Vlada uspješno vakuumirala hrvatsku bijedu

Prije nekoliko mjeseci  na ovom smo se portalu osvrnuli na poslanicu HDZ-ova predsjednika Andreja Plenkovića u kojoj, uz dozu fejkanog posipanja pepelom po glavi, obećaje posebnu brigu njegove vlade za iskorjenjivanje siromaštva, smanjenje nezaposlenosti i pružanje pomoći najranjivijim društvenim skupinama. Naknadnu potvrdu tvrdnje da se radilo o običnoj predizbornoj prijetvornosti objavljujemo sada, a ona glasi: od 2017. godine, pa sve do ovoga trenutka, dakle pune četiri godine, a upravo dok ovo pišemo glagolsko vrijeme iz perfekta prelazi u futur, Hrvatska nema provedbeni dokument koji je nužan za provođenje Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Strategija, koju je donijela još Milanovićeva vlada, obuhvaća razdoblje od 2014. pa do kraja 2020. godine. Da bi uopće mogla biti primijenjena, predviđeno je bilo da Vlada uz nju u trogodišnjim intervalima donosi odgovarajući operativni dokument. Takav dokument, koji se zove Program provedbe strategije, Vlada je donijela za razdoblje od 2104. do kraja 2016. godine. Do tada, njezina je obaveza bila izraditi novi, za naredno trogodišnje razdoblje, ali HDZ-ove vlade koje su krajem 2015. stupile na tron propustile su ga kreirati i donijeti. Njihova briga za "iskorjenjivanje Višegodišnje nedonošenje provedbenog dokumenta Lora Vidović ocjenjuje kao "u najmanju ruku propuštenu priliku za snažniju zaštitu ljudskih prava socijalno ugroženih građana, što svakako zabrinjava"siromaštva" i za ostalo u vezi s njim, o čemu je prije posljednjih parlamentarnih izbora bajao Plenković, pritom upravo bode oči.

Ruku na srce, ne tvrdimo da Vlada pritom baš ništa nije radila. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku objavilo je krajem 2019. program provedbe strategije i otvorilo o njemu javno savjetovanje. U savjetovanju sudjelovale su dvije pravobraniteljice, i to pučka pravobraniteljica Lora Vidović i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević. Treći sudionik savjetovanja bio je Centar za mirovne studije, a četvrti jedan građanin pod pseudonimom.

Nakon provedenog savjetovanja i objavljenog očitovanja Ministarstva na primjedbe ova četiri sudionika, nije se dogodilo ništa. Ili skoro ništa. Na pitanje ovoga novinara gdje se djeo program provedbe strategije, tojest zašto nakon provedenog savjetovanja nije stupio na snagu, u Ministarstvu rada itd, koje je nakon parlamentarnih izbora naslijedilo resor socijalne skrbi od Ministarstva za demografiju itd, odgovaraju da "se" od programa provedbe Strategije za razdoblje do 2020. – "odustalo". Bez dodatnih objašnjenja i informacija, npr. o tome tko je odustao, zašto "se" odustalo ili pak zašto "se" provedbeni dokument nije donijelo na vrijeme.

Ovu polurečenicu Ministarstvo je u svojem "odgovoru" pokušalo ušušuriti u četrdesetak redaka uglavnom nezanimljivoga teksta, iz kojega valja izdvojiti samo jedan podatak, a taj glasi da je, eto upravo, "započelo s aktivnostima" na planu izrade novog nacionalnog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje do 2027. godine. Predviđeni rok za njegovo donošenje je, kažu, "drugi kvartal 2021". Tako da će Hrvatska u prvom polugodištu 2021., a vjerojatno i nešto dulje, biti ne samo bez provedbenog dokumenta strategije, već i bez same strategije. Bijeda svih hrvatskih bijednika zaslugom Vlade dodatno će se povećati, jer će, pored svih drugih nedaća, biti osuđeni na život u svojevrsnom strategijskom vakuumu.

"Mišljenja smo da dosadašnje neredovito praćenje provedbe ove strategije ukazuje na nedovoljnu brigu o problemu siromaštva te problemima djece koja žive u siromaštvu i u riziku od njega", komentira za H-Alter pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević. "Postojeća strategija predviđena je za razdoblje do 2020. godine, što znači da je s pripremom i izradom novog dokumenta trebalo odavno započeti."

