Humanitarna kriza traje već gotovo dva mjeseca, rješenja nema na vidiku na razini Europe, a televizijske ekrane i internetske portale i dalje preplavljuju teze o "opasnostima" koje izbjeglice nose. Svakako, nakon reakcija od strane HND-a, udruga civilnog društva, pa i brojnih znanstvenika i znanstvenica koji su pozivali na toleranciju i solidarnost, demoniziranje izbjeglica je donekle prestalo. Retorika se ublažila, ali taj strah od Drugog i ksenofobija ostaju prisutni u našem društvu.
Jedan od primjera je panel emisija Otvoreno, emitirana 26. listopada na HTV-u, koju je na neočekivan i pomalo zastrašujući način vodio Mislav Vedrana Baričević: "Pristup medijskom sadržaju u kojem vijest nije vijest ako nije dramatika posebno je opasan u slučaju ovakvih tema"Togonal. Već sam uvod u emisiju pokazuje se problematičnim u dva segmenta – Togonal konstatira kako europska agencija za zaštitu granica Frontex dolazi na hrvatsko-vojvođansku granicu, što je izazvalo burnu reakciju u susjednoj Srbiji, te s druge strane postavlja pitanje hoće li prije zime zemlje Balkana postati izbjeglički logor Europe.
Na samu emisiju osvrnula se Sara Lalić iz Centra za mirovne studije, ispred inicijative Dobrodošli! koja naglašava kako su mediji od sredine rujna do sada pretežito korektno izvještavali o izbjeglicama te da se veliki broj novinara i urednika angažirao u pozivanju na solidarnost s izbjeglicama i predstavljanju njihovih priča i razloga dolaska u Europu. Ipak, primjer Otvorenog smatra zaista negativnim, kako profesionalno tako i moralno.
"Emisija je vođena tendenciozno, što je vidljivo u prvim minutama, s postavljanjem pitanja gledateljima hoće li prije zime zemlje Balkana postati izbjeglički logor Europe. Svaki prosječni student prve godine novinarstva u ovome bi prepoznao novinarsku neprofesionalnost, jer ovo pitanje ne služi ničem drugom do stvaranja osjećaja nepotrebne i činjenično neutemeljene neugode. Usto, ključan je odabir gostiju koji, naravno mogu imati drugačiji stav o ovoj humanitarnoj krizi, no nije medijski odgovorno dati prostor ljudima koji funkcioniraju kao širitelji moralne panike o navodnoj ugrozi 'našeg načina života'", govori nam Lalić i dodaje kako je takav način produkcije medijskog sadržaja, a pogotovo na javnoj televiziji, izrazito opasan te izražava zadovoljstvo što do sada nije bio dominantan.
Kao što je Lalić istaknula, ključan je odabir gostiju koji su zastupali različite stavove o humanitarnoj krizi, ali su u suštini s Togonalom nastavili širiti paniku o ugrozi "našeg načina života". Ivica Šola, teolog i komunikolog koji svoje stavove redovno izražava putem portala Dnevno i Glas Slavonije, prvi se osvrnuo na trenutnu situaciju i naglasio kako se problem treba rješavati znanjem jer "mi ne poznajemo njihovu kulturu kao oni našu". Šola je istaknuo kako pri tome ne misli ništa ksenofobno, ali da su medijski izvještaji nepotrebno prepuni sentimentalizma prema onima koji dolaze i za one koji ih dočekuju te da je potrebno razmišljati što je islam i što ćemo s njim u Europi. "Ulaze u našu kuću i imaju u potpunosti drugačije kulturološke i pravne navike, temelje, moramo vidjeti što ćemo s tim. Stalno govorimo o migracijama u fizičkom smislu, dok malo govorimo o duhovnim migracijama. Problem je što smo postali duhovni migranti, a dolazi nam kultura s kojom ćemo se morati suočiti", rekao je Šola. Upravo u takvim pažljivo biranim riječima prepoznaje se taj neopravdani strah od Drugog koji dolazi Nama i ugrožava kršćanske temelje Europe, koji valjda samo u pojedinim glavama nikada ne mogu biti u suživotu. To je retorika kojom se služe Pegida i slični anti-islamistički pokreti koji bujaju Europom i koji u izbjeglicama ne vide ljude, već opasnost koja će izmijeniti njihove živote i kulturu.
