Za ostale dijelove Europe, Aziju i Afriku, u razdoblju od 1987. do 2004. godine procjene ukazuju na 417 000, a u Sjevernoj Americi na 170 000 smrtnih slučajeva. Ukupan broj žrtava premašio je milijun ljudi.
U svijetu je već započeo mjesec obilježavanja 25. godišnjice Černobilske (ukrajinski: Čornobilj, Чорнобиль, op. ur.) katastrofe. Iako je sada sve u sjeni aktualne katastrofe nuklearke Fukushima Daiichi u Japanu, koja još uvijek ni izdaleka nije pod kontrolom i prijeti daljnjom eskalacijom, trebamo iz poštovanja prema žrtvama Černobila, koje nuklearna industrija ne priznaje, podsjetiti na njih te ih pokazati u pravim razmjerima.
Iz razloga što će ovaj tekst uzrokovati pojavu pjene bjesnila na ustima naših energetskih dogmatičara, jer će podaci raskrinkavati još jednu od njihovih pažljivo njegovanih obmana javnosti, a posebice obmana studenata tehničkih fakulteta, na samome početku ću navesti referencu iz koje su preuzeti podaci koji ukazuju da nas nuklearna industrija već godinama obmanjuje karikaturalno iskrivljavajući istinu o razmjerima katastrofe u Černobilu. Radi se o izdanju s kraja 2009. godine, The New York Academy of Sciences, volume 1181, pod nazivom Chernobyl - Consequences of the Catastrophe for People and the Environment. Autori: Aleksej V. Jablokov - Russian Academy of Sciences, Vasilij B. Nesterjenko - bivši direktor Belarussian Nuclear Center, Aleksej V. Nesterjenko - Institute of Radiation Safety (Bjelorusija). Predgovor je napisao Dimitro M. Grodzinski, predsjedavajući Ukrainian National Commission on Radiation Protection. Izdanje je prijevod s ruskog jezika publikacije istih autora iz 2007. godine, a konzultant i urednik engleskog izdanja je Janette D. Sherman-Nevinger - Environmental Institute, Western Michigan University. Na izradi knjige je originalnim podacima, savjetima i recenzijama pojedinih dijelova, sudjelovao veliki broj istraživača i stručnjaka za pojedina područja. Lista njihovih imena proteže se na tri stranice, a svi rade u renomiranim institucijama koje su uglavnom u Ukrajini, Bjelorusiji i Rusiji, ali također i iz Njemačke, Francuske, Švicarske, Izraela, SAD-a itd.
Za početak, samo ukratko, podaci kojima barata nuklearna industrija uvjeravajući nas da su apsolutno točni i neupitni, pokušavajući stvoriti dojam da onaj tko ih se uopće usudi propitivati može jedino biti običan šarlatan ili moralno upitna osoba. Oni se pozivaju na izvješće koje je 2005. godine objavio Chernobyl Forum sastavljen od 8 UN-ovih agencija, a dominantnu ulogu imali su International Atomic Energy Agency (IAEA) i World Health Organization (WHO). Prema toj procjeni, u razdoblju od skoro 20 godina nakon eksplozije reaktora u Černobilu, može se očekivati najviše 4 000 smrtnih slučajeva koji su eventualno povezani s izloženosti ljudi radijaciji nastaloj nakon te eksplozije. Da bi stvar dodatno uljepšali, tvrde da se manje od 50 smrtnih slučajeva može izravno povezati s radijacijom nakon katastrofe. U sažetku tog izvješća, koji možete vidjeti ovdje, vrlo je indikativno da se riječ katastrofa (disaster) koristi svega dva puta, a za nuklearnu industriju prihvatljiviju riječ nezgoda (accident) koriste čak 25 puta. Osim što su to izvješće napravili ljudi od kojih su mnogi izravno i neizravno vezani za nuklearnu industriju, ono ima nevjerojatno velikih i očiglednih metodoloških propusta od kojih će neki biti navedeni i u ovom tekstu.