U izjavi za H-Alter pravobraniteljica za djecu skreće pažnju da je krajem 2019. godine ukazala Ministarstvu na nepostojanje provedbenog dokumenta, s napomenom da u tome vidi "slabost u provođenju mjera i praćenju provedbe" same strategije.

Na pitanje kako komentira višegodišnje odsustvo provedbenog dokumenta za suzbijanje siromaštva, pučka pravobraniteljica Lora Vidović odgovara da nikako ne može biti zadovoljna "krvnom slikom" socijalne podrške građanima. Na tu činjenicu, podsjeća, kontinuirano u svojim izvještajima upozorava saborske zastupnike. "Socijalne usluge i dalje su nedostupne u brojnim dijelovima Hrvatske jer je mreža pružatelja nedovoljno razvijena, izdvajanja za socijalne naknade su preniska i ne odgovaraju na stvarne potrebe građana, a gradovi i općine svoje obaveze prema siromašnima ne mogu financijski podmiriti", nastavlja Vidović. "U isto vrijeme, problem je što su djelatnici u sustavu preopterećeni. Također, sve su brojnije pritužbe koje primamo zbog sumnje na diskriminaciju temeljem imovnog stanja. Sve to govori kako dosadašnje aktivnosti u jačanju podrške najugroženijima nisu dale značajne rezultate, a to pokazuju i brojke."

A najnovije brojke koje nam je podastrla pučka pravobraniteljica ukazuju da se od 2010. do 2019., dakle prije zaraze korona virusom, stopa rizika od siromaštva smanjila tek s 20,1 na 18,3 posto. "To se nikako ne može smatrati značajnim napretkom", kaže Vidović. K tome, Evropska komisija je ocijenila kako ovo poboljšanje od nepunih 2 posto u jednom desetljeću nije povezano s promjenama u sustavu socijalne zaštite, već zbog boljih uvjeta na tržištu rada. Kod pojedinih ranjivih skupina, poput nezaposlenih ili starijih osoba, ove su brojke čak u blagom porastu, a kod nekih su iznimno visoke. Recimo, svaka druga starija osoba koja živi sama u Hrvatskoj u riziku je od siromaštva, kao i svaka treća osoba nižeg obrazovanja i svaka četvrta obitelj s troje i više djece – podatak koji će posebno razveseliti zastupnike teorije o bjesomučnom rađanju kao najuspješnijoj metodi suzbijanja "bijele kuge".

U takvom socijalnom kontekstu, višegodišnje nedonošenje provedbenog dokumenta Lora Vidović ocjenjuje kao "u najmanju ruku propuštenu priliku za snažniju zaštitu ljudskih prava socijalno ugroženih građana, što svakako zabrinjava". Njezino nepostojanje posebno je problematično, dodaje ona, u trenutku kad epidemija koronavirusa ugrožava radna mjesta i financijsku stabilnost i zaposlenih i nezaposlenih, a time i njihovu socijalnu sigurnost. Tu su naravno i brojni problemi s ranjivim skupinama o kojima pučka pravobraniteljica godinama izvještava Sabor, a koji su vezani uz beskućnike, mlade iz alternativne skrbi, socijalno ugrožene obitelji, nedostupnost socijalnih usluga u ruralnim područjima, dugotrajnu nezaposlenost, energetsko siromaštvo, diskriminaciju temeljem imovnog stanja...

"U isto vrijeme, novi Zakon o socijalnoj skrbi najavljuje se već godinama, a prema posljednjem planu trebao bi biti donesen u drugom kvartalu 2021. godine... Nedvojbeno je da se kasni s donošenjem strategije za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti u idućem razdoblju, kao i novog Zakona o socijalnoj skrbi", upozorava Vidović.

Centar za mirovne studije u prošlogodišnje se javno savjetovanje o nikad donesenom provedbenom dokumentu uključio s nizom primjedbi koje su se odnosile na inkluziju Roma, na tražitelje azila i na osobe pod međunarodnom zaštitom (za koje samo Ministarstvo u radnom dokumentu koristi kolokvijalni pejorativni naziv - "ilegalni migranti").

