Ovih dana, kada prva generacija tzv. bolonjskih studenata u Hrvatskoj završava svoj preddiplomski studij stječući time diplome prvostupnika/prvostupnica (baccalaureus), koje su ekvivalent nekadašnjoj višoj stručnoj spremi starog sustava visokoškolskog obrazovanja, polemike oko Bolonjskog procesa, njegovih deklarativnih načela i dimenzija praktične aplikacije ne jenjavaju. Naprotiv, sve su intenzivnije. Ako ništa drugo, tijekom protekle dvije-tri godine iskristaliziralo se nekoliko prepoznatljivih i često međusobno suprotstavljenih pristupa kompleksnoj problematici koju otvara Bolonjska reforma.
Međusobno suprotstavljeni pristupi Bolonjskoj reformi
Na jednoj je strani službeni glas Vlade, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa koje, upornim nabrajanjem kvantitativnih, statističkih pokazatelja po pitanju porasta broja studenata i visoko obrazovanog stanovništva, nastoji pokazati i dokazati navodnu uspješnost u provođenju visokoškolske obrazovne reforme. Na drugoj su strani oni koji Bolonjsku reformu žive u praksi, studenti/ce i njihovi profesori/ce, koji se svakodnevno suočavaju s brojnim problemima koje spomenuta reforma sa sobom donosi: povišenja školarina i nedovoljan broj stipendija, povećanje broja studenata i nedovoljan broj kvalificiranog nastavnog kadra, infrastrukturni problemi u organizaciji nastave... što često vodi prema goloj improvizaciji u pokušaju praktične primjene zakonskih normi nametnutih Bolonjskim sustavom studiranja. Postoji i treća strana, koja se dijelom preklapa s ovom drugom, a to su manjinski nezavisni promatrači cijelog procesa, koji mahom progovaraju iz perspektive društveno angažirane kritike što izrasta na fundusu nekih klasičnih teorija društveno-humanističke znanstvene provenijencije i koji, često apokaliptično, u Bolonjskoj reformi vide definitivan i istinski kraj zlatnog doba kritički orijentiranog studija (Readings, 1996).
Literatura: Hromadžić, H. (2007a), Bolonjski konj I, H-alter
Hromadžić, H. (2007b), Bolonjski konj II, H-alter
Hromadžić, H. (2008a), Društvo znanja, o čemu je zapravo riječ I, H-alter
Hromadžić, H. (2008b), Društvo znanja, o čemu je zapravo riječ II, H-alter
Kurasawa, F. (2002), Which Barbarians at the Gate? From the Culture Wars to Market Ortodoxy in the North American Academy, Canadian Review of Sociology and Anthropology 39, 323-347.
Kurasawa, F. (2007), The State of Intellectual Play: A Generational Manifesto for Neoliberal Times, Topia 18, 11-42.
Readings, B. (1996), The University in Ruins, Harvard University Press, Cambridge
Autor: Dr. sc. Hajrudin Hromadžić je docent za predmetno područje Medijskih studija. Suradnik je Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za sociologiju, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Odsjek za kulturalne studije i Institutum Studiorum Humanitatisa (ISH), Fakulteta za poslijediplomski studij humanistike u Ljubljani, smjer Medijski studiji.
Kampanja Pravo na obrazovanje:
Ovaj tekst je objavljen u sklopu Kolumne Pravo na obrazovanje. Kolumna je jedna od aktivnosti projekta Kampanja Pravo na obrazovanje koji provodi Institut za razvoj obrazovanja. Cilj projekta je promicanje ljudskog prava na visoko obrazovanje u Hrvatskoj. H-Alter je partner na projektu, a projekt podupire Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.
Prethodno objavljeno u sklopu ovoga ciklusa:
Karin Doolan i Teo Matković: KOGA NEMA? Teo Matković: ČEMU SLUŽI DIPLOMA?
Vesna Kovač: KAKO POVEĆATI PRISTUP VISOKOM OBRAZOVANJU
Danijela Dolenec: Snimka Lisabonskog procesa; IZVORI NEJEDNAKOSTI U OBRAZOVANJU
Thomas Farnell: PRAVO NA VISOKO OBRAZOVANJE U HRVATSKOJ
