izjavi novinarima Ashton je naglasila kako se EU nada brzom rješavanju slučaja raspuštenoga parlamenta i transferu vlasti civilnim institucijama. Formalno je doputovala u Kairo kako bi sudjelovala u radu konferencije o položaju egipatskih žena koju je financirala EU.

O pravima radnika i zaposlenika

Jedna od najvažnijih točaka Mursijeve predsjedničke kampanje, što je naglasio i u svom inauguracijskom govoru na Tahriru, bila je ravnomjernija i pravednija raspodjela društvenih resursa

Mursi se sastao s delegacijom radnika sedam tekstilnih tvornica iz grada Mahale koji već danima štrajkaju zahtijevajući isplatu zasluženih plača, utvrđivanje minimalnih nadnica, bolje mirovine i bolju zdravstvenu zaštitu, kao i smjenjivanje sadašnjeg predsjedavajućeg državnog holdinga koji upošljava 24 000 tekstilnih radnika i namještenika. Egipatska je tekstilna industrija već dugo u krizi, kao i poljoprivreda koja se sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća oslanjala na uzgoj i izvoz pamuka. Država se, međutim, preorijentirala na izvoz ranog voća i povrća koji donosi veće zarade te uvoz jeftinijeg indijskoga pamuka za svoju tekstilnu industriju. Nekoliko je tvornica privatizirano i njihova je prekobrojna radna snaga otpuštena. Međutim, većina je ostala u državnom vlasništvu upravo kako bi se očuvala radna mjesta zaposlenika koji su mizerno plaćani i vegetiraju na rubu egzistencije. Radnici Mahale masovno su štrajkali 2006., 2008. i prošle godine, a da zapravo ništa nisu postigli. Njihovim su se protestima pridružili i oni otpušteni i umirovljeni. Nevladina organizacija 6. travnja, koja je bila jedan od pokretača pobune protiv Mubarakova režima 2011., nastala je kao pokret solidarnosti s mahalinim štrajkačima pet godina ranije. Međutim, sami radnici Mahale nisu se uspjeli povezati s prosvjednicima drugih sektora privrede. Inicijativa koju su bili pokrenuli za osnivanje neovisnog radničkog sindikata minirana je od tranzicijskih vlasti. Nisu dobili ni podršku Muslimanskoga bratstva i njegove Stranke slobode i pravde, iako su ovi u svojim izbornim programima zalagali za socijalnu pravdu.

Jedna od najvažnijih točaka Mursijeve predsjedničke kampanje, što je naglasio i u svom inauguracijskom govoru na Tahriru, bila je ravnomjernija i pravednija raspodjela društvenih resursa. To je ponovio i delegaciji koju je primio. Obećao joj je rješavanje radničkih zahtjeva, ali ih je također molio za strpljenje. Egipat, u vrijeme potpune blokade svoje privrede, jednostavno nema dovoljno sredstava izaći u susret opravdanim zahtjevima državnih i privatnih zaposlenika.

Istoga je dana 2 000 radnika velike keramičke kompanije "Kleopatra", koja je zatvorila vrata svojih tvornica i prestala s radom jer se protiv njena vlasnika vodi krivični postupak zbog nekakve korupcijske afere, provalilo u guvernerovu kancelariju u gradu Suezu. Policija ih je istjerala suzavcem i gumenim metcima.

Na krajnjem jugu Egipta u štrajk su stupili radnici privatnog rudnika zlata zbog otpuštanja nekoliko desetaka njihovih kolega koji su tražili veće plaće. Takvi međusobno nepovezani protesti stalno se ponavljaju širom Egipta. Čak su i potplaćeni i omraženi policajci u više navrata prosvjedovali pred Ministarstvom unutrašnjih poslova u Kairu. Zauzeti vlastitim suprotstavljanjima, političari i generali ne stižu se baviti brojnim problemima Egipćana.