"Vlada i ostale nadležne institucije, uz nekoliko časnih iznimaka, strateške dokumente uglavnom vide kao nužnost koja je u službi povlačenja EU fondova i odrađivanja obveza prema Europskoj uniji, a ne kao alat za planiranje dugoročnog i sistematičnog rješavanja određenih društvenih problema ili razvoja zemlje. To je apsolutno promašen pristup", objašnjava CMS-ova programska voditeljica Sara Lalić olako odustajanje Bijeda svih hrvatskih bijednika zaslugom Vlade dodatno će se povećati jer će, pored svih drugih nedaća, biti osuđeni na život u svojevrsnom strategijskom vakuumunadležnih od programa provedbe strategije borbe protiv siromaštva i odgađanje donošenja nove strategije. U odnosu na dokument koji se lani pojavio na javnom savjetovanju, Lalić posebno problematičnom smatra neujednačenost pojedinih mjera s drugim strateškim dokumentima i propisima, poput nacionalne strategije za uključivanje Roma ili pak Zakona o strancima. "To je drugi problem s politikama koje se rade u Hrvatskoj - ti dokumenti često su neujednačeni, nije jasna njihova hijerarhija, na isti problem se (često neadekvatno) odgovara u različitim strategijama..."

U odgovoru na naša raspitivanja o provedbenom dokumentu, Ministarstvo rada i svega ostaloga se, napomenusmo, pohvalilo "započinjanjem aktivnosti oko izrade" nacionalnog plana borbe protiv siromaštva, koji bi, kažu, trebao biti gotov do ljeta. Na potpitanje o mogućnosti uvida u njegovu radnu verziju, Ministarstvo je odgovorilo: "Općenito, radni materijali strateških dokumenata tijela državne uprave isključivo su dostupni relevantnim dionicima i članovima radnih skupina." Novinari, kao predstavnici javnosti, kod njih sz, naravno, zavedeni kao "irelevantni dionici". Za ostalo u vezi pristupa tom radnom dokumentu i javnog debatiranja o njemu iz kabineta ministra Josipa Aladrovića uputili su nas, pomalo nesmotreno, na Zakon o pravu na pristup informacijama.

Naime, upravo potpisnik ovih redaka je prije izvjesnog broja godina, u vrijeme vladavine Zorana Milanovića, od jednog drugog ministarstva, onog koje pokriva resor kulture, zatražio radne materijale za jedan drugi strateški dokument: strategiju javne medijske politike, i dobio je odbijenicu s argumentacijom gotovo identičnom sadašnjoj Aladrovićevoj. Kad bi radni materijal za izradu strategije bio dostupan novinarima, to bi opteretilo proces njezine izrade. Nakon skoro dvogodišnjeg parničenja, tadašnja povjerenica za informiranje, zadužena za zaštitu građanskog prava na pristup informacijama, poništila je odbijenicu Ministarstva i rješenjem odobrila pristup radnim materijalima. "Nije razvidno na koji bi način objavljivanje tih zatraženih Radnih materijala moglo narušiti proces izrade neke odluke i koje, ili proces donošenja iste, te je Povjerenica za informiranje zaključila kako ne stoje argumenti iz osporenog rješenja koji bi išli u prilog uskrati predmetnih informacija. Povjerenica za informiranje ne vidi na koji način bi omogućavanje javnosti uvida u predmetne informacije moglo utjecati i na neovisnu i nepristranu izradu u osporenom rješenju navedenog Nacrta medijske politike. Stajalište žalbenog tijela je upravo suprotno, budući da Povjerenica smatra kako bi omogućavanje uvida u Radne dokumente za raspravu o medijskoj politici unaprijedilo savjesnost, ispravnost postupanja i odgovornost svih uključenih u izradu konačnog Nacrta medijske politike."

Eto tako, pa možda Aladrović i društvance okupljeno oko izrade strategije suzbijanja siromaštva nešto i nauče. Premda, stanovišta smo da se niti ne radi o neznanju, već o svjesnom čuvanju ugodne pozicije u hladovini četiri debela zida.   

