"Upozorenja poput ovoga česta su pojava u drugim članicama Europske unije gdje razne udruge civilnog društva poput Europskog vijeća za izbjeglice i prognanike i EuroMed Rightsa, već neko vrijeme upozoravaju javnost kako nove politike Europske unije koje se javnosti predstavljaju kao novi početak nisu ništa više
Među udrugama civilnog društva postoji sumnja kako je Hrvatska, koja je trenutno u procesu ulaska u Šengensku zonu, spremna prihvatiti ulogu u novom sustavu migracija koja ne bi bila dobra ni za izbjeglice i druge migrante ni za samu Hrvatskuod pokušaja" produbljivanja i legalizacije praksi kršenja ljudskih prava" - stoji u priopćenju.
Novi pakt bi trebao služiti kao svojevrsna zamjena za trenutno relevantni kontroverzni Dublinski sporazum. Po Dublinskom sporazumu, izbjeglica podnosi zahtjev za zaštitu tj. azil u onoj zemlji u koju je prvo ušla. Ukoliko se potom zatekne u nekoj drugoj zemlji potpisnici sporazuma (što je gotovo cijela EU), ta zemlja ju ima pravo vratiti tamo gdje je zahtjev prvotno predan. Ovim sporazumom nisu zadovoljne zemlje na južnim i jugoistočnim vanjskim granicama Europske unije jer su izložene najvećem pritisku migracije koja je, uz ostale probleme, nepopularna među lokalnim stanovništvom tih zemalja. Bogate zemlje u središtu unije se povremeno pozivaju na sporazum, a povremeno ne, ovisno o potrebama za radnom snagom i trenutnoj političkoj situaciji. Naposljetku, sporazum je katastrofalan kako za same izbjeglice tako i za druge migrante jer ih zadržava u zemljama koje ih ne žele niti su same poželjne. Izbjeglice i drugi migranti, ukoliko se službeno ne nalaze u određenoj zemlji, ne mogu iskorištavati pravne i druge zaštite i pogodnosti dostupne regularnim migrantima i lokalnom stanovništvu.
Antonija Pindulić iz Centra za mirovne studije ističe kako udruge civilnog društva u Hrvatskoj i inozemstvu već godinama ističu probleme Dublinskog sporazuma te njegovu neodrživost za države-članice na vanjskim granicama Europske unije - uključujući Hrvatsku. Pakt se javnosti prezentira kao svojevrsno rješenje za određene slučajeve poput grčkih otoka, gdje se u velikim izbjegličkim kampovima krše osnovna ljudska prava desecima tisuća. Međutim, kako stiče Pindulić, takvo stanje stvari ne bi bilo spriječeno Paktom, već donekle regulirano, legalizirano i legitimirano.
"Dodatno licemjerje je očito iz toga što se nastoji stvoriti privid da je ovakva reforma nužna za sprječavanje situacija kakve nalazimo na grčkim Graničnu policiju bi, prema Paktu, trebalo nadgledati ono tijelo koje je za nju nadležno (u slučaju Hrvatske - MUP) što dovodi u pitanje kvalitetu i opseg takvog nadzoraotocima - osobito u kampu Moria. Ondje se izbjeglice drže u limbu, lišene ikakvog dostojanstva i pristupa pravdi, iščekujući koju će im sudbinu dodijeliti EU. Ovim se Paktom to ne sprječava, već se upravo nastoji legalizirati nastajanje novih Moria. A Hrvatsku se nastoji učiniti upravo jednom od zemalja koja će te Morie otvarati. (…) Paktom se dakle žele otvoriti probirni centri na njezinim vanjskim granicama Europe. Dolaskom na našu granicu osoba bi bila prisilno smještena u nekakav centar, na 'ničijoj zemlji', lišena slobode - dakle praktički smještena u zatvor."