Ramazanske čestitke

18. siječnja - Čestitajući građanima preko državne RTV početak Svetoga mjeseca ramazana (arapski: ramadan), Mursi je pomilovao 572 zatvorenika osuđenih na razne vremenske kazne od vojnih sudova. Riječ je o civilima koji su bili uhićeni u prvih 18 dana pobune protiv Mubarakova režima. Komisija koja je sastavljala spisak pomilovanih nije bila ovlaštena ispitivati slučajeve onih što su bili osuđeni od istih sudova poslije Mubarakova transfera vlasti Vojnom vijeću.

21. siječnja - Danas je uz vojne počasti pokopan Omar Suleiman, ozloglašeni Mubarakov šef obavještajaca kojeg je ovaj poslije 25.01.2011. imenovao svojim potpredsjednikom. Posebno se zamjerio pripadnicima Muslimanskoga bratstva i drugim islamistima koje su njegove službe nadgledale, hapsile i maltretirale. Mučile su i egipatske državljane, navodne "teroriste" hapšene po svijetu koje im je isporučivala CIA (u okviru tzv. rendition program-a). Suleiman se zamjerio i Palestincima, posebno Hamasu jer su preko njega išle sve veze s palestinskim grupama i suradnja s Izraelcima.

Pogrebnu povorku u Nasr Citiyju predvodio je maršal Tantavi osobno, a u njoj su bili ministri sadašnje tehničke vlade, glavni muftija i delegacija Al-Azhara. Mursija je zastupao šef predsjedničkog protokola. Primijećeno je i prisutstvo Ahmeda Kazaf Al-Dama, osobnog predstavnika i rođaka bivšega libijskog vođe Gadafija. Suleiman je, naime, bio zadužen i za libijski dosje.

76-godišnji Suleiman neočekivano je preminuo za vrijeme rutinske medicinske provjere u vojnoj bolnici u američkoj saveznoj državi Ohio. Dakako, odmah su se pojavila nagađanja kako njegova smrt nije bila prirodna. Inače, Egipćani su prijemčivi na priče o zavjerama.

60. godišnjica revolucije Slobodnih oficira

24. siječnja - Jučer je Mursi putem državne RTV mreže odao priznanje revoluciji Slobodnih oficira koje je prevodio Gamal-Abdel Naser. Time je, kako je naglasio, pokrenut proces samoopredjeljenja arapskih i muslimanskih zemalja. Međutim, prvi koraci prema demokraciji zaustavljeni su u posljednjih 30 godina (od kada je Mubarak zasjeo u predsjedničku fotelju - prim. I.I.). Korupcija i opresija progutale su nacionalne resurse, a sadašnja revolucija nastavlja taj proces.

Na nezaobilaznom Tahriru okupila se masa slaveći 24.07.1952., Nasera i njegove kompanjone. Trg je bio ukrašen njegovim portretima, kao i onima drugih ličnosti zaslužnih za egipatsku nacionalnu emancipaciju. Okupljenima se obratio Hamdin Sabahi, predsjednički kandidat naserista koji je u prvom krugu izbora bio treći po broju prikupljenih glasova, iza Mursija i Šafika.

U jednoj pokrajnjoj ulici održana je komemoracija Mini Danielu, 21-godišnjem koptskom aktivistu, i dvadesetpetorici njegovih kolega koje je vojna policija poubijala u desetom mjesecu 2011. kada su prosvjedovali ispred zgrade nacionalne RTV.

Hišam Kandil, budući premijer

 25. siječnja - Iako je bilo objavljeno da će nova vlada - "u kojoj će biti predstavljene sve političke snage" - biti sastavljena poslije ramazanskih praznika, Mursi je neočekivano za njezina mandatara odredio Hišama Kandila, samozatajnog ministra za navodnjavanje u dvije prethodne privremene vlade. Nije poznato je li se Mursi o tom imenovanju konzultirao s Vojnim vijećem.

