Zamjenik grčkog ministra za obnovu proizvodnje, okoliš i energiju Yannis Tsironis bio je jedan od govornika na panelu "Transformiraj. Investiraj. Stvaraj zelena radna mjesta", organiziranom u sklopu konferencije Vijeća Europske zelene stranke održane u Zagrebu. Tsironis je istaknuti član stranke "Oikologoi Prasinoi", Syrizine koalicijske partnerice, i njezin koordinator do trenutka kada, 2013. godine, nije ušao u Vladu. Urednik je stranačke novine "Prasini Politiki". U Grčkoj je poznat i kao istaknuti pripadnik studentskog pokreta koji se krajem sedamdesetih godina borio protiv "mjera štednje" na sveučilištu dakle začetka odnoga što danas prepoznajemo kao dio neoliberalnog koncepta smanjenja troškova i rušenja standarda javnih službi, pa tako i javnog obrazovanja.
Tsironis za H-Alter govori o prvim koracima koje je poduzeo kao zamjenik ministra, o planovima za izlazak Grčke iz krize pomoću zelenih politika te o vlastitom iskustvu studentskih protesta.
Koji su prvi koraci koje je vaše ministarstvo poduzelo otkada je nova Vlada preuzela vlast u Grčkoj?
Prvo pitanje koje smo u Ministarstvu za obnovu proizvodnje, okoliš i energiju morali početi rješavati jest pitanje upravljanja otpadom. Grčka je Naša koalicija s ljevicom dokazuje da ona treba naše ideje i suradnju kako bi iznašla primjerena rješenja za izlazak iz krizejedna od zemalja u Europskoj uniji s najnižom stopom odvajanja i recikliranja otpada. Osim toga, suočeni smo s visokim novčanim kaznama koje moramo plaćati Europskoj uniji zbog ilegalnih deponija. Trenutno ih ima više od 290. No, ulažemo sve napore kako bi ih zatvorili do kraja lipnja ove godine. Za početak ćemo ih zatvoriti, a potom premjestiti otpad na legalna odlagališta. Nakon toga planiramo organizirati razvrstavanje i recikliranje.
Drugi veliki problem s kojim se suočavamo tiče se građevinskog sektora, te urbanog i ruralnog planiranja. Prošla vlada donijela je zakone koji su pogodovali interesima krupnog kapitala tako da se gradilo ono što je investitorima odgovaralo i na mjestima na kojima je njima odgovaralo, a ne planski i u korist naroda i države. Tim su zakonima i propisima urbanisti bili prisiljeni prilagoditi projekte i planove uređenja prostora velikim investitorima, umjesto obrnuto, da se investitori prilagođavaju urbanističkim planovima. Isto je i s ruralnim planiranjem. To je nešto na čemu moramo ozbiljno poraditi.
Treća stvar koju bih istaknuo je problem nekontroliranog krčenja šuma. Prošla vlada je donijela zakone koji su omogućili velikim investitorima da krče šume bez ikakve kontrole i posljedica. To moramo zaustaviti.
Koji su konkretni prijedlozi zelenih politika kada je riječ o rješavanju humanitarne krize u Grčkoj?
Mislim da je premijer donio mudru odluku kada je imenovao ministarstvo obnove proizvodnje, jer imamo za cilj primjeniti zelene politike pri obnovi Grčki građevinski sektor je tipičan primjer ekonomskog balona. Gradilo se i gradilo, što legalno što ilegalno, bez ikakvog dugoročnog plana, i sada imamo puno stambenih i poslovnih prostora koji su prazni i propadajuekonomije i industrijskog sektora. Mislim da se, kada je riječ o poljoprivredi, moramo orijentirati na lokalnu kulturu i tradiciju, jer danas smo u situaciji da imamo prazna sela u planinama u kojima je stanovništvo nekada proizvodilo tradicionalne proizvode visoke kvalitete. Trebamo njegovati poljoprivredne specifičnosti Grčke, mislim na kulture koje tradicionalno uspjevaju kod nas, te pametno uložiti u poljoprivredu kako bismo postali konkurentni na europskom tržištu i došli do krajnjih korisnika. Drugi je korak povratiti kontrolu nad građevinskim sektorom i rekonstruirati ga imajući na umu energetsku učinkovitost. Grčki građevinski sektor je tipičan primjer ekonomskog balona. Gradilo se i gradilo, što legalno što ilegalno, bez ikakvog dugoročnog plana, i sada imamo puno stambenih i poslovnih prostora koji su prazni i propadaju. Mislim da bi postojeće prostore trebalo obnoviti na način da povećamo njihovu energetsku učinkovitost i da ujedno prestanemo graditi nove prostore. Ovo je veliki izazov jer trebamo donijeti i provesti nove zakone. To neće biti lako jer imamo velikih problema s vlasništvom nad nekretninama.
Primjerice, vlasništvo nad nekretninom dijeli 20 do 50 ljudi, a nema jasnih pravila o donošenju odluka koje se tiču cijele zgrade. Tako da smo u situaciji da jedan vlasnik može onemogućiti provođenje programa za štednju i proizvodnju energije za sve ostale. Osim toga, većina vlasnika ne živi u tim prostorima nego ih iznajmljuje, tako da već stvaraju profit od samog iznajmljivanja. Sada je na nama da donesemo zakone koji će ih potaknuti da se ipak odluče uključiti u program Europske unije i povećaju energetsku učinkovitost stana, u što trebaju uložiti, no što će im Kada je riječ o poljoprivredi, moramo orijentirati na lokalnu kulturu i tradiciju, jer danas smo u situaciji da imamo prazna sela u planinama u kojima je stanovništvo nekada proizvodilo tradicionalne proizvode visoke kvalitetedugoročno donijeti profit.
