Zamislite da par sati dnevno hodate gledajući u tlo s pipalicom u ruci (alatom kojim se prodire u tlo do određene dubine), znajući da u svakom trenu možete naletjeti na minu. Morate biti vrlo pažljivi i koncentrirani, kako bi sve potencijalno opasne metalne predmete izvadili iz zemlje. Zaštitna oprema koju imate je minimalna, jer ne koristi puno ako dođe do nesreće. Teren po kojem gazite nerijetko je obrastao raslinjem, nekad je brdovit, nekad pun kamenja, morate prolaziti i šume koje zbog nepristupačnosti nisu iskrčene.
Morate biti i brzi, jer imate određen broj kvadrata koji bi trebali ispuniti na dnevnoj razini. Međutim, zahtjev je teže ostvariti što su tereni teži, a metali od eksplozivnih sredstava manji. "400 kvadrata je maksimum ako posao obavljaš samo ručno, 600 ako radiš nakon stroja, a 800 ako hodaš po polju koje su pregledali psi. To ti ustvari dođe kao norma, moraš to odraditi. I sad ti nađi metal od mine u toj brzini, koji je malen kao Naglasiti treba da je proces razminiranja već dvaput prolongiran – Hrvatska je trebala biti razminirana do ožujka 2009., potom je rok produljen na idućih 10 godinačepić na kemijskoj olovci", objašnjava nam jedan pirotehničar. Opasan posao koji iscrpljuje fizički i psihički posao je pirotehničara zaposlenih u sektoru humanitarnog razminiranja.
S obzirom na težinu posla logično bi bilo pretpostaviti da barem ne moraju brinuti o egzistencijalnoj situaciji, no, realnost je drugačija. Na HZZ-u je trenutno registrirano sedamdesetak pirotehničara (više od 10 posto od ukupno 543 radnika) koji su dobili otkaz u zadnjih par mjeseci. Uz njih otkaze je dobilo još toliko radnika koji su radili iz mirovine pa nisu registrirani. Razlog je apsurdan – novac predviđen za razminiranje postoji, terena ima još poprilično, ali nije odobreno dovoljno da bi bilo posla za sve.
Zbog nečije neodgovornosti, na relaciji Hrvatski centar za razminiranje – Ministarstvo unutarnjih poslova – Vlada došlo je do propusta u pripremi projekata pa su odobrena samo 32 milijuna kvadrata umjesto 51 milijuna predviđenog Nacionalnim planom protuminskog djelovanja. Zbog toga i onima koji trenutno imaju posla prijeti ista opasnost – predviđenog terena ima za još nekih mjesec dana, a nakon toga, ako se nešto ne poduzme, slijedi razdoblje neizvjesnosti. Izgubiti posao gore im je nego raditi u minskom polju, zato je na jučerašnjem prosvjedu jedan od njih poručio: "Samo nam dajte da vadimo mine!"
Prosvjed u organizaciji Novog sindikata započeo je tiskovnom konferencijom na Trgu sv. Marka, ispred Vlade. Okupilo se 60 pirotehničara i pomoćnih radnika iz nekoliko pirotehničarskih tvrtki. Otkazi su bili povod, a razloga za prosvjedovanje je nekoliko.
Naveo ih je Tomislav Kiš, glavni tajnik Novog sindikata: "Prije godinu dana otkazali smo najavljeni prosvjed, jer su nam relevantni ljudi iz MUP-a, tako su se barem predstavili, rekli da će problemi biti rješeni, čak su potpisali zaključke oko kojih smo se tada usuglasili. Zahtijevali smo, prvo, da se osigura puna zaposlenost pirotehničara, da mogu imati svoja redovna primanja; drugo, tražili smo da se donese tzv. izlazna strategija, odnosno da se država kroz doškolovanje ili prekvalifikaciju pobrine za mlađe pirotehničare koji neće steći uvjete za mirovinu u trenutku završetka procesa razminiranja; treće, tražili smo penziju od koje pirotehničar može koliko-toliko normalno živjeti – 5000 kn. Sada većinom imaju manje, oko 3000 kn. Ništa od toga nije ostvareno."
Zahtjev za kontinuitetom u razminiranju pirotehničarima je važan jer je izračun njihove plaće specifičan – kad posla ima, plaćeni su po danu, onoliko dana koliko rade. Za punu plaću potrebno im je dvadesetak radnih dana u mjesecu. Ako vremenske prilike ne dopuštaju da se radi cijeli mjesec, njihovi prihodi padaju. Ako dođe do situacije da imaju dva-tri radna dana u mjesecu ili da ih nemaju uopće, onda primaju minimalac. Ako posao nije osiguran, što se trenutno događa, slijede otkazi.
