Krajem travnja na biciklu me zaustavila policija na Savskoj cesti na pločniku, stotinjak metara od početka biciklističke staze, te su mi napisali upozorenje zbog prometnog prekršaja (po članku 46. koji se odnosi na motorna vozila). Na Savskoj cesti na više mjesta stoji oznaka zabrane kretanja biciklima po prometnici. Kako bi, dakle, biciklist trebao doći do biciklističke trake? Zrakom? Biciklist se uopće ne može voziti Savskom, jednim od zagrebačkih glavnih prometnih pravaca, a da ne krši prometna pravila. Traka za bicikliste je na dijelu Savske ucrtana, izgleda, za neke krilate bicikle, a za iscrtavanje uglavnom neupotrebljivih traka koje bi trebale odvajati bicikle i pješake na pločnicima, Grad Zagreb potrošit će samo ove godine pola milijuna kuna.
"Provodimo preventivnu akciju zapisivanja biciklista i pješaka", rekao mi je policajac.
Na upit da li sada trebam sići na kolnik uz sav promet na Savskoj, policajac je odgovorio da mi to ne bi preporučio i pustio me da nastavim dalje pločnikom do biciklističke staze.
bic_stekat_rtl__298.jpg
Nakon ove "preventivne akcije zapisivanja" u Zagrebu, zaredali su napisi po medijima iz drugih gradova iz kojih se da zaključiti da je ova policijska akcija protiv "opasnih" biciklista i pješaka zaokupirala snage reda na nacionalnom nivou.
Tako 23. svibnja zadarski lokalni portal donosi tekst pod nazivom Oprez, biciklisti prijete! Saznajemo da je čak Gradsko vijeće našlo shodnim raspravljati o problematičnoj kulturi ponašanja biciklista pa se gradonačelnik zgražavao što su i stariji biciklisti "problematični", a jedan od vijećnika što se "biciklima voze cijele obitelji".
Varaždinski portal tri dana ranije donosi tekst pod nazivom Potpuna zabrana vožnje biciklima u centru Varaždina.
"Prometna kultura biciklista najveći je problem", kaže tako gradonačelnik Čehok koji se u predizbornim vremenima redovito naslikava na biciklu.
Glas Slavonije je početkom svibnja objavio tekst pod nazivom Policija krenula u 'lov' na bicikliste. Tu smo saznali da se biciklist "nikako ne smije voziti nogostupom ili cestom" i da policija "počinje akcije, iako aktivnosti usmjerene na bicikliste provode
bic_polish-photo-nature.jpg
Lov, zabrana, oprez, prijetnja?
Neosporno je da dio biciklista krši prometna pravila, no ovakvu seriju napisa s pridavanjem negativnih pridjeva automobilu nismo nikada vidjeli iako su automobili uvredljivo i neusporedivo opasniji po život, zdravlje i kvalitetu života u gradu. Nije dakle, problem u policijskom kažnjavanju biciklista, već u nipošto slučajnom kreiranju percepcije u javnosti da je bicikl glavni problem, bez djelovanja na automobilski promet koji je ostavljen da divlja. Takav automobilski promet dovodi bicikliste u kontinuiranu i realnu opasnost po život te su, osim najiskusnijih ili najhrabrijih, biciklisti prisiljeni skrenuti na pločnike. A tamo će ih dočekati policajac s listićem.
Prema studijama EU agencije za okoliš, štetni učinci automobila na okoliš procjenjuju se na 307,4 milijarde eura. U to ulaze nesreće, zagađenje zraka, klimatske promjene, posljedice proizvodnje automobila, buka, šteta po krajolik i gubici vremena pješaka u prometu. Ogromne štete po društvo koje izaziva motorizirani prijevoz plaćamo svi. Zato bi u interesu svakoga grada trebalo biti poticanje što više građana da se barem u središtima kreću pješačenjem, javnim prijevozom i biciklom, a pametne uprave poput Grada Freiburga, o kojem smo nedavno pisali, rade i na smirivanju automobilskog prometa u središtima, ograničavajući brzine na 20 ili 30 kilometara na sat. Međutim, zagrebački je Prometni fakultet tek ove godine uveo predmet Nemotorizirani promet, i to kao izborni kolegij.
