Politika

Ne ulazeći uopće u proceduru i sadržaj kurikularne reforme, činjenica da su se 1. lipnja 2016., na "najmasovnijem prosvjedu nakon onog za Radio 101", mnogi deklarirani ljevičari, čak i neki koji se inače svrstavaju "ljevije od ljevice", našli na istoj strani s Kolindom Grabar-Kitarović, Emilom Tedeschijem i medijskim perjanicama kvazidemokratskog neoliberalizma, kao što su RTL, Jutarnji list i 24 sata, ne smije biti tek predmetom čuđenja, nego mora biti i predmetom analize, jer ona ima svoju povijest.

Nemoguće je obraniti neobranjivo: vlast ne funkcionira, vlada je u rasulu, dvojica potpredsjednika ne razgovaraju, HDZ-ova "stožerna uloga" u vlasti pokazala se kao obična sprdnja, "domoljubni" ministri kao da su popadali s Marsa pa ne znaju što govore kad uvjeravaju općinstvo da je "vlada stabilna, radi punom parom i da provodi reforme".

Osim što je bila uobičajeno odurna prema medijima, krivo ih optužujući da su u izvještajima prepolovili broj sudionika "Hoda za život", Željka Markić je zapravo bila u pravu. Njen skup protivnika abortusa zbilja je bio odlično posjećen, okupilo se tu možda i do dvadeset puta više ljudi nego na kontra-skupu zagovornika abortusa. A uspjeh je sigurno i to što im se pridružila i supruga premijera Tihomira Oreškovića.

Tko je kriv što je Hrvatska vojska po drugi put predala oružje na Bleiburgu? Nema veze jesu li hrvatske ceremonijalne puške, poslane iz Zagreba počasno paradirati na Bleiburškom polju, "zamolbom austrijske policije ostale u autobusu" ili su oduzete na granici, pa vraćene po povratku, činjenica je da se takva velika sramota nije smjela dogoditi.

Kolinda Grabar-Kitarović prekjučer je primijetila da je vrag odnio šalu i pozvala "Hrvatice, Hrvate" i sve ostale da spuste loptu na zemlju. Za komentar njezina istupa upitali smo istaknute antifašistkinje i antifašiste, intelektualce, novinare i civilno-društvene aktiviste: Olivera Frljića, Vesnu Teršelič, Zorana Pusića, Milorada Pupovca, Mislava Žitka, Sašu Poljanec-Borić, Vilija Matulu, Borisa Pavelića, Nikolu Bajtu, Matu Kapovića, Berta Šalaja, Tonča Majića i Mrežu antifašistkinja Zagreba.

Premise iz knjige Nova hrvatska paradigma: Ogled o društvenoj integraciji i razvoju, HDZ-ova europarlamentarca Davora Ive Stiera, da treba mijenjati institucije, a ne tek elite, da treba poticati građanske inicijative kao "vrijedan alat za pritisak na vladajuću elitu", te da bi nova paradigma trebala biti usredotočena na društvo, a ne na državu – samo na prvi pogled predstavljaju odskočnu dasku za konkluziju da je Stier napravio korak prema radikalnoj kritici partitokracije i prema direktn(ij)oj demokraciji.

Po EU-kriteriju, svaki četvrti građanin Hrvatske živi u uvjetima ekstremnog siromaštva. Tu mizernu kunu, što se odbije od usta sirotinji, vlada će ubaciti u vreću s ratama za otplatu neotplativih dugova stranim lihvarima. Svima će se san o obećanom boljem životnom standardu rasplinuti kao mjehur od sapunice, bio dijete u jaslicama ili bakica u poznim godinama. Ovakva vlada, s ovakvim reformskim skorom za prvih sto dana, nije rješenje za modernu i demokratsku Hrvatsku.

Ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović: Sva tijela uključena u reforme javne uprave nastojat će u maksimalnoj mogućoj mjeri osigurati participativnost procesa uključivanjem akademske zajednice, socijalnih partnera, predstavnika civilnog društva itd. Pri donošenju propisa vodit će se računa da se provodi javno savjetovanje. Što se tiče Uredbe o raspodjeli dobiti od igara na sreću, ona je u nadležnosti Ministarstva financija i oni su najbolje mjesto za dobivanje potrebnih objašnjenja.

Tihomir Orešković po svemu sudeći osjeća intimnu odbojnost prema stvarima poput skandiranja ustaških parola na nogometnom stadionu u Osijeku, ali radije ne bi o tome govorio, neka se time bave "profesionalni" antifašisti, njemu je to ispod razine. Ovo je ključno mjesto za razumijevanje hrvatskog novoustaštva.

Krešimir Petković, docent na FPZG-u: "Politika je kod nas, kao i na zapadu, izgubila viziju. A kad nemaš viziju, u smislu građenja nekog novog društva, onda tražiš neke žrtvene jarce, nekoga koga ćeš kazniti. Nema nikakve utopističke, državničke doze u politici, nego se poručuje: ajmo naći tip zločina nad kojim se svi zgražamo pa se idemo oko tog angažirati. Baš to što se puštaju probni baloni po meni je dokaz nedostatka vizije."