Vrhunac te kampanje obmanjivanja, nuklearni lobi je zamislio na 20-godišnjicu Černobilske katastrofe, ali nije sve krenulo kako su željeli, pa im se kula od karata počela ubrzano urušavati. U Kijevu su tada (2006.) bile održane dvije odvojene konferencije o posljedicama Černobila. Prva je bila organizirana od strane pobornika nuklearne energije s namjerom da se nametnu zaključci već spomenutog izvješća Chernobyl Foruma iz 2005. godine, a drugu konferenciju su organizirale brojne međunarodne organizacije, alarmirane zabrinjavajuće lošim zdravstvenim stanjem ljudi, uzrokovanim Černobilskom katastrofom. Zaključci prve konferencije zbog ekstremno optimističnih stavova nisu ni bili prihvaćeni, jer im se oštro suprotstavila ukrajinska strana. Naravno, našim nuklearnim mudracima to nimalo ne smeta kada hrvatskoj javnosti prezentiraju takve podatke, mudro prešućujući bitne činjenice.
Metodološke "pogreške" nuklearnog lobija
U cijelom nizu metodoloških pogrešaka koje je, svjesno i s predumišljajem, u svojoj studiji iz 2005. godine napravio Chernobyl Forum, kako bi minoriziro štete izazvane Černobilskom katastrofom, izdvojit ću samo par većih i svima razumljivih.
1. Znanstvena literatura koja se bavi posljedicama Černobilske katastrofe broji preko 30.000 naslova i to uglavnom na slavenskim jezicima. Osim toga, postoje milijuni dokumenata vezanih uz tu temu. Unatoč toj činjenici, Chernobyl Forum u svom izvješću, koje tendenciozno sami nazivaju "najpotpuniji i objektivni prikaz posljedica Černobilske nezgode", navodi svega 350 publikacija, i to uglavnom s engleskog govornog područja.
2. Procjene kumulativnih primljenih doza radijacije su jako podcijenjene, jer su se izračunavale samo prema koncentracijama radioaktivnog cezija 137, a koncentracije radionuklida s kratkim vremenima poluraspada nisu uzimane u obzir, iako su u prvim danima imale značajniji doprinos. Čak i tijekom 1987. godine doprinos zračenju tih radionuklida bio je veći od kontaminacije cezijem 137 (Cs-137) i stroncijem 90 (Sr-90).
3. Interne doze radijacije procijenjene su samo na osnovu koncentracija u mlijeku i krumpiru, a zanemarena je činjenica da su u nekim područjima prehrambene navike stanovništva sasvim drugačije. Primjerice, u nekim područjima Ukrajine šumski plodovi predstavljaju znatan dio prehrane, a njihova radioaktivnost nije uzimana u obzir.
4. Zanemarila se činjenica da unutarnja radijacija, unesena kroz prehranu i respiracijom, stvara daleko veće štete za organizam od vanjske radijacije.
5. Nisu prihvaćeni podaci tisuća znanstvenika, liječnika i stručnjaka raznih profila koji su na terenu izravno promatrali patnje milijuna ljudi pogođenih tom katastrofom.
Uz takve pretpostavke nije problem dobiti one besramno umanjene brojeve žrtava koji su već prethodno navedeni.
Stvarno stanje
Prema već navedenoj referenci (The New York Academy of Sciences, volume 1181 ) koja se referira na oko 1 000 naslova te uzima u obzir još preko 5 000 štampanih i internetskih publikacija i to uglavnom na slavenskim jezicima, posljedice Černobilske katastrofe, za Ukrajinu i svijet, izgledaju sasvim drugačije. Knjiga od preko 300 stranica nabijena je podacima i korisnim referencama, ali u ovom tekstu bit će taksativno izneseni samo neki zbirni podaci i zaključci.