Hišam Kandil

Rođen 1962. godine, inžinjer Kandil stekao je doktorat u SAD-u, kao i Mursi. Prije kooptacije za ministra bio je zaposlen u Afričkoj razvojnoj banci (ADB), gdje je predvodio radnu grupu za suradnju zemalja sliva Nila. Nedavno je s Mursijem boravio u Etiopiji koju dobro poznaje budući da ju je i ranije posjećivao kao ministar i stručnjak ADB-a. Oživljavanje dugo zapuštene suradnje sa zemljama sliva Nila, prvenstveno s Etiopijom, dvije sudanske države i Ugandom, očito je jedan od egipatskih vanjskopolitičkih prioriteta. Uzvodne zemlje dobivaju vodu i od sezonslih kiša, dok Egipat isključivo ovisi o Nilu i navodnjavanju iz njegovih voda koje je do sada neracionalno koristio. Takvo ponašanje, kombinirano s lošom poljoprivrednom politikom Mubarakova režima, dovelo do potrebe za uvoženjem preko 40 posto osnovnih prehrambrenih proizvoda (Egipat je najveći svjetski uvoznik žita!).

Kandil se smatra tehnokratom i nije povezan ni ikada ranije učlanjen u neku islamističku stranku, ali prema vlastitom priznanju religiozna je osoba. Nosi kratko podšišanu bradu, kao i većina članova Muslimanskoga bratstva. Na fotografiji s Mursijem izgleda poput njegove mlađe kopije. Predstoji mu težak zadatak odabira ministara i formiranja vlade koja neće ovisiti o (raspuštenom) parlamentu, nego o dogovoru Mursija i Vojnog vijeća - ako ga uspiju postići. Ono je unaprijed dalo do znanja da će do kraja tranzicijskoga perioda određivati ministre obrane, unutrašnjih poslova i vanjskih poslova.

Prvih 30 dana predsjednikovanja

31. siječnja - Mursi je još u svojoj predsjedničkoj kampanji obećao i u raznim verzijama ponavljao da će u prvih stotinu dana svojega mandata riješiti probleme javne i osobne sigurnosti građana, "osigurati im kruha", prekinuti nestašice energenata, olakšati prometnu gužvu i očistiti ulice egipatskih gradova od nagomilanoga smeća. Za ovih prvih trideset dana predsjedničkog mandata to mu nije uspjelo.

Ministarstvo pravde ignorira zahtjeve predsjedničkog ureda, nereformirano Ministarstvo unutrašnjih poslova također. Policijske snage, kompromitirane ulogom koju su odigrale u gušenju političkih protesta, pasivizirale su se

Sigurnosne prilike u zemlji ne mogu se popraviti bez aktivnog angažiranja policije i sudstva. Sudstvo je paralizirano. Ministarstvo pravde ignorira zahtjeve predsjedničkog ureda, nereformirano Ministarstvo unutrašnjih poslova također. Policijske snage, kompromitirane ulogom koju su odigrale u gušenju političkih protesta, pasivizirale su se. Obični policajci, kao i većina državnih birokrata, bijedno su plaćeni. Situaciju su iskoristili kriminalci koji operiraju po predgrađima i uzduž međugradskih prometnica. Najveća kairska državna bolnica, čije je medicinsko osoblje bilo izloženo fizičkim napadima, ovih je dana prestala s radom. Sve su češći sektaški sukobi muslimana i kopta koje policija ne sprečava. Za održavanje reda i sigurnosti u egipatskim guvernoratima zaduženi su provincijski guverneri koji se regrutiraju iz redova vojnih ili policijskih generala. Sada Vojno vijeće odlučuje o njihovim mandatima, a ne - kao u Mubarakovo vrijeme - predsjednik Republike.