Za razminiranje je ostalo još 290,5 kvadrata zemljišta. Posla je i više nego dovoljno za idućih 5 i pol godina – Hrvatska bi prema Ottawskoj konvenciji trebala biti razminirana do 1. ožujka 2026. godine. 36 milijuna kvadrata godišnje predviđenih nacionalnim planom nije dovoljno ni da se razminiranje završi u roku niti da svi pirotehničari koji su sada zaposleni imaju posla, stoga pretpostavlja još 150-200 otkaza. Pirotehničari traže da se godišnje osigura barem 45 milijuna kvadrata, kako bi se i otpuštene moglo vratiti na posao.
"Bojimo se da će se sustav razminiranja raspasti. Kad pirotehničar jednom ode iz sustava teško će se vratiti, a to povlači za sobom pitanje da li će Hrvatska do 2026. moći biti razminirana", upozorio je Kiš. Pirotehničari smatraju da bi zbog nemara i nebrige moglo doći do situacije da onih koji znaju odraditi posao neće biti kad bude trebalo završiti razminiranje. Mnogi će naći novi posao, možda iseliti iz Hrvatske, a kad se jednom snađu – tko je lud da se vraća na posao na kojemu u svakom trenu može nastradati, a uz to ga tretiraju kao stroj.
Pirotehničar Mladen Jukičić iz Sindikata humanitarnog razminiranja potvrdio je bojazni o raspadu sustava: "Dvadeset i dvije godine radim ovaj posao, nikad nije bila situacija da ljudi dobivaju otkaze. Ako se ovako nastavi, sustav će se sigurno urušiti, ostat ćemo bez 300-400 pirotehničara, a imamo još 295 milijuna kvadrata za očistiti, to je nemoguće i s prijašnjim kapacitetima, a kamoli sada. Zbog toga pozivam ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda, premijera Plenkovića i ministra financija Zdravka Marića da izađu pred na i pitaju nas zašto smo tu." Josip Šimičić, pirotehničar zaposlen u firmi Detektor, očekuje još barem 150 otkaza do kraja mjeseca, ako se hitno nešto ne dogovori.
Naglasiti treba da je proces razminiranja već dvaput prolongiran – Hrvatska je trebala biti razminirana do ožujka 2009., potom je rok produljen na idućih 10 godina. Primarni razlog koji je tada naveden bio je nedostatak financijskih sredstava, osobito u periodu od 2010. do 2015. godine, zbog ekonomske krize. Financijska sredstva sada nisu problem (time se u MUP-u i hvale, ali pritom pokazuju da ne razumiju gdje je nastao problem) – potpredsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović jučer je nekoliko puta izjavio kako "MUP na godišnjoj razini nikad nije izdvajao više sredstava za razminiranje nego u zadnje tri godine, a za 2020. godinu izdvojeno je 417 milijuna kuna".
Sa sadašnjim brojem pirotehničara ima dovoljno kapaciteta, a preostali minski sumnjivi tereni su teško dostupna planinska područja poput Dinare ili Velebita. Još je 8 županija i 49 gradova i općina koji su zagađeni minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima, pretpostavlja se da se radi o otprilike 21 tisuću mina. Ako preduvjeti postoje u čemu je problem, pitaju se pirotehničari, i zašto nema interesa da se situacija razriješi i da se razminiraju područja od gospodarskog značaja za Hrvatsku.
Puno je socijalne nepravde u njihovom sektoru. Među onima koji su dobili otkaz ima radnika kojima je još nešto sitno ostalo do zaslužene mirovine – par mjeseci ili godina-dvije – a sada to neće imati gdje odraditi. Sandra Janković jedna je od njih: "Suprug i ja ostali smo bez posla prije mjesec dana – dva člana jednog kućanstva. Na Markovom trgu sam već po treći put, stalno se rješavaju problemi, nikako da se riješe. Meni treba samo godinu i pol dana do mirovine. Osim mene ima još puno ljudi koji trebaju raditi i zaraditi svoju plaću", poručila je jučer. Sandra radi 12 godina u razminiranju, a njezin suprug 17. Bez posla su ostali u godinama u kojima je teško naći novi posao, jer se radnike smatra "istrošenima", a do mirovine imaju još jako malo.
Ima obitelji u kojima majka ne radi jer je otac na terenu. Početak je školske godine, veći su troškovi, treba kupiti knjige i opremiti djecu za školu. "Nisu samo pojedinci dobili otkaz, nego čitave obitelji", objašnjavaju pirotehničari situaciju u kojoj su se našli.
