U Zagrebu je danas održana prvomajska povorka u organizaciji nekoliko borbenijih sindikata, stranaka i udruga koje su ovaj dan odlučile obilježiti uvelike radikalnijim tonom, te podosta konkretnijim porukama i zahtjevima. Za razliku od povorke sindikalnih središnjica, ova povorka bila je retorički puno radikalnija i konkretnija budući da prosvjednici Prvi maj doživljavaju kao dan borbe, a ne dan graha.
Mimo sindikalnih središnjica koje su organizirale tradicionalnu prvomajsku šetnju prema Maksimiru i toplom grahu, dvjestotinjak ljudi okupilo se u 12 sati pred Radničkim domom na Trgu kralja Petra Krešimira IV otkud je kolona krenula u šetnju gradom, pri čemu su na određenim lokacijama održani govori.Iako brojčano manja, današnja podnevna povorka svakako je bila progresivnija i retorički borbenija, a novi val radničko-sindikalnog pokreta je nužnost budući da se na srednišnjice više ne može računati
Prvo odredište bila je zgrada INA Naftaplina u Šubićevoj gdje se okupljenima obratio Predrag Sekulić, radnik sisačke Rafinerije i predsjednik sindikata Nova solidarnost.
''Iza nas je zgrada koje je nekad bila ponos INA-e, kao što je INA nekad bila ponos Hrvatske. U ovoj zgradi je proglašena i samostalnost Republike Hrvatske. Zgrada je danas gotovo prazna, a mali menadžeri smišljaju kako će prodati ovu zgradu. Radnik u INA-i je danas potlačen i radi se na uništavanju njegovih prava. Osiromašili su ljude i radnike, a najbolji primjer privatizacije i beskrupuloznosti kapitalizma je upravo INA. Krivi su neoliberalni kapitalizam, politika svih boja, ali i naš sindikalizam. Drago mi je danas vidjeti borbene sindikaliste, studente, udruge, radnice i radnike. Ovdje smo došli pokazati svoje nezadovoljstvo zajedno, ne smijemo biti egoisti'', rekao je Sekulić.
Sljedeća destinacija bila je zgrada Hrvatske narodne banke ispred koje je govorio Aleksandar Dolić iz Radničke fronte.
''Već 25 godina gledamo kako se pljačka, manipulira i radi ispod žita. Kao radnici u ovim uvjetima možemo samo sanjati osiguranje egzistencijalnih potreba. Ako izgubimo posao, možemo jedino završiti na ulici. Nadam se da je ovo simbolički početak borbe za ljudska i radnička prava, te borbe za prava na izražavanje slobodne misli. Nema graha, samo radnički bijes'', poručio je.
Za razliku od povorke središnjica, ova povorka bila je retorički puno radikalnija i konkretnija budući da prosvjednici Prvi maj doživljavaju kao dan borbe, a ne dan graha. Tako su prosvjednom šetnjom dominirali transparenti Kapital napada vrijeme je za otpor, Danas u šetnji sutra u zauzetim tvornicama, Plenume na radna mjesta, Socijalizam ili barbarizam, Tvornice radnicima zemlja seljacima, a s megafona su se mogli čuti radikalni antikapitalistički povici i parole, te jasan zahtjev za borbom protiv privatizacije preostalih javnih poduzeća kao što su Hrvatske šume, Hrvatske vode, HEP, HAC, zračne luke.
Nakon šetnje glavnim gradskim trgom, u Ilici je govor održala Bojana Genov iz Ženske mreže Hrvatske. Ona je upozorila kako ova vlast slavi ženu kao majku, kraljicu i rodilju, a u stvarnosti je tjera s radnog mjesta budući da žene teže dobivaju posao, a najlakše ga gube. Upozorila je i kako su žene izložene seksualnom uznemiravanju, te otkazima zbog majčinstva, pa se moraju usprotiviti i dignuti svoj glas.
Pred zgradom HEP-a u Gundulićevoj govorio je Denis Geto, predsjednik Tehnosa, strukovnog sindikata radnika HEP-a.
