Mračna strana svjetla

Boris Štromar predsjednik je Astronomskog društva Beskraj – koje ove godine obilježava 20. godina postojanja - angažiranog na pitanjima smanjenja svjetlosnog onečišćenja u Hrvatskoj zbog očuvanja ljudskog zdravlja tj. bioloških razloga, bioraznolikosti, energetske učinkovitosti i prirodnog noćnog neba. U povodu novog Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja koji je stupio na snagu 1. travnja ove godine, razgovaramo o prednostima i nedstacima nove regulacije i tome kako novi zakon tretira različite probleme sa svjetlom, a osvrćemo se i na zahtjeve rasvjetara za svjetlosnim zagađenjem Plitvičkih jezera.

Koje najvažnije novine donosi novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja? Što je pozitivno?

Napokon imamo konkretnu definiciju ekološke rasvjete – to su svjetiljke koje ne smiju svijetliti iznad razine horizonta. Time se sprečava širenje Slovenija ima definirano da razina osvjetljenja za rad noću na otvorenom smije biti do 10% veća od propisanog standarda. Isto vrijedi za luke, željeznice…nije mi jasan taj strah od raskidanja sa tradicijom pretjerivanja u rasvjeti, ako već imamo pozitivan primjer u susjedstvu koji bez problema funkcionira više od 10 godinasvjetlosti u okoliš. Tu je ograničenje korelirane boje svjetlosti svjetiljke s ciljem smanjenja emisije plavog spektra u okoliš. Naime, plavi spektar je iznimno štetan po ljudsko zdravlje, ekosustav i sigurnost u prometu. Ograničenje je postavljeno na 3000 K, iako je realno trebalo bit 2700 K ili čak manje.

Jako je dobro da je to ograničenje postavljeno na 2200 K u zaštićenim područjima, i to je presedan u cijelom svijetu. U zaštićenim područjima zabranjena je i rasvjeta reklamnih panoa. Pozitivna je i zabrana direktnog osvjetljavanja prozora stambenih zgrada, s ciljem očuvanja ljudskog zdravlja.

Što je najproblematičnije s novim zakonom?

Nevjerovatno je da su u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike inzistirali na "kompromisima" s ciljem zadovoljavanja potreba rasvjetne industrije, ali i nekih drugih neobjašnjivih razloga. Naime, problem svjetlosnog onečišćenja jedan je od rijetkih gdje je moguće napraviti regulaciju da rasvjeta bude adekvatna i postavljena tamo gdje nam je potrebna, a da se istovremeno poštuju i ekološki zahtjevi. Neobjašnjivo je da su iz zakona potpuno izuzeti proizvodni pogoni – imamo primjer punionice vode Jane kod Jastrebarskog gdje je projektiran "dizajnerski" krov s ugrađenim svjetlima s gornje strane!U Zagrebu, kad je vedro nebo bez Mjeseca, svjetlina neba je otprilike 18.5 magnituda po četvornoj lučnoj sekundi. Prirodno tamno nebo je 22 magnitude. Razlika u svjetlini je 24 puta! Dakle, u Zagrebu je nebo 24 puta svjetlije od prirodne noći. Čak i na Petrovoj gori je zbog blizine naselja nebo otprilike dva puta svjetlije

Također je izbačena jedina zabrana koja je bila u starom zakonu – zabrana svjetlosnih snopova. Sada su svjetlosni snopovi dozvoljeni za vrijeme "proslava i manifestacija", što znači da netko može proglasiti "manifestaciju" koja traje 360 dana u godini i proći nekažnjeno. Tu je još i drugih propusta, npr. ograničenje ukupne potrošnje za javnu rasvjetu, kao što ima Slovenija koja ima ograničenje, ali ono sad nije dovoljno za LED rasvjetu i trebalo bi biti strože.

Možete li navesti neke od stavki gdje imate najviše razmimoilaženja s rasvjetarima?

