Projekt Pierre Bal-Blanca Kolektivna izložba za jedno tijelo održan u Ateni i Kasselu pod naslovom Dionica za Documentu 14 temeljen je na radovima umjetnika – sudionika izložbi. Realiziran je u suradnji s grčkim koreografom Kostasom Tsioukasom i plesačima Myrtom Kontoni i Tassosom Koukoutasom te izvođen među posjetiteljima arheološkog muzeja u Pireousu. Tijelo se secira na zasebne dijelove kao na vježbama anatomije. Svaki dio, ud, mišić ili organ postaje medij djelovanja kojeg nadgledaju kustos i koreograf, a ostvaruju ih odabrani umjetnici iz raznih disciplina. Nova verzija pod naslovom Dionica za zbirku Kontakt temelji se na radovima umjetnika predstavljenih u bečkoj zbirci Kontakt, partneru WHW Akademije, a realizirana je u suradnji s rumunjskim umjetnikom i koreografom Manuelom Pelmuşom.
WHW Akademija je osmomjesečni međunarodni edukativni program za umjetnike i umjetnice koji su na početku razvijanja svoje prakse. Kroz čitav program sudionike Akademije prate umjetnici Ben Cain, Tina Gverović i Sanja Iveković. Osim Pierrea Bal-Blanca, intenzivne dvotjedne programe održat će kustos Adam Szymczyk te umjetnice Wendelien van Oldenbourg i Rajkamal Kahlon. Program uključuje i niz dodatnih gostiju koji će održati kraće seminare; te dijalog s lokalnom scenom – umjetničkom, znanstvenom i aktivističkom. Međunarodni savjetodavni odbor WHW Akademije čine umjetnik David Maljković, kustosica i direktorica Rijksakademie iz Amsterdama Emily Pethick, kustosica Kathrin Rhomberg, predsjednica Kontakt Art Kolekcije iz Beča i kustosica Christine Tohme, direktorica organizacije Ashkal Alwan i Home Workspace Program iz Bejruta.
Pierre Bal-Blanc nezavisni je kustos i kritičar umjetnosti s boravištem u Ateni i Parizu. Bio je kustos Documente 14 u Ateni i Kasselu. Nedavno je predstavio program The Canaletto View na temu umjetnosti i kapitala koji je Erste Group Bank AG naručila za Erste Campus u Beču. Izložba Soleil Politique u Museionu u talijanskom Bolzanu nastavila je istraživati forme i odgovornosti muzeja, njihovih dnevnih aktivnosti i njihovih odnosa prema gradu. Bio je direktor CAC Brétigny gdje je od 2003. do 2014. u duhu društvene misli Charlesa Fouriera vodio Project Phalanstère kao seriju site-specific prijedloga čiji je cilj kritičko promišljanje logike koja stoji iza akumulacije umjetničkih djela. Njegov izložbeni niz Living Currency prema eseju Pierrea Klossowskog i Draft Score for an Exhibition pregovara o suvremenoj i historijskoj analizi tijela te strategija vezanih uz performans u vizualnoj umjetnosti.
Manuel Pelmuş je umjetnik, živi i radi u Oslu i Bukureštu. Nedavno je imao samostalnu izložbu u Para Siteu u Hong Kongu, a projekti su mu među ostalim izlagani u muzejima Tate Modern u Londonu i Ludwig Köln u Kölnu (2016); na Off-Bijenalu u Budimpešti (2015 i 2017); na Kijevskom bijenalu (2015); u Centru Pompidou u Parizu (2014); u Van Abbemuseumu u Eindhovenu (2014); u Muzeju moderne umjetnosti u Varšavi (2014) i na Venecijanskom bijenalu (2013). Dobio je Berlin Art Prize za izvedbene umjetnosti 2012. i nagradu za izvrsnost Nacionalnog plesnog centra u Bukureštu 2015.
