Politika

Ako se dom ne čisti kada ima prašine, tad mora da zaudara. A smrdi jako.

Kolinda Grabar-Kitarović sugerira da negativnu radikalizaciju društva, mržnju, nesnošljivost, čak i fizičke obračune ne potiču HDZ i ostala desnica, nego njihovi ideološki protivnici, koji "žele obnovu Jugoslavije i komunizma" ali, to nije istina. Njezin odgovor Miloradu Pupovcu i dijelu javnosti kojem je uistinu stalo do međunacionalne snošljivosti i mirnog suživota u demokratskom ozračju nije na državničkoj razini niti je politički uvjerljiv.

Neke smjernice za razvoj huškačke retorike u Hrvata.

Kao što se Velimir Bujanec, Marko Jurič i slični brane od optužbi za govor mržnje slapovima nove mržnje, tako i pitanje poštenog brojanja glasova na izborima pokreće stranka koja je na njima najviše krala i muljala.

Stevo Đurašković, viši asistent na FPZg-u: Karamarko nije sposoban provesti nikakve policy reforme na kojima inzistira MOST, a vidjet ćemo je li MOST dovoljno sposoban progurati ih. Zabrana pobačaja bila bi "funkcionalna" ako bi se glavni društveni zagovornik zabrane, javno obvezao adekvatno zbrinuti svako neželjeno dijete. Na toj liniji predlažem da se mega-zdanje Hrvatske biskupske konferencije na Ksaveru prenamijeni u dom za nezbrinutu i neželjenu djecu.

Zastupnice i zastupnici vraćaju se svojem psovačkom i političko-razaračkom poslu.

Tko zapravo vlada tzv. Republikom Hrvatskom, što je pozadina, a što sadržaj te vladavine? Otkud, nakon zajapurene reformističke retorike, nakon silnih izbora i pregovora, nakon uzvišenih deklaracija o demokratizaciji, jedan nepoznati biznismen na poziciji koju se u političkom imaginariju smatra ključnom političkom pozicijom?

Postoje dosta uvjerljive indicije da je Orešković poslan u Hrvatsku da reformira ne toliko državne financije, koliko to da se hrvatska desnica ubuduće koncentrira na servisiranje međunarodnog kapitala. Tu se onda pojavljuje mogućnost da i papa Bergoglio učini slično.

U Izvorišnim osnovama Ustava nema mjesta ustaškim natruhama u slijedu hrvatske državnosti.

I u Srbiji je od 2000. godine glavna politička polarizacija bila podela na "modernizante" i "narodnjake" oličene u Demokratskoj stranci sa jedne strane i Srpskoj radikalnoj stranci sa druge strane. Politička dinamika je odredila, tako, da su dve politike izvesno vreme na maestralan način uspevale da jedna drugu komplementiraju i podržavaju.