Našim rasvjetarima je ovaj zakon previše rigorozan, iako, primjerice, Slovenija još od 2007. godine ima znatno rigorozniji zakon od nas. Kod njih se drastično smanjio broj nesreća na prometnicama, a mi smo po tom pitanju među najgorima u Europi. Rasvjetari u Hrvatskoj gledaju samo na trenutačno stanje i potpuno ignoriraju budući razvoj tehnologije, a da ne govorimo o zaštiti okoliša. Uspjeli su sabotirati zakon da se ograničenje boje svjetlosti poveća s 2700 K na 3000 K jer navodno "ne postoje" svjetiljke od 2700 K za cestovnu rasvjetu.

Do sad smo koristili natrijeve svjetiljke koje su 2200 K ili manje, a čitatelji koji kupuju LED svjetiljke će se sjetiti da su trgovine prepune 2700 K ledica. Imamo i mjerenja cestovne rasvjete koja je deklarirana kao 3000 K (jer to traži tržište), a zapravo je 2700 K. Govore o razlikama u "efikasnosti" svjetiljki, a "zaboravljaju" spomenuti da je efikasnost sadašnjih LED svjetiljki znatno veća od onih koje su se počele postavljati prije šest ili sedam godina. Mnogi rasvjetari, a naročito trgovci rasvjetom, u potpunosti negiraju ekološki aspekt svjetlosnog onečišćenja.

Kako se novi zakon postavlja prema akcentnoj ili dekorativnoj rasvjeti značajnih građevina, kao što su npr. Arena u Puli i slična zdanja?

Dekorativna rasvjeta je definirana tako da smije svijetliti iznad razine horizonta, ali ne smije ići izvan gabarita građevine. Zbog toga je nastala panika kod rasvjetara jer je dosadašnji domet osvjetljavanja arhitekture u Hrvatskoj izrazito primitivan tj. svodi se tek na postavljanje brutalnih reflektora koji su i tek otprilike usmjerene prema građevini. To je potpuno negiranje arhitekture. Dovoljno je pogledati u Zagrebu kako su Sada su svjetlosni snopovi dozvoljeni za vrijeme "proslava i manifestacija", što znači da netko može proglasiti "manifestaciju" koja traje 360 dana u godini i proći nekažnjeno. Tu je još i drugih propusta, npr. ograničenje ukupne potrošnje za javnu rasvjetukatastrofalno osvijetljeni HNK i Umjetnički paviljon. Kod HNK npr. agresivno svjetlo stvara nevjerojatni vidni diskomfor dok reflektori zaslijepljuju prolaznike, čime se zgrada loše osvjetljava, trgu kao cjelini i ambijentu nanosi nevjerojatna šteta, a sve je i protivno svim zakonskim i zdravorazumskim kriterijima.

Od nedavno je osvijetljena i Markova crkva, i to s dva LED panela izrazito hladne boje. Stječe se dojam da smo u mrtvačnici. Ako naši rasvjetari ne mogu svjetlosnim snopom naciljati zgradu, valjda će se naći stranih stručnjaka koji to mogu. Slovenci su razvili posebna sjenila koja ocrtavaju obris crkve i dobije se prekrasno, a umjereno, osvijetljena građevina koja ne uništava okoliš. Njihovi župnici su oduševljeni jer se crkva ističe u okolišu bez zasljepljivanja vjernika. Čudim se našim rasvjetarima da nemaju volje razviti sustav osvjetljavanja koji će napokon dostojanstveno osvijetliti ahitekturu.

Bilo je pokušaja od strane interesne skupine rasvjetara za rasvjetom slapova Plitvičkih jezera. Kako je to definirano?

Uspjeli su sabotirati zakon sebi u korist. Definirana je krajobrazna rasvjeta koja također može svijetliti odozdo prema gore – samo zato što neki od njih već imaju hrpu takvih projekata i prodaju takve svjetiljke. U njihovim komentarima na zakon doslovno su zahtjevali mogućnost Plavi spektar se znatno više raspršuje u atmosferi – zato je nebo po danu plavo. Napravljena su istraživanja koja pokazuju da je plavi spektar štetniji po ljudsko zdravlje ako nam bliješti kroz prozore u spavaće sobe. To se odnosi i na razne ekrane pred kojima provodimo vrijeme prije spavanjarasvjetljavanja slapova! Imamo primjer hotela u uvali Čikat gdje je doslovno svako stablo osvijetljeno odozdo – a Čikat je zaštićena park šuma! Nevjerovatno je da im je napravljen ustupak, a samo zato da im se osigura profit kroz daljnje uništavanje okoliša. To je taj "kompromis" na koje je pristalo Ministarstvo, a ne donosi ništa pozitivno za sigurnost ljudi po noći, zdravlje i očuvanje okoliša, upravo suprotno. Postoji jedan popularan naziv za to kad se zakon modificira radi nečije materijalne koristi – korupcija.