''Nalazimo se pred tvrtkom koju se uporno pokušava raščerupati zapošljavanjem nekompetentnog političkog vodstva. Takvi pokušaji čerupanja ne mogu proći, za to su zaslužni sami radnici jer su govorili o malverzacijama i lošim poslovnim potezima koji se u HEP-u događaju. Jedino tako, dizanjem svog glasa možemo zaštiti HEP, ali i sva druga dobra i javne servise- šume, vode, otoke, selo, zdravlje, kulturu, obrazovanje, ali i ljudska prava. Podignimo svoj glas. Ne damo vam više ništa'', rekao je Geto.Za razliku od povorke središnjica, ova povorka bila je retorički puno radikalnija i konkretnija budući da prosvjednici Prvi maj doživljavaju kao dan borbe, a ne dan graha
Na uglu Klaićeve i Hochmanove okupljenima se obratio bivši radnik Tvornice duhana Zagreb Ivan Rupić kako bi podsjetio na uništavanje poduzeća i radnički otpor.
''25 godina sam radio u tvornici duhana. To je naprasno prekinuto kad je kriminalna politika oduzela pravo ovim radnicima i tvornici koja je zatvorena 2006. kad su specijalci izbacili preostalih 40-ak radnika koji su ovdje proveli 119 dana. Tražili smo pomoć, ali tada se štitio kapital i politika, a radnike se izbacilo na ulice. Tada, prije 10 godina na Prvi maj sindikalne središnjice ništa nisu rekle. Oni u ovoj državi nemaju ništa reći. Stoga, treba se i dalje boriti jer naša mladež bježi u svijet budući da poslodavci i politika zatvaraju tvornice. Samo udruženi učenici, studenti, seljaci i radnici mogu postići nešto'', rekao je Rupić.
Konačno odredište povorke bio je Trg Franje Tuđmana, oca hrvatskog kapitalizma. Tamo je bila postavljena pozornica s mikrofonom, a prva se obratila Danica Radošević, bivša radnica Kamenskog.
''Korijeni deindustrijalizacije u Hrvatskoj nalaze se u pretvorbi i privatizaciji društvenog vlasništva tijekom 90-ih. To je doživjelo i Kamensko kad modni dizajn hrvatske politike kreće u pljačku našeg vlasništva. U vihoru rata, netko je potkopavao temelje naših tvornica. Dani Kamenskog su odbrojani 2010. kad smo same krenule u borbu svojim posljednjim trzajem- štrajkom glađu. Nakon više od pet godina borbe, prodali su Kamensko za sramotno nisku cijenu od 24 miljuna kuna. Ključeve i upravljanje treba dati radnicima, studentima koji su stali uz nas. Radnici trebaju suditi tajkunima, a ne korumpirano pravosuđe. Doći ćemo vam na vrata sa ovom našom podrškom, sa našim studentima. Na vašim rukama je naša plaća i radnički znoj'', rekla je Radošević nakon čega je recitirala himnu Kamenskog.
Anton Filić iz Sindikata novinara Hrvatske upozorio je na sve gori položaj novinarske struke, kao i na slobodu medija u današnjoj Hrvatskoj.
''I novinari su samo radnici. Imamo slične probleme- gubitak radnog mjesta, nezaposlenost, iseljavanje mladih. Novinare muči rad na crno, puno je prisilnih slobodnih novinara, zakinutih za prava u odnosu na zaposlene, pri čemu rade i žive u velikom strahu. Nemamo nacionalni kolektivni ugovor, u nekim medijskim kućama je sindikat neformalno zabranjen, sindikaliste se tako često proganja, šikanira i potplaćuje. Inspekcije i korumpirano pravosuđe ništa ne rade, ne riješavaju se slučajevi prijetnji novinarima, a bio je i jedan pokušaj ubojstva. Bez slobodnih novinara nema demokracije, od vlasti tražimo da stvori ambijent novinarskih sloboda'', poručio je Filić.U ime Studentskog zbora, Karlo Jurak je naglasio kako se Plenum na fakultetu okuplja kao tijelo neposrednog političkog pritiska koji se bori za svoju budućnost i svoja prava, te se želi solidarizirati s radnicima jer su studenti buduća radna snaga
Okupljenima se obratila i predstavnica Zagreb Pridea.
