Mačku lutalicu ili psa na amsterdamskoj ulici za vidjeti nije. Gdje su nizozemske mačke? Ima jedno mjesto gdje ih ima tridesetak, saznajem.To je jedini postojeći plutajući azil za mačke, De Poezenboot, Brod mačaka. Nalazim ga na kanalu Singel.

 

Odlukom britanskog suda za azile i imigraciju, neimenovanom imigrantu dozvoljeno je da ostane u Velikoj Britaniji zbog toga što on i njegova djevojka posjeduju mačku. Vraćanje Bolivijca natrag u domovinu predstavljalo bi kršenje njegovih ljudskih prava, piše u obrazloženju suda za kojeg je mačka dokaz da se čovjek skrasio u njihovoj državi.

Mogu samo zamišljati kako su sada očajni imigranti po Europskoj uniji navalili na kućne ljubimce. Ali gdje u Nizozemskoj, na primjer, zemlji gdje me zatekla ova vijest, urednoj i podšišanoj i davno dovedenoj u red, naći otklon od sistema? Mačku lutalicu ili psa na ulici ovdje za vidjeti nije. Gdje su nizozemske mačke?

catboat9.jpg
catboat2.jpg
catboat1.jpg
catboat7.jpg
catboat8.jpg

Zašto ukrasti mačku? "Treba platiti 75 eura da se dobije jedna s ovoga broda. To onda uključuje injekcije i veterinarsku skrb."

Mačke su dakle medicinski osigurane, međutim Gordon smatra da "u Aziji ljudi prirodnije doživljavaju životinje". "Znaš li da u Maleziji ima cijeli grad prozvan po mačkama? (Kuching, op.a.) Ali ni ovdje im nije loše...", zaključuje.

catboat4.jpg

Granny je, unatoč poznoj dobi, glavna glumica u brodskoj ljubavnoj priči. Mačak po imenu Kiss, 16-godišnjak, tri je puta udomljen i tri se puta vraćao na brod. "Ne može živjeti bez Granny. To je prava ljubavna priča", kaže Gordon. Osim što voli Granny, Kiss voli i ljubiti ljude, pa je tako dobio ime. Za razliku od razigranog Kissa crna mačka čežnutljivo promatra kanal. "To nije dobra boja za mačke", odmahuje glavom moj sugovornik. Nekoliko mačaka se rasteže na mačjem tornju, a volonterka u srednjim godinama ne želi razgovarati, ali nosom dodiruje mačkin nos i smiješi se.

catboat5.jpg

Da je Amsterdam stvarno u ljubavi s mačkama pokazao je i William Meijer. Taj je bogati Nizozemac htio sačuvati sjećanje na Toma (punim imenom Tom Cat John Pierpont Morgan), svog voljenog mačka, pa je prije dvadesetak godina osnovao muzej, De Kattenkabinet. U staroj plemićkoj kući na Herengrachtu dva su kata rezervirana za slike, skulpture, postere i knjige o mačkama, među njima i Picassov crtež, ali i pet živih primjeraka. Na višim katovima još uvijek živi i vlasnik i sjeća se "crvenog i razigranog" Toma koji je umro još 1983. u mačjoj starosti od 17 godina. 

U istom tom Amsterdamu, na jednom drugom brodu, ne drže mačke, već imigrante i tražitelje azila. Oni nisu u centru grada, već dalje od očiju znatiželjnih turista, u industrijskoj zoni u Zaandamu. O tome više čitajte uskoro na H-alteru.

Ključne riječi: nizozemska, azil za mačke
< >
Vezane vijesti