- Postotak zdrave djece (practically healthy children) na područjima Ukrajine, Bjelorusije i europskog dijela Rusije koja su 1986. godine bila zahvaćena kontaminacijom, bio je dotad preko 80 posto, a u nekim krajevima je dosezao i do 90 posto. To bi značilo da su djeca na tom području bila vrlo zdrava. Danas se na tim područjima manje od 20 posto djece smatra zdravima, a u nekim jako kontaminiranim područjima, zdrave djece gotovo nema.
- Učestalost karcinoma i raznih drugih bolesti je znatno porasla kod svih dobnih skupina. Pojavile su se i nove bolesti specifične za Černobilsku katastrofu, poput "černobilskog AIDS-a", "černobilskog srca" i slično. Sukladno tome skratio se i prosječni životni vijek stanovništva tih područja.
- Na području Ukrajine, Bjelorusije i Rusije, broj smrtnih slučajeva povezanih s Černobilskom katastrofom, za razdoblje od prvih 15 godina nakon katastrofe, procjenjuje se na 237 000. Za ostale dijelove Europe, Aziju i Afriku, u razdoblju od 1987. do 2004. godine, procjene ukazuju na 417 000, a u Sjevernoj Americi na 170 000 smrtnih slučajeva izazvanih Černobilskom katastrofom. Broj smrtnih slučajeva u svijetu, povezanih s Černobilom, tako se penje na 824 000. Zadnjom revizijom podataka, kada se tom broju pridodaju i smrtni slučajevi na najugroženijim područjima, također za razdoblje do 2004. godine, utvrđeno je da ukupan broj smrtnih slučajeva u svijetu od 1986. godine do 2004. godine, izazvanih Černobilskom katastrofom, iznosi 985 000 ljudi. Danas je taj broj sigurno prešao milijun ljudi, a posljedice će trajati još generacijama iza nas.
- Černobilski radionuklidi kontaminirali su područje koje naseljava preko 3 milijarde ljudi.
- Na ublažavanje posljedica katastrofe samo Bjelorusija, Ukrajina i Rusija potrošile su u prvih 20 godina preko 500 milijardi dolara. Još uvijek za te potrebe Bjelorusija troši oko 20 posto, Ukrajina preko 6 posto, a Rusija preko 1 posto godišnjeg državnog proračuna.
- Organizacije povezane s nuklearnom industrijom, kod objavljivanja podataka, prioritetno štite industriju, a ne javnost.
- Potrebno je promijeniti službeni sporazum između IAEA i WHO (1959.), koji omogućava skrivanje od javnosti svih informacija koje nisu poželjne nuklearnoj industriji.
Zataškavanje posljedica
Skrivanje, zataškavanje, manipuliranje i tendenciozno tumačenje životno važnih podataka o svim aspektima nuklearne tehnologije njen su neizostavni dio od samih početaka te tehnologije, pa do današnjih dana. Prva opsežnija vježba zataškavanja dogodila se tijekom i nakon curenja radioaktivnih tvari uzrokovanih djelomičnim taljenjem jezgre reaktora u nuklearki Three Mile Island 1979. godine. Nuklearnoj industriji i njenom lobiju ta se vježba medijskog zataškavanja pokazala kao prava blagodat, jer su obrasci ignoriranja i negiranja štetnih učinaka radijacije i ispuštenih radioaktivnih tvari na ljude i okoliš tada već bili uspostavljeni, pa su spremni dočekali Černobilsku katastrofu koja je započela prije 25 godina, 26. travnja 1986. godine, a čije se posljedice u svijetu intenzivno osjećaju i danas te će trajati još generacijama.
Od samog početka nuklearne katastrofe u Černobilu prišlo se skrivanju podataka o količinama emitiranih radioaktivnih tvari, primljenim dozama radioaktivnosti i povećanoj smrtnosti na područjima zahvaćenim tom katastrofom. U cilju zataškavanja posljedica čak je i koncept moderne radiobiologije doživio iznenadnu reviziju. Tek je skidanje oznake tajnosti s dokumenata Sovjetskog Saveza, koji su sadržavali podatke o brojevima hospitaliziranih ljudi sa simptomima akutne radijacijske bolesti za razdoblje prvog desetljeća nakon katastrofe, ukazalo da su ti brojeve za dva reda veličine veći od podataka koji su bili spominjani u službenim dokumentima. Pokušaji diskreditacije prethodno navedene knjige i ljudi koji su na njoj radili, posebice su se intenzivirali nakon njenog engleskog izdanja, slijedeći već poznate obrasce, primijenjene i na drugim sličnim publikacijama u kojima su iznošeni rezultati nepoželjni nuklearnoj industriji.
