Richard D. Wolff: Ekonomska kriza i propadanje neće biti prevladani fantazijama o povratku zlatnom razdoblju čistog kapitalizma. Moramo gurati naprijed i stvoriti bolji sustav. Po prvi put nakon dugo vremena, možemo se udružiti s brzorastućim brojem ljudi koji dolaze do istog zaključka.

Dok nas globalni ekonomski slom vuče kroz svoju šestu godinu, jedno objašnjenje može se često čuti s nekoliko strana, uključujući i libertarijansku desnicu u SAD-u. Za krizu koja je počela 2007. godine, kažu nam, nije kriv kapitalizam niti je to njegova mana. Razlog je upravo nepostojanje kapitalizma; kapitalizam nije sistemski problem s kojim se svijet trenutno suočava. Kad bismo se samo mogli vratiti nečemu poput "čistog" kapitalizma, sigurno bi nam svi ekonomski problemi bili rješeni.

"Nečisti" kapitalizam je jedina vrsta kapitalizma kakvog smo uopće imali. Primjerice, država je uvijek pratila kapitalizam. Ona je često služila rastućoj kapitalističkoj klasi za podrivanje, poražavanje i uništenje drugih klasa

Politički recepti kontinuirano se oslanjaju na ovakva objašnjenja, prema kojima trebamo okončati trenutni loši ekonomski sistem. "Klijentelistički", "gangsterski", "casino", "monopolistički", samo su neke od riječi koje se upotrebljavaju za opis današnjeg stvarnog - "nečistog" - kapitalizma. Takav kapitalizam nije sposoban ostvariti progres i blagostanje kakvog bi čisti kapitalizam ostvario. Oni koji razmišljaju na ovakav način potom prokažu nekoliko "demona" koje proglase krivima za onečišćenje kapitalizma. Takve aveti - suprotne i strane čistom kapitalizmu - uključuju veliku državu, monopole, Federalne rezerve, socijalnu skrb, poreze, sindikate, itd, pod objašnjenjem da blokiraju učinkovitost prirođenu čistom kapitalizmu. Oni sprječavaju ekonomsku pravdu: čisti kapitalizam bi raspodijelio prihode prema doprinosima svakog pojedinca i svake kompanije ukupnoj proizvodnji. Navedene demonske izvanjske institucije narušavaju sustav ekonomskih nagrada kako bi pogodovali "posebnim interesima". I tako ekonomija i društvo pate.

Glorificiranjem čistog kapitalizma takvi argumenti mogu se koristiti za kritiziranje ekonomske krize bez antikapitalističkog prizvuka. Podržavatelji navedene ideje, u apstraktnom smislu, reafirmiraju lojalnost kapitalizmu čak i ako ponekad napadaju njegove temelje. Trik je u tome da se trenutni sistem, njegovo trajanje i duboka kriza poistovjeti sa svime samo ne s kapitalizmom.

To je fantazija. "Nečisti" kapitalizam je jedina vrsta kapitalizma kakvog smo uopće imali. Primjerice, država je uvijek pratila kapitalizam. Ona je često služila rastućoj kapitalističkoj klasi za podrivanje, poražavanje i uništenje drugih klasa. U Francuskoj revoluciji, rastuća klasa trgovaca, bankara i malih kapitalista iskoristila je netom osvojenu državnu moć za podrivanje francuskog feudalizma. Američki revolucionari su preuzeli vlast od Britanaca i koristili je za potpomaganje rasta kapitalizma u SAD-u na brojne načine, uključujući i rat protiv domorodačkog stanovništva i oduzimanje njihove zemlje; omogućavanje i nerijetko gradnju ključne infrastrukture (luke, kanali, željeznice, ceste i aerodromi); Građanski rat i njegove posljedice; poštanski sustav; pravosuđe; suvremeno javno školstvo, i mnoge druge načine. Kapitalizam bez države je fantazija.

Isto tako, monopoli su oduvijek bili povezani s kapitalizmom. Svaka kompanija konstantno strahuje i traži načine za blokiranje ili podrivanje monopola unutar industrija od kojih mora kupovati sredstva proizvodnje. U isto vrijeme svaka kompanija traži prilike za organiziranje monopola nad onim što prodaje. Profit kao motiv uvjetuje ovakva ponašanja. Konkurencija, stoga, vodi do monopola i obrnuto. U kapitalizmu se uvijek događaju povećanja monopola (erodiranje konkurentnosti) i topljenja monopola (jačanje konkurentnosti). Čisti kapitalizam bez monopola je također fantazija.

