Ova teška, hroptajuća kriza u kojoj grca Evropa zatekla je milijune, desetke milijuna ljudi. I kamo lijepe sreće da je to samo stvar ekonomske naobrazbe, pa da možeš reći onu "to je ekonomija, glupane". Događaji zatiču najviše one koji su isključeni iz njih, pa sadašnja kriza evidentno ima, štono bi se starinski reklo, i duboka klasna obilježja. Naprosto, toliko je jasno da ona pogađa prvenstveno slabostojeće i srednjestojeće, a zaobilazi bogatije i najbogatije, ili im i pogoduje, da izgleda idiotski to dokazivati.
Pa ipak, to je, rekoh, jedva šire osviješteno, svakako i zato što se Evropa opremila tako golemom i nakinđurenom verbalnom demokratskom aparaturom da se kroz nju teško išta vidi. Kao da si daš napraviti naočale od dna pivske boce. Ali, čak i tako se da razaznati da se Evropa počela oštro dijeliti na krizom uzdrmani, domalo i pokošeni Jug, i zaštićeni Sjever, dakle nešto što se dosad smatralo nezamislivim ako u taj razlomak dolje nisi stavio Afriku ili Latinsku Ameriku.
Sada to više nije potrebno, u podrum tog razlomka skliznule su zemlje s ruba same Evrope, mahom postojbina temperamentnih, a sada skrhanih i dezorijentiranih Mediteranaca. Četvoro je takvih zemalja: Portugal, Španjolska, Irska i Grčka, od čijih početnih slova možeš složiti svakakve riječi, a sjevernjaci su odabrali da to bude PIGS (na engelskom svinje). To bi valjda trebalo biti duhovito, lako ih zamisliš kako se hvataju za trbuhe dok to izgovaraju, iako gdje je svinja tu su i svinjokolje, pa se ne vidi što bi tu imalo biti baš toliko smiješno.
Kao što se ne vidi zašto šaljivčine sa Sjevera misle da Jugu rade neku veliku, s neba
grcka__eff.jpg
Upravo u tom ekstra-profitu treba tražiti razloge sadašnjem posrtanju "svinja"-država, a orkestrirana kampanja kojom sjevernjaci pokušavaju prebaciti krivicu za to na tobože lijeni i rastrošni Jug, samo je eho sličnih svinjarija kojih smo se naslušali na račun zemalja Trećeg svijeta. To na sugestivan način potvrđuje i stanje na Balkanu, o čemu precizniji uvid također dugujemo Jakovljeviću, koji podsjeća da je balkanska depresija započela u Hrvatskoj. Ona je druga zemlja u regiji po razvijenosti, prva je Grčka, ali baš njih dvije dijele još jednu osobinu, da su najzaduženije zemlje u ovom, jugoistočnom dijelu Evrope.
To drugim riječima znači da su ove dvije zemlje i najviše uključene, makar i dužničkim vezama, u financijski krvotok Evropske Unije, kao što je, uostalom, Grčka daleko najstarija članica EU na Balkanu, a Hrvatska daleko najbliža članstvu među zemljama ex-Jugoslavije. I tu ti se onda počne motati po glavi je li, kvragu, sve to palo s neba? Je li baš slučajno da su izloženiji krizi oni koji su bliži Uniji? Na to bi oni u Bruxellesu sigurno užasnuto vrisnuli i održali ti bukvicu da EU ima svoja pravila, da prosperiraju samo oni koji ih se drže, a oni koji se ne drže sami su krivi, neće, valjda, Unija odgovarati za njihove gluposti.
Toliko od glavonja iz vrha Unije. Kada, međutim, o tome progovore neki opozicijski zastupnici, recimo Zeleni u njemačkom parlamentu, čut ćeš nešto sasvim drugo, da za grčku krizu nije kriva nekakva genetska lijenost i gotovanluk Grka. Krivica je, vele, u lakomosti sjevernjaka, kojima je Grčka bila dobra dok se u nju moglo bezgranično upumpavati svoje industrijske proizvode i kredite kojima će Grci to kupovati, a kada ovi više nisu mogli plaćati robu i vraćati dugove, pribijeni su uz stup za bičevanje. Može, se, naravno, pitati - a koga bi drugog trebalo bičevati, pa nitko ih nije tjerao da toliko kupuju i dižu tolike kredite.
Odgovor je zanimljiv i za nas. Hrvatska i Grčka imaju gotovo u dlaku istu strukturu ekonomije, samo otprilike trećina otpada na industrijsku proizvodnju, a sve ostalo su usluge, i to nije slučajno. Kada pogledaš strukturu inozemnih ulaganja u Hrvatsku, pred oči ti dođe samo more banaka i svih onih supermarketa i hipermarketa kojih je
Hrvatska i Grčka imaju gotovo u dlaku istu strukturu ekonomije, samo trećina otpada na industrijsku proizvodnju, a sve ostalo su usluge, i to nije slučajnotoliko da tu više ni igla ne stane. Nigdje nikakve tvornice, nigdje ni najmanjeg pogončića u kojem bi se nekog boga proizvodilo (naprotiv,s mogućim gašenjem brodogradilišta otići će i ono malo što imamo). A i zašto bi?
kolinje.jpg
Pa, sve to postoji gore na Sjeveru, na Hrvatskoj je samo da kupuje, a ako fali novaca, evo tu su banke, sjevernjaci su odavno preuzeli manje-više kompletno hrvatsko bankarstvo, istina s nešto većim kamatama nego kod kuće. I što vam još treba? Nemojte praviti probleme gdje ih nema. I stvarno, nema problema, osim jednog malog, da ovakve zemlje neizbježno dolaze u ovisnički odnos, neke i u dužničko ropstvo i na rub bankrota, ukratko u ono što upravo hara evropskim Jugom.
Eto, dovde možeš usporedno pratiti priču o Grčkoj i Hrvatskoj, jer sve je tu manje-više isto, ali sada slijedi trenutak tužnog rastanka. Dok su u Grčkoj osvijestili svoje mjesto u Evropi, pa revoltirani demonstanti traže da se napusti model evropskih država u kojem jedni drže sve a drugi ništa, u Hrvatskoj traje tiha misa ispunjena s toliko kajanja da te srce zaboli. Nitko ovdje ne protestira zbog onog stupa za šibanje, ne, mi smo se sami uz njega privezali i sada čekamo prve pravedne udarce volovskom žilom.
Zar nas Nadan Vidošević nije odlučio baš sada obavijestiti kako svoje sugrađane smatra lijenčinama i nepoduzetnim badavadžijama? Zar EPH ne vodi sumanutom upornošću kampanju u kojoj se tvrdi da, ne računajući Grke, nema većih gotovana i gutača budžetske munite od Hrvata, koji će, samo što se ne kaže, izumrijeti ako ne pristanu da za puno više rada dobivaju puno manju zaradu. Dakle, od domaćih svinjara čut ćeš čak i gore stvari nego od njihovih sjevernjačkih kolega i gazda.
Ovi naši doslovce topću od nestrpljenja da se Hrvatsku očvari što prije i ne znam - osvrneš se oko sebe i vidiš samo šačicu novinarskih piskarala i nevladinih udrugica koje se tome suprotstavljaju - tko bi to mogao zaustaviti.