Širenje panike nastavio je i Stjepan Šterc, demograf s PMF-a, koji je tijekom emisije istaknuo nerazmjer broja ljudi koji je ušao u Sloveniju i izašao iz države te je naglasio mogućnost otvaranja koridora između Hrvatske i Crne Gore koji bi značio dolazak izbjeglica prema "najvažnijem turističkom gradu u Hrvatskoj", kao i to da Hrvatska nije učinila još uvijek ništa da se zaštititi. Neminovnim smatra zatvaranje granica Europe jer je riječ o "ogromnim brojkama koje nas ostavljaju u nevjerici". Teze o ugrozi turizma kao najvažnijeg segmenta koji drži Hrvatsku na životu nerijetko se čuju iz usta predsjednice Kolinde Grabar–Kitarović te poklonika ograde i žice jer se "Hrvatsku trenutno percipira kao nesigurnu regiju" što tjera turiste. Demantirati takve nebuloze je sasvim lako, što govore i službeni podaci Ministarstva turizma o broju noćenja koje ove jeseni bilježi Sara Lalić, Dobrodošli: "Nije medijski odgovorno dati prostor ljudima koji funkcioniraju kao širitelji moralne panike o navodnoj ugrozi 'našeg načina života'"rast u odnosu na prošlu godinu.
Za komentar smo upitali Vedranu Baričević, znanstvenu novakinju na Fakultetu političkih znanosti i istraživačicu na području migracija i azila pri Centru za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija.
"Pristup ovom pitanju u kontekstu dramatike i s odabirom dane terminologije, kojom se implicira da zemlja sama postaje talac izbjeglica i europskih politika te se pretvara u logor, čini mi se apsurdnim. Naravno da možemo raspravljati može li se u Hrvatskoj dogoditi stvaranje hot spota, no o tome tada treba razgovarati na ozbiljan način. Pristup medijskom sadržaju u kojem vijest nije vijest ako nije dramatika posebno je opasan u slučaju ovakvih tema. Treba uzeti u obzir da jedina informacija koju javnost može imati o ovoj temi dolazi iz medija, a vrlo je opasno stvoriti atmosferu netrpeljivosti prema jednoj populaciji koja se već nalazi na vašem prostoru i koja će dolaziti dalje na naše prostore. U takvim uvjetima nema mjesta za integraciju", govori nam Baričević.
Da je važno iskoristiti svaku priliku za podizanje tenzija sa susjednom Srbijom, a pogotovo u predizborno vrijeme, jer se tako još uvijek skupljaju politički bodovi, pokazuju sasvim apsurdna i ignoranatna Togonalova pitanja. Jedno je bilo upućeno vojnom analitičaru Aleksandru Radiću iz Beograda, a glasilo je: "Zašto ne šarate malo kao što kaže premijer Milanović, zašto sve trpate u autobuse na južnoj granici, vozite direktno za Šid ako je sada Horgoš otvoren, pa zašto ne vozite malo na rumunjsku granicu? Stječe se dojam da s posebnim zadovoljstvom propuštate sve Davanje prostora širiteljima moralne panike koji promiču stavove o potencijalnoj ugrozi stanovništva, opasno je najviše za izbjeglicedo posljednjeg izbjeglice na hrvatsku granicu". Provokacija upućena Radiću koji nema veze s politikom službene Srbije neprimjerena je i predstavlja traženja velikosrpske zavjere gdje je nema, što je i sam Radić objasnio Togonalu uz naglašavanje kako je unatoč nacionalističkim izjavama koje su na početku krize dolazile s obje strane takvo pitanje potrebno postaviti Njemačkoj koja zbrinjava najviše izbjeglica, a ne Beogradu. Nakon isključenja Radića, Togonal se preusmjerio prema Giliu Toiću Sintiću, pomoćniku načelnika Uprave za granicu RH, sljedećim pitanjem: "Kakva je suradnja s vašim srbijanskim kolegama? Sada morate uspostaviti direktnu komunikaciju, malo se moraju spustiti tenzije, kako sada?". Toić Sintić ga, kao i Radić, demantira i naglašava da suradnja sa srpskim kolegama nikada i nije bila narušena u operativnom smislu te da je ona profesionalna i korektna kao prije godinu dana.