Osnovni razlog zataškavanja podataka, naravn, predstavlja novac. Kada bi javnost shvatila prave razmjere katastrofe, nuklearna industrija dodatno bi gubila poslove koji su i prije katastrofe počeli posrtati iz čisto ekonomskih razloga, a već ionako skupa nuklearna energija, morala bi postati još puno skuplja zbog dodatnih ulaganja u sigurnost i saniranja posljedica. Uspješnom kampanjom obmanjivanja javnosti, postigli su svoj cilj da se troškovi za dodatne mjere sigurnosti ne povećavaju radikalno, kako bi uspjeli zadržali veću dobit. Rezultati te kampanje sada su jasno vidljivi na primjeru nove katastrofe nuklearke Fukushima Daiichi, koja bi zbog raznovrsnosti i teško predvidivog trajanja krize, količinama emitiranih radioaktivnih tvari u okoliš, mogla čak nadmašiti Černobil.
Očigledno, pogoršano zdravstveno stanje ljudi na područjima zahvaćenim Černobilskom katastrofom nije moguće prikriti, pa to pogoršanje priznaju i pobornici nuklearne energije, nudeći svoje tumačenje nastalog stanja. To tumačenje zvuči kao da je izašlo iz uma u kojem moral, etika i suosjećanje sa žrtvom već davno ne postoje ni u svom rudimentarnom obliku, a glasi ukratko ovako: Ljudi na tim područjima bili su slabo informirani o tome kako je štetnost radijacije zanemariva, pa su, vjerujući da će umrijeti jer su bili izloženi radijaciji, počeli upražnjavati hedonistički način života. Povećao se alkoholizam, pušenje, promiskuitet i slično, a prema tumačenju nuklearaca, upravo su to pravi uzroci svih nedaća kroz koje prolaze ti ljudi. Takvom svom tumačenju čak su pridijelili i pojmove poput radiofobija ili okolišni stresni poremećaj. Ono što u takvom tumačenju baš nije logično jest činjenica da su kod populacija raznih vrste životinja i biljaka poput lastavica, voluharica, žaba i borova, također uočene velike promjene zdravstvenog stanja te povećani broj mutacija. Nuklearci još nisu dali potpuno objašnjenje mehanizma kako slaba informiranost o štetnosti radijacije i sam strah od radijacije utječu na zdravlje tih bića. Ukoliko mislite da se šalim ili pretjerujem, uvjeravam vas da su to teze koje nam ozbiljno žele nametnuti kao istinu, čak štoviše, takve i slične teze sam po tko zna koji puta slušao ponovo na predavanju koje je prije par dana (07. 04. 2011.) održao predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva, prof. Zdenko Šimić u prostorima Matice hrvatske.
Černobilska ostavština
Umjesto završnog komentara, radije ću priložiti fotografije ljudske patnje izazvane černobilskom katastrofom, koje je napravio Paul Fusco. Najdojmljivijih petnaest fotografija možete vidjeti ovdje. Kraći video s fotografijama uz komentar (4 min.) možete vidjeti ovdje. Duži video s fotografijama uz komentar i izbornikom (na desnoj strani ekrana) dijela koji želite pogledati možete vidjeti ovdje. One kojima sadašnja ekonomska doktrina, poticanjem sebičnosti i pohlepe, nije uništila i posljednje ostatke ljudskosti, fotografije će navesti barem na razmišljanje o tome kakvu ostavštinu, zbog vlastite neodgovornosti, ostavljamo generacijama iza nas.