Neizvjesna je situacija i mlađih radnika. Neki su tek nedavno završili obuku za razminiranje, pa se pitaju kakav je to apsurd da država školuje ljude, jer zemlju treba razminirati, a onda im ne osigura dovoljno posla. Ne znaju što će ako dobiju otkaz – vjerojatno će se opet morati prekvalificirati. Ista je stvar i s pirotehničarima koji su negdje na pola puta do mirovine, a "teško je pirotehničaru raditi drugi posao, mi smo svi kao jedna obitelj. Oni koji odu većinom završavaju na mješalici, na baušteli...", priča jedan piros.
Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, istaknuo je da Novi sindikat, koji je reprezentativan u razminiranju, do danas iz ureda predsjednika Vlade nije dobio nikakav odgovor na brojne upite: "Radi se o potpunom ignoriranju pirotehničara, Novog sindikata, socijalnog dijaloga i svega onog čega su vladajućima puna usta, kad pričaju npr. o zapošljavanju. Kažu da ‘moramo spasiti svako radno mjesto’, a u ovom slučaju otkaze dobivaju ljudi za koje je odgovorna hrvatska Vlada, ona je ta koja radi raspored razminiranja, priprema projekte, daje projekte na natječaje."
Predsjednik Vlade nije se obratio pirotehničarima ni na sam dan prosvjeda. Njihovi predstavnici sastali su se s članovima tri kluba zastupnika: Katarinom Peović, predstavnicom zeleno-lijeve koalicije, Milanom Vrkljanom, zastupnikom Domovinskog pokreta i Arsenom Baukom iz SDP-a. Oni su rekli da će nastojati lobirati u Saboru da se krene prema rješavanju problema, a Bauk je najavio sazivanje Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.
Na sastanku u MUP-u prisutni su bili pomoćnik ministra za civilnu zaštitu Damir Trut i ministar Božinović – do jednog trena, kad ga je hitno Razminiranje je navodno djelatnost od posebnog interesa, a radnici se konstantno moraju boriti za svoj posao i plaće, uz to što rade stresan posao, nemaju fiksna primanja, i što ih, prema trenutnoj situaciji, čekaju ih male mirovinenazvao predsjednik Vlade, zabrinut za sigurnost prostora ispred Vlade, da dođe na Markov trg održati presicu, ali nažalost ne o koracima prema rješavanju problema pirotehničara, već o incidentu s lubenicama koje je to jutro ondje iskrcao europarlamentarac Ivan Vilibor Sinčić.
Rasprava u MUP-u svela se na isticanje njihovih predstavnika da je osigurano dovoljno novca za projekte. Zbog toga odbijaju preuzeti odgovornost za otkaze i smatraju da su krivi poslodavci, odnosno tvrtke za razminiranje. Ne razumiju da oni ne mogu pirotehničarima dati da rade jer trenutno nemaju što. Konačno, dogovoren je sastanak u istom sastavu uz uključivanje predstavnika poslodavaca koji bi se trebao održati u roku od dva tjedna.
U sektoru razminiranja trenutno je aktivno pedesetak privatnih tvrtki. Vlasnici prvih bili su generali ili časnici Hrvatske vojske, npr. TNT 35 Josipa Tkaleca ili Ru-Ru d.o.o. Rudija Stipčića, a kasnije su tvrtke osnivali i pirotehničari, zato što su bili nezadovoljni odnosom poslodavca prema njima ili zato što ih nitko nije želio zaposliti jer su sudjelovali u borbi za svoja prava, npr. neki su otvorili tvrtke nakon štrajka 2013. Velik broj tvrtki znači da se na tržištu moraju natjecati za poslove, a tu pobjeđuje onaj tko ponudi najjeftiniju cijenu po kvadratu. Iz tog razloga neke firme trenutno imaju posla, a neke ne. Zbog podređivanja razminiranja tržišnoj logici radnici su neprestano pod pritiskom da rade više, s time se povećava i mogućnost nesreće, a profitni imperativ koji pirose tjera da "trče" po minskim poljima smanjuje kvalitetu njihova rada i posljedično utječe na sigurnost korisnika razminiranih područja.
Razminiranje je navodno djelatnost od posebnog interesa, a radnici se konstantno moraju boriti za svoj posao i plaće, uz to što rade stresan posao, nemaju fiksna primanja, i što ih, prema trenutnoj situaciji, čekaju ih male mirovine. Štrajkali su 2013. za kolektivni ugovor, prosvjedovali 2016. protiv tržišno orijentiranog modela razminiranja, za osiguranje poslova za sve i poboljšanje uvjeta rada i sigurnosti, a jučer su najavili novi, puno masovniji i glasniji prosvjed, ako Vlada ubrzo ne ispuni njihove zahtjeve. Ne odustaju od borbe dok im se ne omogući pravo da rade i zarade zasluženu plaću i mirovinu.