Kako se propisuje vanjska rasvjeta drugih objekata i kakve su poželjne prakse?

Spomenuo sam već da su iz zakona potpuno izuzeti proizvodni pogoni. Slovenija ima definirano da razina osvjetljenja za rad noću na otvorenom smije biti do 10% veća od propisanog standarda. Isto vrijedi za luke, željeznice…nije mi jasan taj strah od raskidanja sa tradicijom pretjerivanja u rasvjeti, ako već imamo pozitivan primjer u susjedstvu koji bez problema funkcionira više od 10 godina.

Zalažete se za žutu, a ne plavu javnu rasvjetu. Možete li pojasniti u čemu je razlika?

Problem je u emisiji plavog spektra u okoliš. Plavi spektar se znatno više raspršuje u atmosferi – zato je nebo po danu plavo. Napravljena su istraživanja koja pokazuju da je plavi spektar štetniji po ljudsko zdravlje ako nam bliješti kroz prozore u spavaće sobe. To se odnosi i na razne ekrane pred kojima provodimo vrijeme prije spavanja. Efekt je smanjenje produkcije hormona melatonina koji regulira naš cirkadijski ritam – naš unutarnji sat. Poremećajem u cirkadijskom ritmu dolazi do veće učestalosti pojave karcinoma, naročito dojke i prostate. Plavi spektar uzrokuje smanjenu vidljivost po noći pri lošim vremenskim prilikama kao što su kiša i magla, pa tako predstavlja problem za sigurnost u prometu. Zbog toga je postavljeno ograničenje na boju svjetiljki od 3000 K, iako bi bilo bolje da je i manje od toga.Od nedavno je osvijetljena i Markova crkva, i to s dva LED panela izrazito hladne boje. Stječe se dojam da smo u mrtvačnici. Ako naši rasvjetari ne mogu svjetlosnim snopom naciljati zgradu, valjda će se naći stranih stručnjaka koji to mogu

Naime, LED rasvjeta ima veliki "špic" emisije u plavom dijelu spektra, pa čak i kad se korelirana temperatura boje svjetla čini umjerenom, ljudskom oku ta boja svjetlosti izgleda plavičasto. Svjetlo koje je previše plavo i estetski izgleda nepoželjno, naročito u starim gradskim jezgrama. Imamo primjer Rima gdje su se stanovnici pobunili protiv LED rasvjete jer im je grad postao sterilan kao u operacionoj sali, a neki su stanovnici izjavili da se osjećaju kao u mrtvačnici. U Hrvatskoj imamo poseban apsurd u primjeru grada Bale u Istri koji se hvali s brojnom populacijom leptira u okolici, a onda na kružni tok postave kičastu skulpturu leptira osvijetljenu – plavim ledicama. Plavi spektar najviše smeta upravo kukcima, naročito noćnim leptirima, koje plava svjetlost hipnotički privlači i nastaje potpuni masakr.

Na koji način se općine i gradovi u Hrvatskoj odnose prema problemu svjetlosnog onečišćenja? Postoje li neke dobre prakse, odnosno koje sredine bi izdvojili kao izrazito negativne?

U Hrvatskoj uopće nema primjera potpuno dobre prakse zaštite od svjetlosnog onečišćenja. To nije krivica pojedinih gradova i općina jer većina odgovornih nije upoznata s problematikom. Nije čak ni krivica projektanata rasvjete jer imamo kvalitetne projekte koji padaju u vodu jer neki "rođo" uvaljuje kineske lampa za manje love. Evo primjer Novigrada koji je 2006. dobio međunarodnu nagradu za ekološku rasvjetu. U tom projektu se "uštedilo" 20% na potrošnji električne energije, a na kraju se ispostavilo da Novigrad po glavi stanovnika troši 200 kWh godišnje, što je dvostruko više od prosjeka u Hrvatskoj – koji je pak 2x veći od ograničenja potrošnje po stanovniku kojeg je odredila Slovenija u svojoj uredbi iz 2007. godine (45 kWh).Imamo primjer hotela u uvali Čikat gdje je doslovno svako stablo osvijetljeno odozdo – a Čikat je zaštićena park šuma. Nevjerovatno je da im je napravljen ustupak, a samo zato da im se osigura profit kroz daljnje uništavanje okoliša