Pindulić tako ističe kako bi trenutni individualni pristup izbjeglicama i drugim migrantima, ukoliko bi se Pakt usvojio, bio bitno ugrožen budući da bi izbjeglice bile svrstavane u kategorije po spolu, starosti, zemlji podrijetla i kvalifikacijama, a potom sortirane između onih koje smiju i onih koje ne smiju pristupiti središtu Europske unije.
Tea Vidović dodaje kako novi pakt na svojih petstotinjak stranica ne predstavlja rješenja trenutnih problema, već njihovo produbljivanje. "Već godinama zemlje poput Grčke, Italije, Malte, Španjolske, a posljednjih nekoliko godina i Hrvatske, govore o pritisku s kojim se nose zbog mjera Dublinske uredbe. Ovaj Pakt umjesto da osigura podjelu odgovornosti među zemljama članicama zapravo nudi otvaranje 'probirnih centara' kojima dodatno opterećuje države na svojim vanjskim granicama."
Iz Pakta je nemoguće iščitati kakva bi bila procedura te dostupnost podrške unutar prescreening centara, koji bi funkcionirali nalik na zatvore, kao ni kakve zaštite bi uživale ranjive skupine poput poput djece bez pratnje, osoba s invaliditetom, starijih osoba, trudnica, samohranih roditelja, žrtava trgovine ljudima, teško bolesnih osoba, osoba s teškoćama mentalnog zdravlja te osoba koje su bile mučene, silovane ili izvrgnute drugim teškim oblicima psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja. Nadalje, Pakt najavljuje nadgledanje aktivnosti granične policije, koja je u posljednjih Iz Pakta je nemoguće iščitati kakva bi bila procedura te dostupnost podrške unutar prescreening centara, koji bi funkcionirali nalik na zatvore, kao ni kakve zaštite bi uživale ranjive skupinenekoliko godina u Hrvatskoj podvrgnuta oštrim kritikama domaćih i stranih organizacija zbog dehumanizirajućeg i neregularnog tretiranja izbjeglica i drugih migranata zatečenih u ilegalnom prelasku granice. Međutim graničnu policiju bi, prema Paktu, trebalo nadgledati ono tijelo koje je za nju nadležno (u slučaju Hrvatske - MUP) što dovodi u pitanje kvalitetu i opseg takvog nadzora.
Dragana Knezić iz Rehabilitacijskog centra za stres i traumu pak upozorava kako "postojeće zakonodavstvo Europske unije jamči ranjivim skupinama da će se njihove specifične potrebe procjenjivati i uzeti u obzir prilikom prihvata, a žrtvama torture i drugih oblika nasilja jamči medicinsku i psihološku pomoć i podršku. Osnivanje probirnih centara otvara niz pitanja o tome tko i kako će štiti prava i sigurnost ove izrazito ranjive skupine migranata te uvodi li EU pravilo da ljudska patnja različito vrijedi ovisno o tome tko pati".
Prijedlog pakta objavljen je pred gotovo mjesec dana, a hrvatske institucije i dalje nisu jasno izrazile svoj stav o prijedlogu. Među udrugama civilnog društva postoji sumnja kako je Hrvatska, koja je trenutno u procesu ulaska u Šengensku zonu, spremna prihvatiti ulogu u novom sustavu migracija koja ne bi bila dobra ni za izbjeglice i druge migrante ni za samu Hrvatsku. "Krajnje je vrijeme da čujemo koju će poziciju zauzetu RH, posebice uzimajući u obzir činjenicu da u Vijeću EU sjede predstavnici RH. Hrvatska je zbog pristupanja Schengenu već pristala na brojne ucjene EU. Nadamo se da ova Vlada neće pristati biti sortirnica EU pod cijenu ulaska u Schengen," izričito naglašava Vidović.
Zato su Centar za mirovne studije i Rehabilitacijski centar za stres i traumu javno poručili kako "novi Pakt EU o migracijama i azilu zapravo nudi solidarnost na papiru sa figom u džepu.”