Kolike će se penale Hrvatska obvezati plaćati ako koncesionaru posao na autocestama Hrvatske ne bude išao kako on to priželjkuje? Kolike će penale Hrvatska morati platiti ako neka buduća vlada poželi izvesti državu iz tog ugovora? Građani imaju pravo znati i pravo odlučivati o javnoj imovini u koju su uložili 15 milijardi kuna, naglasilo je danas niz sindikata i udruga predavši Vladi zahtjev za pristup informacijama procesu koncesioniranja autocesta. Studiju o monetizaciji duga od autocesta i njihova davanja u dugoročnu koncesiju za potrebe Vlade izradio je konzorcij Erste, Deloitte, Wolftheiss i Asfinag, a kao i većinu drugih studija na temelju kojih se donose bitne ekonomske odluke, Vlada je drži u tajnosti.
"O monetizaciji duga i davanju autocesta u koncesiju potrebno je provesti kvalitetnu javnu raspravu za koju je bitno da su javnosti dostupne sve relevantne informacije. Potencijalna koncesija na javnom dobru, u iznosu od 22,5 milijardi kuna, bila bi najveća u povijesti Hrvatske", istaknuli su Nezavisni cestarski sindikat, Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Matica hrvatskih sindikata, Hrvatska udruga radničkih sindikata, Udruga radničkih sindikata Hrvatske, GONG, Pravo na grad, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju i Zelena akcija.
Mijat Stanić: Najavljena cijena koncesije na godišnjoj razini nije dovoljna za otplatu cjelokupnog duga, a to znači da bi građani i dalje morali iz proračuna vraćati dug.
Mijat Stanić, Nezavisni cestarski sindikat: Iz dokumenta "Monetizacija javnog duga vezano za društva HAC i ARZ: Nacrt konačnog izvješća u fazi 1" javnost bi trebala vidjeti zašto se Vlada odlučila upravo za koncesiju kao način rješavanja duga. Želimo da Vlada pokaže da su ispitana sva druga moguća rješenja i da je ovo najpovoljnije, a iza toga će svakako slijediti naše prikupljanje potpisa za referendum. Nije riječ o nečemu što se tiče samo neke male interesne skupine kao što je rekao premijer, nego je ovo građansko i nacionalno pitanje budućnosti te izlaska iz krize.
Naša je procjena da upravo ono sredstvo koje bi nam moglo najviše poslužiti za razvoj dajemo nekom drugom. Najavljena cijena koncesije na godišnjoj razini nije dovoljna za otplatu cjelokupnog duga, a to znači da bi građani i dalje morali iz proračuna vraćati dug. U toj bi kombinaciji koncesionar sigurno bio jedini onaj koji zarađuje te iz ovih svih razloga mi smo protiv koncesije.
Dragan Zelić, GONG: Zbog dugoročnosti ugovora riječ je o velikom koruptivnom potencijalu, pa javnost mora biti uključena. Ako se taje dokumenti, to pobuđuje sumnju da se nešto muti ispod stola. Pozivamo Vladu da objavi dokumente i potakne javnu raspravu čime će pokazati da se drži principa dobrog upravljanja i da je drugačija u odnosu na bivše vlade.
Damir Jakuš, Hrvatska udruga radničkih sindikata: Poučeni lošim dosadašnjim iskustvima nismo skloni vjerovati na riječ Vladi, već tražimo da nam se objasni zašto baš tako, je li to jedini mogući put, a ako i nije – postoje li alternativna rješenja. Ako i dođe do unovčenja autocesta, važno je znati hoće li se taj novac doista utrošiti na vraćanje tih dugova ili će on biti potrošen djelomično na vraćanje neke rate, a ostatak u interesu novih izbora. U tom bi slučaju, nama opet ostao samo još veći dug.
Teodor Celakoski: Ne samo da se odričemo mogućnosti upravljanja strateškom infrastrukturom na više desetljeća već ćemo snositi i rizik za profit jer se nitko neće obvezati na pedeset godina ako će gubiti.
Teodor Celakoski, Pravo na grad: Ovo je početak intenzivne suradnje sindikata i udruga civilnog društva. Stvaramo platformu za javna dobra jer nam predstoji niz novih situacija gdje ćemo se zajedno morati suprotstaviti privatizaciji javne infrastrukture i javnih usluga.
Ovakve studije su često i u svijetu tajni dokumenti, pa su tako primjerice građani Berlina u slučaju jednog koncesioniranja morali tražiti referendum da bi uopće doznali uvjete ugovora. Ne samo da se odričemo mogućnosti upravljanja strateškom infrastrukturom na više desetljeća, već ćemo snositi i rizik za profit, jer nitko se neće obvezati na pedeset godina ako će gubiti. Mi ćemo platiti sve rizike, bilo iz proračuna bilo povećanim troškovima korištenja autoceste. Dakle, javnosti ostaju rizici, a privatnici dobivaju koristi i profit. To je model koji nam se nudi ne samo u vezi autocesta, već i u nizu drugih situacija.
Netransparentnost je sastavni dio ovog procesa kojim se zapravo želi rasprodavati javna dobra. Zato smo spremni započeti dugotrajnu kampanju da spriječimo da nas neodgovorna Vlada odvede na jednosmjernu cestu na koju je lako ući ali teško izaći. Javnost ne zna da su penali za izlaske iz ovakvih ugovora najčešće enormni. Dolazimo u situaciju da ćemo sljedećih 30 do 50 godina biti taoci ove vlade, koja pokušava krpati proračun ovim putem iako to znači da idućih trinaest vlada neće moći izaći iz ovakvih ugovora jer će to biti skuplje od sadašnje kratkotrajne koristi.