Time je izigran Korado Korlević, svima dobro znani voditelj zvjezdarnice Višnjan, koji je naivno gurao taj projekt kako bi bio pozitivan primjer drugima u Hrvatskoj. Sada je Novigrad ponovo mijenjao javnu rasvjetu jer je to omogućio prethodni projekt koji je bio dobar samo na papiru.

U Zagrebu imamo sreće da je upravo kroz popularizaciju problematike svjetlosnog onečišćenja preko građanske inicijative Ekorasvjeta prešutan dogovor da se u gradu većinom koristi LED od 3000 K. No to sve ništa ne znači bez zakonske regulative. Možemo imati svu rasvjetu postavljenu po ekološkim kriterijima, ali ako osvijetlimo svaku cestu, svaku šetnicu, problem svjetlosnog onečišćenja će i dalje rasti. Ograničenje potrošnje koje ima Slovenija određeno je prije pojave LED rasvjete. Sad je to problem jer usprkos tome svjetlosno onečišćenje raste. S novom tehnologijom je preporuka da ograničenje bude 15-20 kWh po stanovniku godišnje.

Kako se loše prakse odražavju na nepotrebno trošenje javnih sredstava kada je riječ o javnoj rasvjeti?

Našoj rasvjetnoj industriji se mora odati počast kako su uspjeli prevariti cijelu javnost za svoju korist. Još i prije donošenja prvog zakona krenuli su projekti zamjene stare rasvjete novom, po principu financiranja kredita od uštede na električnoj energiji. Kao već spomenuti Novigrad, i drugi gradovi su mijenjali rasvjetu – ušteda je bila 20%, a grad bi i dalje izdvajao ista sredstva te bi se od razlike otplaćivao kredit u roku 7-8 godina. Sad kad je taj rok prošao krenula je druga runda zamjene – za novu LED tehnologiju, otplata po istom principu. Naravno, radi se o neekološkoj rasvjeti od 4000 K koja se drugdje u svijetu već počela mijenjati s 3000 K ili manje – primjer je Chicago gdje je krenula zamjena svih 270.000 svjetiljki. Našim rasvjetarima je novi zakon problematičan iz tog razloga što im se uskratila jedna runda zamjene.Zbog toga je nastala panika kod rasvjetara jer je dosadašnji domet osvjetljavanja arhitekture u Hrvatskoj izrazito primitivan tj. svodi se tek na postavljanje brutalnih reflektora koji su i tek otprilike usmjerene prema građevini. To je potpuno negiranje arhitekture

No niti to im ne predstavlja problem – iako se odavno znalo kako će glasiti novi Zakon, brže-bolje su se pojavili novi projekti zamjene rasvjete koji potpuno ignoriraju novi zakon i zahtjevaju rasvjetu od 4000 K. Čak ni novoobjavljeni projekti, kao onaj za općinu Podbablje, uopće ne uzimaju u obzir novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, iako je zakon bio prezentiran još u rujnu 2018.

Najbolja stvar protiv klimatskih promjena su šume, koje ujedno znače i najbolji način zaštite od svjetlosnog onešišćenja. Recentno ste skrenuli pažnju na izrazito štetu praksu u Zagrebu gdje je osvijetljen Dubravkin put – zaštićena zona zelenila koja penetrira u najuže gradsko središte i koja je stanište niza životinjskih i biljnih vrsta. Kako se postaviti prema potrebama grada ili potrebama zaštite prirode, pa tako i tamnog neba?