Prednosti korištenja bicikla kao prijevoznog sredstva su brojne, od ekonomske uštede, zdravlja, termodinamičke učinkovitosti, bicikli ne zauzimaju prostor kao automobili, ne stvaraju buku, ne pridonose zagađanju zraka i ne pridonose problemu klimatskih promjena, ali biciklistima u hrvatskim gradovima i dalje nisu osigurani uvjeti ni za sigurno ni za ravnopravno sudjelovanje u prometu.
Međutim, dok se na razini organa odlučivanja ili represije ne primjećuju promjene u odnosu prema biciklu unatoč vidljivom povećanju biciklista na ulicama, građani uzimaju stvar u svoje ruke i samoorganiziranjem šire biciklističke redove.
Nije problem u policijskom kažnjavanju biciklista, već u nipošto slučajnom kreiranju percepcije u javnosti da je bicikl glavni problem, bez djelovanja na automobilski promet koji je ostavljen da divlja
U Zagrebu tako iznimno uspješno djeluje Biciklopopravljaona, besplatna komunalna radionica za popravljanje bicikala u sklopu Zelene akcije u Frankopanskoj 1, gdje volonteri i volonterke dežuraju svaki četvrtak od 17 do 20 sati. Zagrebačka je Biciklopopravljaona nadahnula i nekolicinu Zadrana da počnu sličan projekt, Pedaloonicu. Posljednja dva mjeseca svake srijede od 15 do 18 sati u prostorijama Knjigozemske, Richarda Jeretova 5, popravljaju se i zadarski bicikli.
Prošla je subota bila vrlo aktivna. Biciklopopravljaona je organizirala drugi cjelodnevni skup Posvećenje biciklističkog proljeća na temu biciklističke infrastrukture i prometa, a u Osijeku je održana prva paradno protestna vožnja kroz grad. Organizatori iz BikeMyDay nazvali su događaj Pravo na bicikl, a pridružilo im se 325 sugrađana. Ista ekipa radi i zanimljiv biciklistički portal na adresi www.bikemyday.com.
Hoće li ekonomska potreba, ekološka edukacija, zdravsteni razlozi, razvoj svijesti ili nešto treće potaknuti još više građana na korištenje bicikla, ostaje za vidjeti, no sigurno je tek da za to neće biti zaslužni nadležni. Prema primjerima iz medija i s ulice posljednjih dana, i policija i većina vlasti bicikliste vide kao problem, a ne kao dio rješenja. Bizaran razgovor ispred vrhovne institucije odlučivanja, zgrade Sabora, H-Alterove novinarke i policajca, gdje ne postoji nijedno parkirno mjesto za bicikle, ali se saborski zastupnici slobodnu vozikaju u skupim automobilima, govori da su tamo bicikl od razine problema doveli do još više razine potencijalne opasnosti, terorizma:
Deviantart-hyperactive-nutcasePolicajac: Molim Vas, udaljite bicikl od ove zgrade.
bic_police-hyperactive-nutcase.png
Novinarka: Zašto?
Policajac: To je potencijalno opasan predmet.
Novinarka: Bicikl? Kako?
Policajac: Znate li da u bicikl stanu 4 kilograma eksploziva?
Novinarka: A tko je to izmjerio?
Policajac: Sve se mjeri, gospođo.
Dok u Saboru očekuju bicikliste kamikaze preostaje nam jedino pritisak odozdo, jer unatoč policiji, Saboru, gradonačelnicima poput zadarskog, mi imamo pravo na tiši grad, gradove koji nisu parkirališta i podzemne garaže, gradove koje brzina ne paralizira, gradove u kojima ljudi dišu punim plućima, ukratko imamo pravo na bicikl i imamo pravo biti biciklisti.