S obzirom na to da je riječ o tzv. javnom servisu, ovakva razina neprofesionalnosti nedopustiva je iz više razloga. Unatoč tome što je potrebno prikazati različita mišljenja o pojedinoj problematici, davanje prostora širiteljima moralne panike koji promiču stavove o potencijalnoj ugrozi stanovništva, opasno je najviše za izbjeglice koje prevaljuju ogroman put kako bi ostvarili bolji život u Europi. Kako nam govori Lalić, negativni primjeri medijskog izvještavanja variraju od nepažljivog korištenja terminologije do izražavanja otvorenog negativnog stava prema izbjeglicama.
"Učestalo je korištenje izraza poput 'izbjeglički val', 'izbjeglička kriza', 'navala', 'priljev', 'struja' itd. kojima se implicira da je radi o nečem opasnom i ugrožavajućem, ili se na neki način dehumanizira ljude koji dolaze u Europu prikazujući ih kao neku amorfnu masu i/ili prirodne pojave razarajućeg efekta", navodi Lalić.
Koliko god odmahivali rukom na pojedine medijske napise i objave koji stigmatiziraju i demoniziraju izbjeglice, ne možemo ignorirati činjenicu da S obzirom na to da je riječ o tzv. javnom servisu, ovakva razina neprofesionalnosti nedopustiva jesu mediji faktori koji oblikuje javno mnijenje i koji itekako može utjecati na sudbinu izbjeglica. S time se slaže i Baričević, koja naglašava kako bi ozbiljan medijski pristup ovom problemu prije svega podrazumijevao pokušaj prikupljanja relevantnih informacija, i to pogotovo s onih razina koje su nam teško dostupne za praćenje – misleći na razinu EU.
"Čast izuzecima, ali medijski prikazi uglavnom ne ulaze u srž problema već se zadržavaju na površnom pristupu te nerijetko pritom, s ili bez intencije, iz vlastitog manjka informiranosti ili želje za senzacionalizmom, plasiraju ne samo pogrešne informacije nego i šire percepciju prijetnje i osjećaja nesigurnosti među građanima. Iako je u ovoj krizi medijski diskurs bio znatno senzitivniji prema izbjegličkoj problematici, inače u medijima prevladava obrazac kriminalizacije izbjeglica i migranata (redovito označenih pod terminom 'azilant', odnosno u slučaju drugih migranata – 'ilegalac'), gdje se izbjeglice i drugi migranti redovito tretiraju kao izvor prijetnje za našu sigurnost, shvaćeno šire, u terminima ekonomskog blagostanja, kulturnog identiteta ili nacionalne sigurnosti", govori nam Baričević. Ona dodaje da sin Provokacija upućena Aleksandru Radiću koji nema veze s politikom službene Srbije neprimjerena je i predstavlja traženja velikosrpske zavjeretagme poput "obrane" od izbjeglica nisu samo politički neprihvatljive, nego i opasne, ne samo za izbjeglice već i za društvo u cjelini.
Baričević smatra da identifikacijom izbjeglica kao nekoga od koga smo ugroženi postavlja pitanje u kontekst nekakvog izvanrednog stanja, kao da se radi o samom ratnom stanju te da je stvar tim paradoksalnija što se do sada pokazalo da izbjeglice u Hrvatskoj nemaju namjeru ostati. Napominje kako posljednjih petnaest godina od uvođenja sustava azila u Hrvatskoj oko 80 posto tražitelja azila odlazi iz zemlje, dok oni koji ostaju u preko 90 posto slučajeva ne mogu naći posao, ne mogu se integrirati jer to pitanje još uvijek nije riješeno.
"U Europi su radikalna desnica i ksenofobija već u porastu, a nisam sigurna da ih nedostaje niti kod nas. Vidjeli smo iz niza primjera do kojih problema dovodi manjak integracije i integracijskih politika, a nije potrebno posebno naglašavati ni kuda vode radikalno desne ideologije i radikalizirani sentimenti u javnosti", zaključuje Baričević.
Ovaj članak je nastao u sklopu projekta "Dosta je mržnje!", uz financijsku podršku Fondova Europskog gospodarskog prostora i Kraljevine Norveške za organizacije civilnoga društva, čiji je provoditelj za Republiku Hrvatsku Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Za sadržaj članka isključivo je odgovorna Udruga za nezavisnu medijsku kulturu i on ni na koji ne način ne predstavlja službene stavove donatora.