Na dvije minute šetnje od Dubravkinog puta može se vidjeti sav opseg problema pretjeranog osvjetljavanja okoliša – od stabala osvijetljenih reflektorima odozdo, do rasvjete za pješake na Tuškancu gdje nitko živ ne prolazi cijelu noć. To je kao da vam cijeli dan curi vodokotlić jer će vam jednom u dva sata biti potrebno otići na WC. Rasvjeta se mora prilagoditi dinamici gradskog života – nakon što aktivnost prestane (iza 22 ili 23h), intenzitet se mora smanjiti na minimum, a u ključnim dijelovima grada poput Dubravkinog puta gdje imamo krijesnice, šišmiše, ježeve i brojne druge životinjske vrste - potpuno ugasiti.

Možete li pojasniti kako se snopovi svjetla, karakteristični za manifestacije, a koji radikalno omečišćuju noćno nebo i štete, osobito životinjskom svijetu, tretiraju novim zakonom?

U starom zakonu su snopovi bili potpuno zabranjeni, bez iznimke. To je bilo jedino konkretno ograničenje. U novom zakonu je na intervenciju organizatora Festivala svjetla, Deana Skire i Ranka Skansija, napravljena iznimka da svjetlosni snopovi budu dozvoljeni za vrijeme proslava, koncerata, itd. Dakle, zbog ta tri dana festivala napravljena je dozvola uništavanja okoliša u cijeloj državi. Možemo sad do beesvijesti raspravljati koliki je taj festival kič, ako se ljudima taj kič sviđa, neka im ga za ta tri dana, to se može preživjeti sve dok nije permanentno. Ali za to je trebalo tražiti posebno odobrenje, a ne da se zbog toga modificira zakon! To je čista korupcija.Našoj rasvjetnoj industriji se mora odati počast kako su uspjeli prevariti cijelu javnost za svoju korist. Još i prije donošenja prvog zakona krenuli su projekti zamjene stare rasvjete novom, po principu financiranja kredita od uštede na električnoj energiji

Svjetlosni snopovi nisu zabranjeni bez razloga. U New Yorku se svake godine pale snopovi "Tribute in Lights", na obljetnicu napada na WTC. Radari su pokazali da snopovi vrlo brzo privuku tisuće ptica iz okoline koje hipnotizirane svjetlom konstantno kruže u snopu i iscrpljuju se. Radi njihove zaštite, snopovi se gase svakih sat vremena. 

U tijeku je peticija za posebnu zaštitu prostora oko zvjezdarnice na brdu Tičan u Vodnjanu, sasvim sigurno najvažnije zvjezdarnice u Hrvatskoj. U ožujku je ta zvjezdarnica po broju mjerenja bila prva na svijetu, prestigavši čak i NASA-u. Zakon za ograničavanje svjetlosnog onečišćenja ne predviđa ikakve mjere zaštite područja oko zvjezdarnica, smanjenja intenziteta osvjetljenja tijekom noći, ograničenja za proizvodne pogone, te dozvoljava bilo kakav intenzitet i vrstu rasvjete za vrijeme javnih i privatnih manifestacija i zabava. Što se peticijom traži?

Traži se hitno postavljanje posebne zone zaštite oko zvjezdarnice, da se omogući daljnji rad. Imamo jedinstven primjer u svijetu i to jednostavno moramo zaštititi. Nije dovoljno čekati podzakonske akte jer već se i sada može puno toga napraviti. U roku odmah je moguće pogasiti rasvjetu na čvorištima i odmorištima autoceste, po uzoru na Njemačku i Austriju gdje rasvjete nema na nivou cijele države. Čvor istarskog ipsilona kod Višnjana svijetli više nego sam grad! Također inzistiramo na ograničenju boje svjetiljki na 2200 K, kao u zaštićenim područjima, zatim smanjenje intenziteta javne rasvjete nakon 23 sata, ograničenje svjetlosne jakosti prometnica i pročelja.

Koje zemlje prednjače u pozitivnim trendovima i gdje je Hrvatska u usporedbi s ostalim članicama EU?

