Migracije, iako jedna od ključnih tema za Europsku uniju, nije zauzela odgovarajuće mjesto u predizbornoj kampanji u Hrvatskoj, stoga je Centar za mirovne studije uoči izbora za EU parlament organizirao tribinu Europa i migracije: gdje povlačimo granicu? te pozvao predstavnike organizacija Amnesty International i Human Rights Watch koji su jučer u Zagrebu predstavili svoja saznanja o odnosu zemalja članica EU prema migracijama. Od 2015. godine, kada je velik broj izbjeglica došao u EU, migracije su postale tema na kojoj se lome koplja i postavlja lažna dilema - ljudska prava ili sigurnost. Zbog svoje kompleksnosti i slojevitosti, upravo je način na koji će joj se pristupiti, kakve politike i prakse će se osmisliti i voditi - ogledalo Europske unije.
Centar za mirovne studije na tribinu je pozvao predstavnike kandidacijskih lista za izbor članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske te za buduće članove Europskog parlamenta objavio zahtjeve vezane uz pitanja migracija.
Migracije, iako jedna od ključnih tema za Europsku uniju, nije zauzela odgovarajuće mjesto u predizbornoj kampanji u Hrvatskoj.
Hrvatska nastoji pokazati kako je spremna steći uvjete za ulazak u Schengen, ali pushbackovima i nasiljem na granicama upravo pokazuje nespremnost za taj ulazak, istakla je Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije. Dodala je da se od zastupnika iz Hrvatske u Europskom parlamentu očekuje da se usprotive nasilju i ilegalnim radnjama na granicama zemalja EU te da se zalažu za provođenje temeljitih istraga, prestanak zloupotrebe i parcijalnog tumačenja hrvatskog i europskog zakonodavstva, prestanak kriminalizacije solidarnosti i razvoj aktivnih mjera uključivanja novopridošlih osoba u društvo.
Lydia Gall iz Human Rights Watcha pojasnila je kako je Mađarska svojim represivnim politikama i praksama uspjela dovesti do vrlo niskih broja ulazaka, a onima koji i uspiju ući u mađarski sustav međunarodne zaštite maksimalno otežala životne uvjete. Istaknula je kako je praksa koju sada vidimo na hrvatskim granicama već godinama prisutna na bugarskim, poljskim i mađarskim granicama, a kako je upravo mađarsko zatvaranje granica ljude dovelo u situaciju da "zapnu" na području Srbije i BiH i usmjerilo ih prema Hrvatskoj.
Amnesty International je u BiH intervjuirao 94 osobe, od kojih su sve barem jednom bile vraćene iz Hrvatske i od kojih je trećina proživjela direktno nasilje. Massimo Moratti, zamjenik ravnatelja europskog ureda Amnesty Internationala, već dugo prati stanje na balkanskoj ruti, posebice u Unsko-sanskom kantonu i tvrdi kako azilni sustav u BiH ne funkcionira i kako ljudi nemaju namjeru tamo ostati. Pritom je naglasio kako su pushbackovi često lančani, iz Italije, preko Slovenije i Hrvatske, u BiH. Radi se o eksternalizaciji migracija kojima države članice prebacuju odgovornost na države izvan EU.
Treba postojati hrabra politika, koja ima viziju i koja se proaktivno bavi otvaranjem mogućnosti prema izbjeglicama koje dolaze zbog ratova, klimatskih promjena, siromaštva. Važno je da politike unaprjeđuju prava i da se zaustavi rastakanje sustava azila i snižavanje standarda ljudskih prava, zaključeno je na tribini.