''Nama je nasljeđe prvog maja i svih radničkih borbi izrazito važno zato što svoju borbu ne shvaćamo kao borbu za neka partikularna prava, već kao borbu za socijalnu pravdu unutar koje nitko neće biti isključen. Za nas su režimi opresije žena i LGBTIQ osoba i kapitalizam bitno povezani. Mi gledamo na rod i spolnost kao na integralne čimbenike unutar kapitalističkog sustava i procesa kapitalističke reprodukcije i naši uvidi koji proizlaze iz specifične pozicije nekog tko je opresiran na temelju roda ili spolne orijentacije trebaju se uzeti u obzir pri svakom pokušaju razumijevanja totaliteta kapitalističkih odnosa. Osim diskriminacije pri zapošljavanju i na radnom mjestu, većina problema smještena je izvan sfere formalne ekonomije kao što su opterećnost kućanskim radom, napad na reproduktivna prava. Jer naime kućanski rad, napadi na reproduktivna prava, na javno zdravstvo, na stambeno zbrinjavanje, i na javne institucije socijalne skrbi prebacuju dodatni teret na radništvo, bez obzira jesu li osobe zaposlene ili ne, i na taj ih način čine još ranjivijima i manje sposobnima da se odupru prijetnjama na području formalnog zaposlenja. A da i ne govorimo o tome kako skupine koje su danas najugroženije, poput trans osoba, napose transžena, uglavnom uopće nemaju pristup polju rada i socijalne zaštite, a često nemaju niti podršku unutar vlastite obitelji što ih dovodi u poziciju najveće moguće socijalne marginalizacije. U ovom trenutku krize neoliberalnog kapitalizma, napadi na reproduktivna prava i sveprisutna transfobija i homofobija koriste se kao oružje u rukama kapitala za opresiju radništva i zato bi svaka rasprava o suprotstavljanju kapitalu koja ne bi uzela u obzir položaj žena i LGBTIQ osoba bila promašena'', upozorila je.
Na kraju, veliku mrlju na samu povorku bacili su članovi Radničke fronte. Službeno tek jedni od organizatora, pripadnici Radničke fronte su odlučili privatizirati mikrofon te su odbili dati riječ dvjema organizacijama- Inicijativi za Radničku partiju Hrvatske, te Studentskom zboru Filozofskog fakulteta, untaoč tome što su navedene organizacije sudjelovale u čitavoj povorci uz svoje transparente i povike.
Javno proklamirani kao radnička stranka, ovim potezom su pokazali svoje cenzorske i sitno-interesne sklonosti budući da su na prvomajskom prosvjedu samoinicijativno odbili dati riječ proradničkim organizacijama.
Govornici su se ipak snašli preko vlastitog megafona, ali je tu uslijedio novi oblik cenzure- namjerno puštanje glazbe preko razglasa kako bi ih se ušutkalo. Ipak, u svom tom metežu i buci, njihov glas se čuo. Predstavnik Inicijative za Radničku partiju Hrvatske Dimitrije Birač upozorio je na trenutno stanje radničkog pokreta.Pogubljen u vremenu i prostoru, SSSH je na Zrinjevcu ovaj tjedan organizirao performans Reci to cipelama- prosvjed ostavljenih cipela. Takav umjetnički način izražavanja radnicima nije potreban
''Radnički pokret je danas u stanju rasula, niske razine političke i klasne svijesti, a sindikalna rukovodstva su postali društveni analitičari umjesto da rade na jačanju radničkog pokreta. Najbolja obrana radničkih intersa upravo je napad putem solidariziranja i povezivanja. Primjerice, osmosatni radni dan se brani nepopustljivim i ustrajnim zahtjevima za sedmerosatnim radnim danom'', poručio je Birač.
U ime Studentskog zbora, Karlo Jurak je naglasio kako se Plenum na fakultetu okuplja kao tijelo neposrednog političkog pritiska koji se bori za svoju budućnost i svoja prava, te se želi solidarizirati s radnicima jer su studenti buduća radna snaga. Za kraj je poručio kako se treba boriti za drušvo u kojem neće biti iskorištavanja čovjeka po čovjeku.
Iako brojčano manja, današnja podnevna povorka svakako je bila progresivnija i retorički borbenija, a novi val radničko-sindikalnog pokreta je nužnost budući da se na srednišnjice više ne može računati. Tako je, pogubljen u vremenu i prostoru, SSSH na Zrinjevcu ovaj tjedan organizirao performans Reci to cipelama- prosvjed ostavljenih cipela. Takav umjetnički način izražavanja radnicima nije potreban, već upravo suprotno - izrazito je opasan i kontraproduktivan budući da bi uz takvo vodstvo radnici doista mogli ostati bosi.