Naši rasvjetari su digli paniku da je naš zakon najrestriktivniji od svih, ali naravno da su "zaboravili" Sloveniju koja i dalje ima najbolju zakonsku regulativu, i to od 2007. godine. Svoju su uredbu radili po uzoru na Italiju gdje postoje regionalni zakoni još od početka 2000-ih. Ograničenja su uveli i Francuzi, pa i neke pokrajine u Španjolskoj. Po tom pitanju možemo reći da smo jedni od rijetkih koji imaju zakon na nacionalnoj razini, i koliko god ima dobrih strana, previše je rupa da bi ga mogli prozvati zbilja kvalitetnim ekološkim zakonom.Svjetlosni snopovi nisu zabranjeni bez razloga. U New Yorku se svake godine pale snopovi "Tribute in Lights", na obljetnicu napada na WTC. Radari su pokazali da snopovi vrlo brzo privuku tisuće ptica iz okoline koje hipnotizirane svjetlom konstantno kruže u snopu i iscrpljuju se. Radi njihove zaštite, snopovi se gase svakih sat vremena

Neka od rješenja koja se zagovara od strane ekoaktivista su prilično jednostavna, vrlo učinkovita i lako provediva. Možete li navesti neke od njih?

Smiješno je da nas neki rasvjetari etiketiraju ekstremistima jer mnoga rješenja koja se nude su već provjerena u praksi ili preuzeta od drugih država. Njemačka i Austrija nemaju uopće rasvjetu na autocestama jer realno tamo nije ni potrebna. To je veliki ekološki problem budući da snažna rasvjeta usred ničega, npr. oko tunela Sv. Rok, ima ogroman negativni ekološki učinak. Putnici koji su po noći stali na jednom od odmorišta sigurno su vidjeli hrpetine noćnih leptira po zidovima.

Osnovni zahtjevi za smanjenje svjetlosnog onečišćenja su lako provedivi – jednostavno treba nakon 22 ili 23 sata smanjiti intenzitet osvjetljenja barem za 50% jer tada je vrlo malo ljudi vani. LED tehnologija omogućava da rasvjeta bude i na 10%. U Francuskoj je npr. obavezno gasiti svjetla u izlozima trgovina, što bi također trebalo uvesti i kod nas. Obavezno treba postaviti ograničenje za potrošnju električne energije na javnu rasvjetu – uzalud je inzistirati na ekološkoj rasvjeti, a onda osvijetliti apsolutno svaku cestu i poljski put.

Prijeti li nam gubitak noći?

Noć smo već izgubili. Živimo uglavnom u gradovima i više ne možemo vidjeti Mliječni put. Svjetlinu neba je lako izmjeriti pomoću posebnog uređaja. Jedan takav je postavljen na Fakultetu rudarstva, a mjerenja radim i osobno vlastitim uređajem. U Zagrebu, kad je vedro nebo bez Mjeseca, svjetlina neba je otprilike 18.5 magnituda po četvornoj lučnoj sekundi. Prirodno tamno nebo je 22 magnitude. Razlika u svjetlini je 24 puta! Dakle, u Zagrebu je nebo 24 puta svjetlije od prirodne noći. Čak i na Petrovoj gori je zbog blizine naselja nebo otprilike dva puta svjetlije.

Naši rasvjetari novu LED tehnologiju prodaju kao "energetski učinkovitu". Uzalud je bilo kakva energetska učinkovitost ako svjetlosno onečišćenje i dalje raste. Svetlosno onečišćenje ne možemo gledati samo kroz uštedu, problem je u kompletnom poremećaju ekosustava. U Hrvatskoj još imamo mjesta s vrlo tamnim nebom, to su otoci i Lika. Tamo već odavno ciljano dolaze astronomi iz cijele Europe kako bi uživali u noćnom nebu, i trebali bi shvatiti da imamo jedinstveno blago koje bi morali iskoristiti u turističkoj ponudi.

Astronomsko društvo Beskraj već godinama zagovara da Petrova gora postane prvi hrvatski park tamnog neba. Parkovi tamnog neba su područja u kojima se nastoji očuvati prirodno zvjezdano noćno nebo. Usvajanje tog prijedloga, koje na vašu incijativu podržavaju i sve lokalne općine, otvorilo bi se vrata učinkovitijoj zaštiti prirode, pa tako i tamnog neba, odnosno sasvim sigurno generiralo gospodarski zamah tog kraja s obzirom na potencijalnu važnost parka u Europi koja nema puno takvih područja i upravo u tome Petrova gora ima nevjerojatnu prednost. Ima li pomaka?

Trenutno finaliziramo dokument za nominaciju Petrove gore kao međunarodnog parka tamnog neba i proglašenje bi trebalo biti vrlo uskoro.