Nema načina da se odlukom predsjednika u 30 pa ni 100 dana osigura jeftini kruh svim siromašnima (preko 40 posto svih građana živi ispod granice siromaštva, a drugih 20-30 posto posto životari na ivici). Da bi se to postiglo, trebalo bi restrukturirati sektor poljoprivrede i stimulirati domaću proizvodnju osnovnih životnih namirnica, prije svega žita, riže, kukuruza, šećerne trske i uljarica.

Učestale nestašice plinskih boca butana, dizela i benzina ne mogu riješiti se bez izgradnje odgovarajućih proizvodnih kapaciteta, a za tako nešto - kada bi se odmah krenulo s investicijama - trebalo bi najmanje 2 - 3 godine. Zaustavljanje masovne preprodaje i šverca ovih energenata zahtijevalo bi pak postojanje djelotvorne policije.

Prometno zagušenje Kaira ne može se smanjiti bez ubrzane izgradnje novih linija podzemne željeznice i poboljšanja autobusnog transporta, a za takav pothvat nema sredstava.

Mursijeva inicijativa da građani-dobrovoljci sami raščiste nagomilano smeća nije prepoznata, a municipalne vlasti koje bi to trebale učiniti nemoćne su - nedostaje im ionako potplaćenih smetlara, mehanizacije i deponija.

Međutim, Mursijeve međunarodne incijative, potvrđivanje partnerstva sa Saudijskom Arabijom i otvaranje prema Africi, ojačali su njegove političke pozicije kod kuće.

Nova vlada

Umjesto najavljene ekipe u kojoj su trebale biti predstavljene "sve političke snage", Egipat je dobio 35-članu vladu u kojoj prevladavaju tehnokrati uz nekoliko generala i umjerenih islamista

2. kolovoza - Poslije raznih javnih nagađanja i licitiranja, danas su Kandilovi izabranici za ministre položili zakletvu pred predsjednikom Mursijem. Umjesto najavljene ekipe u kojoj su trebale biti predstavljene "sve političke snage" ili "koalicijska vlada nacionanog jednistva" koju su neki zagovarali, Egipat je dobio 35-članu vladu u kojoj prevladavaju tehnokrati uz nekoliko generala i umjerenih islamista. Kao i u prethodnoj Ganzurijevoj vladi, i u ovoj je portfelj obrane pripao maršalu Tantaviju, ministarstvo na čijem se čelu nalazi od 1991. godine. Došlo je do paradoksalne situacije - Tantavi, koji je odbio prihvatiti navodno ponuđeni položaj potpredsjednika Republike, polaže zakletvu Mursiju kojemu su on i Vojno vijeće unaprijed skresali predsjedničke ovlasti. Prepustili su mu, međutim, zadatak izbora premijera i formalnoga odabira ministara o čijim su se imenima unaprijed dogovorili. Postupak dogovaranja, izvan vidokruga javnosti, bio je potpuno netransparentan. Relativni broj zastupničkih mandata koje su političke stranke osvojile u parlamentu (koje je Vojno vijeće rasputilo) nije uzet u obzir. Ne računajući samoga Tantavija i premijera Kandila, iz prethodne Ganzurijeve vlade preuzeto je još 8 ministara - ministar vojne proizvodnje, vanjskih poslova i financija. Portfelj unutrašnjih poslova povjeren je jednom policijskom generalu, pomoćniku prethodnog ministra. Novi ministar civilne avijacije također je bivši general, kao i prvi čovjek novoformiranoga Ministarstva za vodovodne i kanalizacijske sustave. Zanimljivo je da je bivšeg vođu Ministarstva informiranja zamijenio profesionalni novinar - član Muslimanskoga bratstva - tako da će državni mediji, koji su do sada vodili kampanju protiv MB-a i Mursija, najvjerojatnije promijeniti ploču. U novu ministarsku momčad uključene su samo dvije žene, a jedna od njih je na čelu Ministarstva znanosti te ujedno i koptkinja.