Treća bitna stvar su pogoni za recikliranje, koje sam već spomenuo, a u kojima će, već na samom početku projekta, posao pronaći oko 60 000 radnika. Osim toga radimo na poticanju radnika za organiziranje u radničke kooperative u svim sektorima, jer je takvo poslovanje jeftinije i učinkovitije.
Kritika koja se često čuje na račun Zelenih stranaka jest da nisu dovoljno radikalne u svojim politikama. Kako odgovarate na njih?
Da je Marx rođen u 20. stoljeću, mislim da bi bio Zeleni. Smatram da imamo radikalne odgovore na probleme trenutnog sistema. Naravno, moramo koegzistirati s kapitalizmom, ali smatramo da smo radikali i da imamo dobra rješenja. Čvrsto vjerujemo da tradicionalni ekonomski sistemi, pri tome mislim i na socijalistički sistem u kojemu je sve bilo u vlasništvu države, a također i na kapitalizam u kojemu je sve u rukama privatnog sektora, ne mare za okoliš, a niti za ljude. Dokaz toga da niti jedan od ta dva sustava nije mario za ekologiju, klimatske su promjene s kojima se suočavamo. Visoki profit ne znači razvitak društva. Ovaj rast mora stati. Grčka kriza je upravo dobar pokazatelj toga. Naša koalicija s ljevicom ipak dokazuje da ona treba naše ideje i suradnju kako bi iznašla primjerena rješenja za izlazak iz krize.
U svojoj biografiji kažete da ste shvatili da je politička ekologija jedina radikalna alternativa. Možete li objasniti?
Bila je to 1979. kada smo se mi studenti organizirali kako bismo se suprostavili potpuno nedemokratskom zakonu koji se odnosio na sveučilišta, a koji je donijela tadašnja vlada. Blokirali smo prostore fakulteta na otprilike mjesec dana. Sve smo odlučivali zajedno, mi studenti među sobom, Prošla vlada donijela je zakone koji su pogodovali interesima krupnog kapitala tako da se gradilo ono što je investitorima odgovaralo i na mjestima na kojima je njima odgovaralo, a ne planski i u korist naroda i države. Tim su zakonima i propisima urbanisti bili prisiljeni prilagoditi projekte i planove uređenja prostora velikim investitorima, umjesto obrnutobez stranaka, bez sindikata. Organizirali smo alternativna predavanja u prostorima fakulteta, diskusije na kojima smo razgovarali što dalje, i raznovrsna druženja. Tisuće ljudi je prolazilo tim prostorom koji smo kontrolirali, bila je velika odgovornost na nama. Trebalo je paziti da se sve uključi, a opet zaštititi pokret od negativnih utjecaja, ideja i ljudi koji su ga htjeli uništiti. Uspostavili smo demokratski način organiziranja, studenti su donosili odluke u vezi svega sami među sobom. To je bio jedini pokret u Grčkoj koji je uspio prosvjedima natjerati vladu da naknadno opozove već usvojen zakon. Bio je to zakon 815/78 kojim su pokušali uvesti mjere štednje na Sveučilište, poput manjeg broja izlazaka na ispite i nemogućnosti pauze studiranja, što bi nekoga tko je morao raditi ili je imao privatnih problema onemogućilo u daljnjem studiranju. Radilo se o zakonu koji je bio nedemokratski i njegovim provođenjem više od polovice studenata izgubilo bi pravo studiranja. Dobili smo bitku kada je zakon opozvan, ali smo izgubili rat. Jer, reforme na Sveučilištu su se i dalje provodile. Problem tog našeg lijevog pokreta je bio u tome što nismo znali kako iz defenzive prijeći u ofenzivu. Hoću reći, mi smo se protivili stvarima koje smo smatrali lošima, ali nismo imali riješenja kako ih učiniti boljima. Znali smo što ne valja i govorili smo ne, ne i ne, ali nismo znali što drugo napraviti. Bili smo protiv reformi koje je druga strana predlagala, ali nismo predlagali svoje reforme. Nakon te prve bitke koju smo dobili slijedilo ih je još mnogo, no mi nismo bili spremni. Tako da smo na kraju bili poraženi. Kada smo među sobom o tome raspravljali zaključili smo da konstruktivni radikalni prijedlozi dolaze od političkog ekološkog pokreta. Tada smo 1983. u Ateni osnovali EKO, alternativni ekološki pokret.
Je li to iskustvo studentskih prosvjeda koje ste prošli utjecalo na vaše političko djelovanje?
Naravno da je utjecalo, bilo je to veliko iskustvo za mene. Kroz zelene politike pokušavamo potaknuti ljude da više sudjeluju u političkom životu, da sami odlučuju o stvarima koje ih se tiču. Građani bi trebali imati pravo odlučivanja hoće li se u njihovoj neposrednoj blizini izgraditi, primjerice, vjetroelektrane. Oni su ti koji trebaju odlučiti, a ne velike kompanije. Građani se trebaju, u zakonskim okvirima, sami organizirati. Dobar primjer je Rescoop, inicijativa koju je pokrenula Federacija skupina i zadruga građana za obnovljivu energiju u Europi. Naravno, s pravom na odlučivanje i samoorganiziranje dolazi velika odgovornost, to je možda najvrjednije što sam naučio u studenskom pokretu.