Kultura

Što se dogodi kada skupina umjetnika odluči "okupirati" kazalište? Kako uspijevaju tri godine voditi kazalište koje je stalno otvoreno svima, a odluke donositi isključivo putem direktne demokracije? Kakva je veza između vode, zraka i kulture?

Pretražujemo li i liječimo i onda kad ne treba? Dr. Lidija Gajski analizira prekomjernu potrošnju u medicini. U ovom članku bavi se fenomenom predijagnosticiranja i navodi najčešće nepotrebne medicinske postupke.

Nedavne izmjene hrvatskog Kaznenog zakona reguliraju djela protiv nečega što se u verziji iz 1997. zvalo spolno ćudoređe i spolna sloboda. Lingvističkom intervencijom bliskoj Žižekovoj kavi bez kofeina i šećeru bez kalorija to je postalo isključivo i samo spolna sloboda, a da se zapravo realno puno više približilo ćudoređu.

Boris Liješević, redatelj, povodom predstave "Mirni dani u Mixing partu" koju je postavio u ZeKaeMu: Nacionalizam, šovinizam, mase koje ne praštaju i ne osvrću se za sobom... sve to nekome treba u određenom političkom trenutku. Ali to već svi znaju. Kritika toga je već postala opšte mjesto.

Dekonstrukcija hrvatske biopolitike: Novi društveni rascjep na kojem će se testirati tolerancija u Istri neće biti toliko vezan uz LGBT zajednicu, koliko uz redistribuciju resursa i privilegija vezanih uz javna dobra u turizmu i drugim lukrativnim djelatnostima, a koja se polako ali sigurno događa.

Dekonstrukcija hrvatske biopolitike: Početkom 17. stoljeća, piše Michel Foucault, još je uvijek postojala određena otvorenost prema seksualnosti. Riječi su se javno izgovarale i stvari radile bez pretjeranog skrivanja. Bilo je to vrijeme "besramnog govora", "pokazivanja i miješanja tijela", "otvorenih prekršaja".

Jako me čudi, intrigira i nikako si ne mogu objasniti zašto uspješni i ugledni stručnjaci, pogotovo medicinari, napuštaju svoju profesiju i odlaze u politiku. Čovjek se onda zapita jesu li oni zaista s interesom i iskrenom ljubavi odabrali svoje zanimanje, je li to bio njihov pravi poziv.

Dekonstrukcija hrvatske biopolitike: Kako piše Lynn Hunt u "The Invention of Pornography", koncept pornografije kao reprezentacije izrađene s ciljem postizanja seksualnog uzbuđenja u širi je optjecaj ušao tek sredinom ili krajem 18. stoljeća.

Kad prihvatimo da je apsurdna količina iracionalnosti moguća "samo u Hrvatskoj", odustajemo od politike u njenom temeljnom značenju. Sve što se od nas traži jest da se prestanemo odupirati racionalnim rješenjima i prepustimo poslovnoj eliti da Apsurdistan pretvori u Floridu.

Filip Remunda, autor dokumentarnih filmova "Češki mir" i "Češki san": Kad god se bavim ozbiljnom temom, tema me natjera da napravim komediju. No smijati se ne znači ismijavati se. Komedija znači da imaš dvije sukobljene ideje, a posljedica tog sukoba je da se smiješ - to znači da razmišljaš.