Ova je vlada plod novoga kompromisa Vojnoga vijeća i Mursija. Ako je vjerovati jednom ovdašnjem komentatoru, toj je nagodbi kumovao američki ministar obrane, Leon Panetta, koji je prije par dan sletio u Kairo i razgovarao s Mursijem i Tantavijem. Slijedeći stope državne tajnice Hillary Clinton, odavde je direktno otputovao u Izrael. Oboje su svoje izraelske domaćine uvjeravali da im, usprkos usponu islamista i izboru njihova predsjedničkog kandidata, iz post-Mubarakova Egipta ne prijeti opasnost. Mursi i njegova vlada, zbog ovisnosti o Vojnom vijeću, neće rušiti mirovni sporazum s Izraelom, i to iz jednostavnog razloga - egipatski generali vitalno su zainteresirani za nastavljanje američke vojne pomoći.

Tantavi, koji je odbio prihvatiti navodno ponuđeni položaj potpredsjednika Republike, polaže zakletvu Mursiju kojemu su on i Vojno vijeće unaprijed skresali predsjedničke ovlasti

Mursi je dan kasnije u predsjedničkoj rezidenciji pozdravio Ismaila Hanijeha, prvaka alestinskoga pokreta Hamas - ideološki bliskog egipatskom Muslimanskom bratstvu - koji Washington i Izrael smatraju "terorističkom" organizacijom. Takav bi susret bio nezamisliv pod Mubarakom budući da je Kairo zapravo bojkotirao Hamas i jedostrano podržavao Palestinsku upravu na čijem je čelu Mahmud Abas. Hanijeh je premijer palestinskog pojasa Gaze čijih je milijun i sedam stotina tisuća žitelja do sada bilo podrvrgnuto zajedničkoj izraelsko-egipatskoj političkoj i ekonomskoj blokadi. Mursi nije mogao obećati da će egipatsko sudjelovanje u toj blokadi odmah i potpuno prestati, ali je najavio liberalizaciju prometa ljudi i robe preko egipatsko-gazanske granice. Najvažnije, egipatska strana obvezala se da više neće praviti smetnje uvozu mazuta (jedino pogonsko gorivo za gazansku električnu centralu) i dizela u taj izmučeni palestinski teritorij.

Mursi je odmah nakon ceremonije polaganja zakletve održao sastanak s novoustoličenim članovima vlade, poslije čega su kolektivno pošli na iftar (ramazanski obrok kojim se prekida dnevni post).

Tranzicija u nastavcima

Prijedlog teksta ustava ispisuje kontroverzna Ustavna komisija koju je sastavio raspušteni parlament pa nije jasno hoće li će mu Vrhovni sud ili Vojno vijeće dati zeleno svijetlo

I ova će vlada, kao i tri prethodne koje je sastavljalo Vojno vijeće, biti privremena. Trajat će, ne bude li iznenađenja, do parlamentarnih izbora, a oni se neće održati sve dok se referendumom ne usvoji novi ustav. Prijedlog teksta toga ustava ispisuje kontroverzna Ustavna komisija koju je sastavio raspušteni parlament pa nije jasno hoće li će mu Vrhovni sud ili Vojno vijeće dati zeleno svijetlo. Ako o njemu ipak bude odlučivano na referendumu i prođe li, u roku od 60 dana održat će se parlamentarni izbori. Ne bude li se njima manipuliralo, Muslimansko bratstvo/Stranka slobode i pravde vjerojatno će ponovo osvojiti najveći broj parlamentarnih mandata, a s drugim islamističkim formacijama možda i apsolutnu većinu. Zbog takvoga je ishoda, udruženom (samo)voljom Vrhovnog ustavnoga suda i Vojnoga vijeća, prethodni parlament bio raspušten. Hoće li ista sudbina snaći i taj budući? Ako ne bude raspušten, onda će buduća vlada ovisiti o parlamentarnoj većini, a možda će Mursi i Vojno vijeće konačno dogovoriti formulu kohabitacije koja će biti uvrštena u prijedlog ustava.