Sara Lalić, programska voditeljica u Centru za mirovne studije: Plenković je neuvjerljiv

Krajem 2019. godine CMS je sudjelovao u javnom savjetovanju o Programu provedbe strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Uputili ste niz primjedbi, u vezi inkluzije Roma i u vezi položaja izbjeglica. Koliko ste bili zadovoljni odgovorima nadležnog ministarstva i smatrate li da se u tom dokumentu jasno vidjela svijest o važnosti preuzimanja odgovornosti za položaj ovih dviju skupina?  

Naši su se prijdelozi odnosili na proširenje mjere osiguranja sufinanciranja troškova obrazovanja i na djecu tražitelje azila; uvođenje posebne kategorije za azilante i osobe sa supsidijarnom zaštitom kako bi im bio omogućen pristup visokom obrazovanju; obuhvaćanje djece izbjeglica mjerom koja se odnosi na bolju socijalnu uključenost kroz veće sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim aktivnostima i sadržajima itd. Nismo zadovoljni odgovorima nadležnog ministarstva, jer su ti prijedlozi odbijeni. Na neke druge prijedloge, uključujući uklanjanje stigmatizirajućeg termina "ilegalni migranti” koji ne postoji kao pravni termin u našem zakonodavstvu, nije niti bilo očitovanja.

Premda smo na pragu 2021. godine, i dalje nemamo strateški dokument za naredno razdoblje, naime sadašnja strategija pokriva razdoblje do kraja 2020. Na pitanje u vezi nove strategije u Ministarstvu rada i socijalne politike odgovaraju da su "započeli s aktivnostima oko izrade Nacionalnog plana". Kakav je vaš komentar?

Nemamo informacije da je osnovana radna skupina za izradu ovog dokumenta. Svakako je važno da se u izradu novog nacionalnog plana U travnju ove godine Vlada je cijeli iznos za provedbu Strategije za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti (radi se o iznimno malom iznosu od 13.5 tisuća kuna) preusmjerila na borbu protiv posljedica pandemije COVID-19. Podsjetimo, mjere za uklanjanje posljedica pandemije koronavirusa uglavnom su bile usmjerene na poslodavceuključe neovisne institucije za zaštitu ljudskih prava, predstavnici civilnog društva i stručnjaci odnosno znanstvenici koji se bave pitanjem siromaštva i socijalne isključenosti.

Plenković je ljetos u izbornom programu najavio borbu za iskorjenjivanje siromaštva. Koliko su vam te najave uvjerljive s obzirom na nedonošenje ključnih provedbenih dokumenata i otezanje s donošenjem nove nacionalne strategije?

Te nam najave, nažalost, nipošto nisu uvjerljive, i to ne samo zato što nisu doneseni važni strateški dokumenti za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, nego i na osnovu nekih drugih koraka Vlade koji uvelike utječu na pojavu siromaštva i socijalne isključenosti. Tako je, na primjer, u travnju ove godine Vlada cijeli iznos za provedbu Strategije za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti (radi se o iznimno malom iznosu od 13.5 tisuća kuna) preusmjerila na borbu protiv posljedica pandemije COVID-19. Podsjetimo, mjere za uklanjanje posljedica pandemije koronavirusa uglavnom su bile usmjerene na poslodavce, a kvalitetnih mjera za direktnu zaštitu skupina koje su u najvećem riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti temeljenih na principima solidarnosti i socijalne osjetljivosti - nije bilo. 

U širem društvenom kontekstu, važno je imati na umu da niti jedna strategija ne može imati konkretne učinke neovisne o društveno-ekonomskom kontekstu. Ukidanje siromaštva i socijalne isključenosti zahtijeva sveobuhvatan i dosljedan pristup zaštiti i promociji socijalnih i ekonomskih prava te intervencije u raznim područjima poput stanovanja, rada, obrazovanja, socijalne skrbi, porezne politike i drugih. U tom kontekstu, vidimo, na primjer, što se događa s poreznom reformom koja najveću korist donosi upravo onima koji se nikako ne mogu smatrati osobama u riziku od siromaštva.