Profit kao pokretačka sila kapitalizma i njegovi ponavljajući ekonomski ciklusi nerijetko su generirali više radnika nego što je bilo dostupnih radnih mjesta. Osobito u slučajevima kad je bila dugotrajna i opsežna, velika nezaposlenost je generirala patnju, gnjev i na koncu pobunu naroda

Federalne rezerve su zamijenile alternativne monetarne institucije u trenutku kada su se potonje, među ostalim, pokazale neprihvatljivima za kapitaliste. Novac i kredit te njihova uloga u kapitalizmu evoluirala je zajedno s institucijama koje su ih kontrolirale i upravljale njima. Svaka moderna kapitalistička ekonomija razvila je centralnu banku s funkcijama usporedivima onima od Federalni rezervi. Sve takve centralne banke služe, ali i ovise, o većoj kapitalističkog ekonomiji. Suvremeni kapitalizam bez središnjeg monetarnog autoriteta je fantazija.

Profit kao pokretačka sila kapitalizma i njegovi ponavljajući ekonomski ciklusi nerijetko su generirali više radnika nego što je bilo dostupnih radnih mjesta. Osobito u slučajevima kad je bila dugotrajna i opsežna, velika nezaposlenost je generirala patnju, gnjev i na koncu pobunu naroda. Nestabilnost i automatizam kapitalizma, odvojeni ili u kombinaciji, oduvijek su riskirali izazivanje prijetnji za vlastiti opstanak. Kako bi smanjio takve prijetnje preko olakšanja patnji građana, kapitalizam je razvio različite skromne oblike milostinje i socijalne pomoći za nezaposlene. Sustavi socijalne pomoći nisu izvanjski elementi koji su ušli u kapitalizam, nego više samozaštitni izdanci samog kapitalističkog sustava.

Puna stopa zaposlenosti ekstremno je rijedak slučaj u povijesti kapitalizma; nezaposlenost je, s druge strane, bila i jest norma u kapitalizmu. Debate oko toga koliko i čije bogatstvo će biti preusmjereno za potporu nezaposlenima preko socijalne pomoći uvijek su podupirale kapitalizam. Međutim, zamisliti postojanje čistog kapitalizma bez bilo kakvog oblika socijalnog sustava potpuna je obmana.

Konačno, kapitalističke ponavljajuće težnje, vidljive i u zadnje vrijeme, ka povećavanju nejednakosti u prihodima i bogatstvu uvijek su i svugdje uzrokovale društvene mehanizme preraspodjele. Sustav oporezivanja bio je oduvijek takav mehanizam, odnosno puno više od prikupljanja financija za državne aktivnosti. Pomjeranje između progresivnih i regresivnih poreznih politika i njihovo uvođenje uzrokuje preraspodjelu prihoda i/ili bogatstva ovisno o društvenim i političkim trenucima i uvjetima. Prihodi i bogatstvo se raspodjeljuju kapitalistima i između njih samih, te na ostatak populacije. Čisti kapitalizam bez poreznog sustava kojim se redistribuira bogatstvo je izmišljotina.

Sustavi socijalne pomoći nisu izvanjski elementi koji su ušli u kapitalizam, nego više samozaštitni izdanci samog kapitalističkog sustava

Radnički sindikati su također produkt kapitalizma. Problemi radnika u kapitalističkim ekonomijama gotovo su ih na univerzalnoj razini poticali na osnivanje sindikata. Sindikati nisu bili vanjski uljezi koji su upali u čisti kapitalistički sustav. Kapitalisti su uvijek radili na tome da ih spriječe, unište ili oslabe. Čisti kapitalizam bez sindikata je puka želja.

Ipak, takve fantazije, obmane i imaginarni scenariji se koriste u ideološke svrhe. Vjera u mogućnost postojanja i čežnja za "poretkom čistog kapitalizma" odvraćaju ljude od toga da razmisle o podržavanju društvenih promjena koje streme sustavu onkraj kapitalizma. Umjesto toga oni rade na smanjenju ili uništenju države, monopola, Federalnih rezervi, poreznog sustava (i agencija poput Unutarnje kontrole prihoda, IRS), socijalne pomoći i sindikata. Čak i kad su libertarijanci i drugi djelomično ostvarili ovakve ciljeve, time nisu riješili i probleme kapitalizma. Kapitalizam koji je stvarao navedene institucije i socijalne politike uvijek je reagirao na njihovo djelomično uništenje obnavljanjem tih sustava ili stvaranjem njihovih varijacija. 

Ekonomska kriza i propadanje, koje većina nas osjeti na vlastitoj koži, neće biti prevladani fantazijama o povratku nekom zlatnom razdoblju čistog kapitalizma. Moramo gurati naprijed i stvoriti bolji sustav od postojećeg kapitalizma. Po prvi put nakon dugo vremena, možemo se udružiti s brzorastućim brojem ljudi koji dolaze do istog zaključka.


Richard D. Wolff je američki ekonomist i sveučilišni profesor. Tekst, originalno objavljen na portalu Rdwolff.com, preveden je i prenesen uz dozvolu autora.

Ključne riječi: SAD, kapitalizam
<
Vezane vijesti